Pi... vam materina, ne bacajte smeće!

Uz željezničku prugu u slavonskobrodskom Malom Parizu ponovno je uklonjena divlja deponija. Na mjestu gdje su još prije nekoliko dana ležale crne vreće, razvaljeni ormari, komadi plastike i građevinski otpad, danas je ogoljena zemlja. I komad kartona.

Na njemu, debelim slovima, poruka bez zadrške:

– pič.. vam materina, ne bacajte smeće

Nije to rječnik koji prolazi lekturu. Ali je rječnik očaja. I bijesa.

Jer ovo nije prvi put da se na tom potezu čisti isto. Stanari Malog Pariza već godinama gledaju identičan scenarij: netko pod okriljem noći istovari prikolicu otpada uz prugu, smeće se danima raznosi vjetrom, fotografije kruže među susjedima, a onda – netko to ukloni. Bez pompe, bez objašnjenja, bez imena.

Tko je ovoga puta očistio lokaciju, zasad nije poznato. Je li reagirao Komunalac ili su stvar u svoje ruke uzeli građani, umorni od čekanja i dopisivanja? U oba slučaja ostaje gorak okus – jer divlje deponije ne bi smjele postati redovita pojava koju gasimo tek kad se nakupi dovoljno sramote.

Stanovnici tog dijela grada otvoreno govore kako je broj nepropisnih odlagališta porastao otkako je uvedeno razvrstavanje otpada. Sustav je zamišljen kao iskorak prema uređenijem gradu, ali u praksi dio građana očito bira prečac. Umjesto kante – livada. Umjesto termina odvoza – mrak.

Sve to događa se u trenutku kada je na jučerašnjoj sjednici Gradskog vijeća najavljeno gotovo dvostruko poskupljenje komunalnih usluga. Vijest je odjeknula brzo, osobito među onima koji već sada negoduju zbog računa.

Otvara se pitanje koje nitko ne izgovara naglas, ali visi u zraku: hoće li veći računi donijeti više reda – ili više smeća po rubovima grada? Hoće li se kontrola i kazne pooštriti ili ćemo i dalje gledati ciklus istovar–fotografija–čišćenje?

Mali Pariz danas je (donekle) čist. No iskustvo uči da je to tek privremeno stanje. Karton s porukom možda će uskoro nestati, ali frustracija ostaje. Jer grad se ne mjeri samo uređenim središtem, nego i onim što se događa uz prugu, na periferiji – ondje gdje se najlakše vidi koliko smo doista odgovorni.