Život

Za priče koje tek čekaju da ih otkrijemo: 035portal jača istraživačko novinarstvo

Autor: 035portal Datum objave: 07.09.2026. u 15:00

Naša dopisnica iz Nove Gradiške Dubravka Kovačić proteklih je dana novinarski teren zamijenila učionicom, i to nakon selekcije u kojoj je, prema podacima organizatora, među približno 160 kandidata odabrano tek dvadesetak novinara koji su stigli u Ohrid. Ondje je održana Ljetna škola istraživačkog novinarstva BIRN 2026., šestodnevni intenzivni program posvećen istraživačkim metodama, radu s dokumentima i podacima, digitalnoj sigurnosti, OSINT-u, umjetnoj inteligenciji i temama od javnog interesa.

Kovačić je odabrana za program istraživačkog novinarstva vezan uz okoliš, temu kojom se dosad nije intenzivnije bavila. Upravo su događanja i projekti u Novoj Gradiški bili jedan od razloga zbog kojih se odlučila prijaviti.

– S okolišem sam na „vi“, ne zato što me tema ne zanima, nego zato što nisam imala priliku ni potrebu baviti se njome na istraživačkoj razini. Kako uskoro postajemo sjedište regionalnog otpada i u praksi, odlučila sam se unaprijed educirati o toj temi. Odlagalište Nova Gradiška i novi Regionalni centar za gospodarenje otpadom Šagulje Ivik nisu dosad bili pod svjetlom pravosudnih tijela, ali upiti građana doveli su me u Ohrid. Rado ću proučiti njihov rad i rezultate, u nadi da se ipak nećemo susresti s negativnim vijestima. Ipak radije volim pisati vedre priče – kaže Kovačić.

U Ohridu ju je, međutim, čekalo mnogo više od ekologije. Program je okupio predavače s iskustvom rada u Reutersu, BIRN-u, Human Rights Watchu, Amnesty Internationalu, OESS-u i International Crisis Groupu, a jedno od temeljnih pitanja postavio je Blake Morrison, glavni trener i urednik za istraživačke projekte u Reuters Newsu – kako otići dalje od izvještavanja o tome što se događa i istražiti zašto se to događa.

Poseban naglasak stavljen je na provjeru informacija i rad s javno dostupnim podacima. Ana Petruseva predstavila je projekt Skopje 2014 Uncovered, u kojem su novinari analizirali javno financirane zgrade, spomenike, fasade i skulpture te uspoređivali dokumente, adrese i financijske podatke kako bi rekonstruirali što se događalo s javnim novcem.

– Ana Petruševa zrači toplom energijom, prilično neobično za jednu sjajnu istraživačku novinarku, ali znanjem i iskustvom poravnala je svaku moju sumnju u uspješnost tih istraživanja. Do kraja njezina izlaganja saznajemo koliko jedan ozbiljan novinarski projekt može pomoći razotkriti ono što se godinama skriva iza politike i javnog novca – opisuje Kovačić.

Jedan od najzanimljivijih dijelova škole bio je OSINT, odnosno istraživanje pomoću otvorenih izvora. Reutersova novinarka Reade Levinson pokazala je kako fotografija, videosnimka ili objava na društvenim mrežama mogu postati početna točka ozbiljne istrage, dok je Jonathan Soma, profesor podatkovnog novinarstva na Sveučilištu Columbia, predstavio rad s podacima i mogućnosti umjetne inteligencije.

– Samo poznavanje rada nekih alata i sustava nije dovoljno. Potrebni su znanje, sumnja i sposobnost prepoznavanja korisnosti određenog alata. Isto vrijedi i za umjetnu inteligenciju. Ona može pomoći u obradi velikih količina podataka, ali ne može zamijeniti novinarsko razumijevanje problema – kaže Kovačić.

Važan dio programa odnosio se i na sigurnost novinara. Sharbil Nammour, savjetnik za sigurnost u medijima, govorio je o internetskim napadima, špijunskom softveru, zastrašivanju i drugim prijetnjama, a polaznici su prolazili i praktične scenarije kriznih situacija.

– Nažalost, već sam upisala podosta takvih nesretnih događaja u svoj životopis pa mi je Nammour bio blizak razmišljanjima i iskustvom. Prvo mi je palo na pamet koliko i nama u Hrvatskoj trebaju edukacije iz izvještavanja u kriznim situacijama u kojima neće sve biti u celofanu s mašnom – kaže naša dopisnica.

Posebnu poveznicu s vlastitim iskustvom pronašla je tijekom predavanja Alexa Andersona, BIRN-ova konzultanta koji je radio za Amnesty International, Human Rights Watch, International Crisis Group i OESS. Predstavio je istraživanja koja su trajala od nekoliko dana do nekoliko godina, uključujući opsežnu istragu genocida u Ruandi.

Kovačić je šest godina radila na projektu vezanom uz knjigu „Pakao srpskog logora Stara Gradiška 1992.“, pa joj je takav način rada itekako poznat.

– Skromno bih zaključila – užasavajuće dosadan predavač, ali sa zastrašujuće ozbiljnim radom iza sebe. Nekako to ide jedno s drugim. Radila sam sličan projekt šest godina i mogu samo reći da sam i ja bila nasmrt dosadna kako bi na kraju izašla knjiga s više od 600 stranica materijala. Andersonu bih dala veću minutažu jer je kompetentan za ozbiljne stvari i ozbiljne poslove – kaže Kovačić.

Za Novu Gradišku možda je ipak najvažnije ono što slijedi nakon Ohrida. Predavanja o okolišu pokazala su kako priča o otpadu ili nekom velikom infrastrukturnom projektu vrlo brzo može prestati biti samo ekološka tema. Iza nje se mogu otvoriti pitanja novca, politike, nekretnina, javnih nabava, vlasništva i poslovnih interesa.

U završnici škole polaznici su upravo zato učili prepoznavati „crvene zastavice“ u vlastitim sredinama – kroz dojave građana, inspekcijske zapisnike, dozvole, javne nabave, sudske postupke, registre tvrtki i druge javno dostupne dokumente.

A upravo tu iskustvo iz Ohrida prestaje biti tek priča o još jednoj edukaciji. Dubravka Kovačić u Novu Gradišku vratila se s novim znanjem i alatima koje namjerava primijeniti na lokalne teme, među kojima će se očito naći i pitanja vezana uz gospodarenje otpadom i Regionalni centar Šagulje Ivik.

BIRN-ovu školu, ipak, ne bi preporučila baš svakome.

– Ne bih je preporučila onima koji nisu u stanju danima sjediti i uporno pratiti i učiti ogroman sadržaj iz različitih područja. Ali preporučila bih je onima koji svoj dosadašnji rad žele bitno unaprijediti, traže nove ideje i poglede na teme te smatraju da osobni rast čovjeka može pridonijeti razvoju društva i zajednice – zaključuje Kovačić, uz poruku koja možda najbolje sažima cijelo iskustvo:

– Svaka sumnja novinara kreće iz osobne želje da čini dobro, a svaka priča počinje i završava s onim što nas čini građanima – odgovornošću.