Život

Neke se stvari ne vide pod reflektorima: Evo čime nas je Neda Ukraden sinoć iznenadila

Autor: 035portal Datum objave: 29.08.2026. u 16:00

Iza Nede Ukraden sinoć je, i prije izlaska na pozornicu CMC festivala u Slavonskom Brodu, već bio poprilično dug dan. Zbog nepredviđenih okolnosti na putovanju u Brod je stigla sa sat i nešto zakašnjenja, nakon više od 12 sati provedenih na putu, no umor je nije spriječio da prije koncerta svrati u Muzej tambure u Tvrđavi Brod, pogleda novi spot Brodskog tamburaškog orkestra za pjesmu „Tri rijeke“ i primi poseban dar – unikatnu haljinu modne dizajnerice Tajane Jurišić Taye.

Pred našu kameru stala je neposredno prije nastavka večeri, a povratak u grad u kojem dugo nije nastupala očito joj je dobro došao nakon neplaniranog putničkog maratona.

– Prije svega moram reći da mi je jako drago što sam danas u Slavonskom Brodu. Za ovaj me grad vežu jako lijepe uspomene s mojih koncerata, a ovaj ambijent toliko je veličanstven i toliko me se dojmio da mi je nestao sav umor. Očekujem prekrasan koncert, ovo se samo poželjeti može – kazala nam je Neda Ukraden.

„Kad vidim žito i travu, tu vidim prave tambure“

Jedna od stanica prije njezina festivalskog nastupa bila je promocija „Tri rijeke“, novog spota Brodskog tamburaškog orkestra, koji je Neda pogledala zajedno s okupljenima.

– Jako mi se svidjelo njihovo muziciranje, pjesma, ali i cijeli spot te ambijent u kojem je sniman. Kad vidim te vlati trave i žita, tu vidim prave tambure, to mi jednostavno ide jedno uz drugo. Dečki lijepo sviraju, to je baš lijepa slika i lijep zvuk i još jednom im čestitam – rekla je.

Razgovor o tamburi otvorio je i jednu zanimljivu najavu. U listopadu će se u zagrebačkoj Areni naći pred sasvim drukčijim orkestrom od onih s kojima smo je navikli slušati.

– Dobila sam lijep poziv da u desetom mjesecu u Areni Zagreb bude velika tamburaška fešta na kojoj će, koliko sam čula, sudjelovati više od stotinu tamburaša. Izrazili su želju da svi zajedno otpjevamo „Zora je“, za što se radi poseban aranžman. Mislim da će to na svoj način ponovno biti jedna veličanstvena „Zora“ i upravo me zbog te pjesme posebno veseli sudjelovati u jednom tako neobičnom izvođenju – otkrila nam je.

Od Abbey Roada do tamburaške „Zore“

Čini se da pjesma koja je odavno prerasla granice jednog hita još uvijek može iznenaditi i samu izvođačicu. Prije nego što stotinu tamburaša ponudi svoju interpretaciju, „Zora je“ dobila je još jedno veliko orkestralno izdanje.

– Ta pjesma ima stotine verzija, prevedena je i prepjevana, a izvodili su je različiti domaći i svjetski izvođači. Prošlog svibnja snimila sam je u novom ruhu u Abbey Roadu, zahvaljujući projektu Croatia Recordsa „Hitmaker“, posvećenom Đorđu Novkoviću i njegovim prekrasnim hitovima – ispričala je.

Abbey Road za nju pritom nije bio tek prestižna lokacija za snimanje. Kao nekadašnjoj studentici engleske književnosti, ulazak u legendarni londonski studio značio je ostvarenje jedne puno starije želje.

– To je za mene velika čast, zadovoljstvo i satisfakcija, zapravo ispunjenje mojih studentskih snova. Studirala sam engleski jezik i književnost i jedna od želja bila mi je otići u London i vidjeti Abbey Road, mjesto povezano s Beatlesima. Posebno sam zahvalna što sam tijekom karijere imala priliku surađivati s najboljim autorima na ovim prostorima koji su mi podarili pjesme aktualne i danas – kazala je.

Što odabrati iz karijere duge desetljećima?

Puno praktičniji problem čekao ju je nekoliko trenutaka poslije našeg razgovora – festivalska minutaža ipak je ograničena, a repertoar nije.

– Imam toliko bogat opus i karijeru ispunjenu krasnim pjesmama da mi je žao neke ne otpjevati, ali s druge strane ne možete sve zbrčkati i napraviti nekakav sataraš, nego se svakoj pjesmi treba posvetiti. Nove i brže pjesme imaju svoju publiku, posebno među mladima, ali moje stare hitove publika itekako voli i očekuje. Mislim da će mi srce biti puno kada čujem kako pjevaju „Zora je“, „Boli, boli“, „Vrati se s kišom“, „Ne zovi me u ponoć“ i „Oči tvoje govore“ – najavila je.

„Kad me pitaju kada ću u mirovinu, ne razumijem pitanje“

Prije nekoliko dana proslavila je rođendan, što nam je dalo povod za pitanje koje joj, čini se, drugi postavljaju mnogo češće nego što bi ona željela – postoji li trenutak u kojem će poželjeti stati?

– Ne krijem svoje godine, dapače, ponosim se i zahvalna sam Bogu, ljudima, majci, ocu i svojoj obitelji na svakom lijepom novom danu i radosti koju imam privatno, ali i s publikom. Ovo je moj život i ja ne bih mogla biti pasivni promatrač u njemu. Rođena sam da radim, taj me rad drži, pokreće i čini još uvijek vrlo aktivnom, pa kada me netko pita kada ću u mirovinu, ja jednostavno ne razumijem pitanje – kazala je.

Njezin odgovor zapravo je bio jednostavniji od bilo kakve velike životne filozofije.

– Moj je savjet da radite dok god možete, dok vas ljudi trebaju i zovu. Ljepše je raditi nego sjediti kod kuće i gledati televiziju i događaje na koje ionako ne možete utjecati. Naravno, uvijek možete nešto lijepo skuhati, okupiti prijatelje, popiti fino vino i, naravno, pjevati – dodala je.

Kada publika ne razumije riječi, a ipak ih pjeva

Da njezin repertoar već odavno ne završava na granicama bivše države, najbolje pokazuje iskustvo s koncerata u Rumunjskoj i Bugarskoj.

– Jako sam popularna i u Rumunjskoj i Bugarskoj, što mi predstavlja veliku satisfakciju. Kada vas vole ljudi koji ne govore vaš jezik, onda je to nekako dvostruki kompliment. Cijeli trg u Temišvaru dva je sata sa mnom pjevao pjesme i to je nešto na čemu čovjek mora biti jako zahvalan – ispričala je.

Uz koncerte, pred njom je i novi studijski album s 11 pjesama, pa barem prema onome što smo sinoć čuli, pitanje mirovine doista ćemo ostaviti za neku puno dalju priliku.

Profesionalnost koja se ne vidi samo na pozornici

Iako smo u svom poslu u pravilu suzdržani kada su u pitanju osobni dojmovi te smatramo neprofesionalnim u novinarske tekstove unositi vlastite simpatije ili antipatije prema sugovornicima, godine razgovora i susreta s brojnim javnim osobama ipak nauče čovjeka primjećivati nijanse. Upravo se u njima nerijetko najbolje vidi razlika između imidža namijenjenog publici i ponašanja u trenucima koje publika nikada neće vidjeti.

Zato ćemo si ovoga puta dopustiti malu iznimku. Neda Ukraden nije dopustila da okolnosti koje su joj poremetile cijeli dan postanu problem bilo koga tko ju je čekao. Nije požurivala razgovor, nije pokazivala nervozu niti ostavljala dojam da samo želi odraditi ono što mora i otići. Pogledala je spot koji su joj domaćini željeli pokazati, razgovarala s okupljenima, strpljivo stala pred kamere te s vidljivim poštovanjem primila Tayinu haljinu.

Možda upravo takvi trenuci najbolje objašnjavaju ono što se ne može pročitati iz diskografije, broja koncerata ili godina provedenih na sceni. Popularnost se može dogoditi preko noći, ali profesionalnost, kultura i odnos prema ljudima očito se grade puno dulje.

Neda Ukraden sinoć nam je, bez namjere da ikome drži lekciju, održala upravo jednu takvu. Ponešto bi iz nje mogle naučiti mnoge javne osobe, a možda ponajviše one koje su tek zakoračile na pozornicu, a već se ponašaju kao da su je odavno osvojile.