Šinter mater!

Kada je bila jako ljuta, ovako bi prijeteći podviknula nama djeci i moja baka. Današnjoj generaciji to je sigurno nerazumljivo, jer više nema šintera i šinteraja. Šinter je po brodskim ulicama hvatao pse koji su lutali bez nadzora, bez brnjice i vlasnika i odvodio ih u šinteraj, gdje im se ništa dobro nije pisalo ukoliko vlasnik nije došao po svoga psa i platio globu.

No, danas, pseći život se u mnogome promijenio i psi žive kao „lordovi na lancu!“ Kako nema više poreza na pse - psetarine, psa si svatko tko želi i voli može priuštiti. Malo tko kroz grad da na povodcu ne navlači kućnog ljubimca i od njega očekuje da baš sve, kao kakvo čeljade, na njegovu komandu izvršava.

Kako je tekao postupak lovljenja pasa lutalica po gradu saznajemo iz Službovnog naputka za gradsku redarstvenu stražu u gradu Brodu n/S iz 1906. godine. O tome govori članak 57. Toj hajci na pse morao je uz živodera i njegove pomagače biti prisutan i jedan gradski redarstveni stražar, koji je vrlo savjesno i odgovorno nastupao. Naputak mu je uvijek bio u džepu, pa ako je što zaboravio, lako je, kao molitvenik, prelistao knjižicu i našao pismene upute.

Pratnja živodera pri hvatanju pasa

Gradski živoder ima po propisu loviti pse, koje u gradu zateče bez marke i brnjice. Kad on ili sluge mu pse love, ima ih pratiti po jedan stražar. Dužnost je tog stražara, da živodera štiti proti smetanju, povredama i zlostavi i paziti na to, da živoder ne prekoračuje svoga prava i da se točno drži svog službovnog naputka.

Ulovljenog psa ne smije se bez dozvole gradskog poglavarstva izručiti vlastniku i stražar ne smije toga ni pod koju cijenu dopustiti, makar bi vlastnik bio i spreman odmah platiti propisanu globu. U takvom slučaju neka stražar uputi stranku na gradsko poglavarstvo. Djecu, koja prate živodera pri lovljenju pasa i ulovljene pse draže, ima stražar odstraniti.

Kada je hvatanje pasa dovršeno, ima stražar podnijeti prijavu, u kojoj treba navesti broj pohvatanih pasa i ukratko opisati dogadjaje, koji su se pri hvatanju dogodili, a mogli bi dati povoda uredovanju (oh, siroti stražar). Marke pohvatanih pasa ima stražar od živodera preuzeti i s prijavom predati poglavarstvu.

Živoder je hvatao pse mrežom ili omčom od žice na dugom štapu, pa bi omču nastojao prebaciti psu preko glave, stegnuti mu oko vrata i tako ga uloviti. A ulovljene pse zatvarao je u kola s kavezima, pa ih konjskom zapregom odvozio u šinteraj. Lavež i cika pasa bila je nesnosna i neopisiva, a to je posebno djecu privlačilo, te su pratili lov u stopu, dražili pse, dok ih stražar nije rastjerao. Gradski šinteraj bio je pri kraju Bakačeve ulice, koja je onda bila kraća nego danas. Uz šinteraj bio je i stan šintera, kojega su i živoder zvali, a šinteraju je onda netko i živodernica rekao. Stoga su sve koji su stanovali bliže šinteraja, ali i one u njegovoj široj okolici, podrugljivo nazivali Šinteraši, Šinterajci.

O djelatnosti živodera saznajemo još iz Službovnog naputka, o tome govori članak 77 Poslovanje živodera. On je uz hvatanje pasa odvozio u gradu uginule životinje i zakopavao ih na mrcilište, praznio zahodske jame, izvažao fekalije iz kuća i dvorišta. Živoder je dužan sve svoje prostorije, a i mrcilište držati čisto, te ne smije dozvoliti da meso, kosti i drugi odpadci leže nezakopani.

Živoder i njegove sluge, kada su u poslu, imadu biti trijezni i ponašati se bezprikorno prema svakomu, te točno izvršiti odredjene im poslove; naročito im je zabranjeno, kod izvršivanja njihova posla kleti, vikati i mučiti životinju.

Svaku parnalu (uginulu) životinju, bila velika ili mala, valja predati živoderu, da ju zakopa. Živoder će manje životinje prenijeti u vreći, a veće u posebnim, za to priredjenim zatvorenim kolima.

Glede izvažanja izmetina valja slijedeće: izvažanje izmetina pneumatičkim strojem smije se obavljati u svako doba, po danu i po noći; izvažanje pak izmetina u bačvicama i prosekama smije se obavljati samo noću i to: od 1. listopada do konca veljače od 11 sati u noći do 4 sata u jutro, a u ostalo doba godine do 11 sati u noću do 3 sata u jutro.

Pri izvažanju izmetina imadu živoderski radnici osobito na to paziti, da bačvice i proseke dobro zatvore, te da ne zamažu ulice, hodnike i dvorišta.

Živoderu je strogo zabranjeno liječiti životinje i davati ili prodavati ljekove, izdavati živinarske svjedočbe, prodavati meso, te držati svinje i toviti.

Kažu da su neki živoderi i sapun kuhali od utamanjenih pasa, a uštavljene kože prodavali kožuharima koji su ih bojali i koristili za šare na kožusima.

Živoder je bio na popisu plaćenih osoba gradskog poglavarstva. Godine 1917. živoder Stjepan Popravak molio je povišenje pristojbi za čišćenje zahoda, hvatanje pasa, izvoz strvina. O tome su na sjednici raspravljali gradski zastupnici, te mu je odobreno: za izvoz 1 kola fekalija 4 K, za uhvaćenog psa 3 K, za prevoz velike strvine iz gradskog područja 4 K, a izvan gradskog područja 6 K, za prevoz male strvine iz gradskog područja 2 K, za izvan gradskog područja 3 K, za utamanjenje velike životinje i prevoz iste iz gradskog područja 4 K, izvan gradskog područja 6 K, za utamanjenje male životinje i prevoz iz gradskog područja 2 K, isto izvan gradskog područja 3 K, a utamanjenje velike životinje u gradskoj živodernici 2 K, za malu životinju 1 K.

Koje je probleme u svom odgovornom poslu imao živoder ako se pokvare živoderska kola, piše „Hrvatska zajednica“ 1921. godine: U bilješci u pretprošlom broju našega lista tuži se jedan gradjanin na skitanje pasa po ulicama našega grada. Propitali smo se na mjerodavnom mjestu za razlog tomu nemilom pojavu, te saznali, da je krivnja na obrtniku, koji već mjesec dana opravlja živoderska kola, bez kojih razumije se, živoder ne može da lovi pse. Kola će medjutim biti popravljena već narednih dana, te će se onda svi kućni psi pohvatati, koji se nadju na ulici, ali i oni luksuzni, koji ne budu imali propisane marke. Kontumac pasa prestao je već mjeseca ožujka, ali pojavi li se ponovno koji slučaj bjesnoće, bit će im opet odredjen najstrožiji kontumac.

Spomenut je porez na pse - psetarina, koji se plaćao prema vrsti psa, ali i dijelu grada, gdje je pas boravio kod svojih gospodara.

U Zapisnicima gradskog zastupstva 1933. odbor nadležan za pseća pitanja predložio je visinu poreza na pse, odnosno da to bude isto kao i 1932. godine.

1. 150 dinara za svakog raskošnog psa pod kojim se podrazumijeva u centru grada svaki pas, a na periferiji samo raskošni (par živih pilića bio je 12 do 14 dinara, pa si izračunajte koji su to novci)

2. 100 dinara za svakog lovačkog psa

3. 50 dinara godišnje za svakog kućnog čuvara koji se stalno drži na vezu na periferiji grada

4. 25 dinara za kućnog psa u Brodskom Vinogorju i skrajnjoj periferiji

Godine 1937. Zapisnici gradskog zastupstva, opet bilježe: Odmjera psetarine za 1937. godinu. Odbor predlaže, da se odmjeri psetarina kao i u 1936. godini i to:

I. za kućnog psa na lancu: 1.) u središtu grada po komadu 75 dinara 2.) na bližoj periferiji po komadu 50 dinara, 3.) na krajnjoj periferiji i u Brod. Vinogorju po komadu 25 dinara

II. za lovačke pse, koji se zaista za lov i upotrebljuju, po komadu 100 dinara

III. Za sve ostale pse po komadu 150 dinara

Ustanovljuje se:

1.) U središte grada spadaju sve ulice u izgradjenom prostoru bivše parobrodarske stanice do uključivo Okružnog ureda, nadalje Berislavićeva do prelaza željezničke pruge, Zrinjskla ulica do gradskog uboškog doma, Vuka Karadžića, Gundulićeva, Strosmajerova do Vuka Karadžića, Radičevićeva i savska obala.

2.) Sve ostale ulice spadaju u srednju periferiju.

3.) U skrajnju periferiju spadaju: Brodsko Vinogorje, Kumičićeva ulica od Jaićeve do gradske mitnice, Vrazova, Osječka dalje od željezničke pruge, pustara Dietrich, Dombović, Reizova, Bosničeva, Kellerova.

Gradsko je poglavarstvo 1925. godine izdalo ovaj proglas:

Drži li tko više od jednog psa, to plaća za svakog daljnjeg dvostruku psetarinsku pristojbu dotične kategorije.

Svaka marka stoji 5 dinara. Osim marke koja vrijedi za tekuću godinu, ne smije pas imati na ovratniku koju drugu marku.

Polovicom mjeseca marta t.g. obavit će se kao svake godine revizija pasa od kuće do kuće te koga se uhvati da svoga psa nije oporezovao i da ga je htjeo zatajiti platiti će trostruku pristojbu a osim toga snosit će sve troškove skopčane sa revizijom.

Svi psi koji se na ulicama skiću bez propisane marke i brnjice biti će po gradskom živoderu uhvaćeni i na živodernicu izveženi.

Povjerenik za grad Brod, Golubić.

Porez na pse plaćan je još i 1952. godine, o tome piše „Brodski list“: Ovih dana počeo je po gradu popis pasa i ubiranje psetarine. Pristojba za psa čuvara na periferiji je 50 din/kom, a za luksuzne 500 din/kom.

Humoristički „Ondulirani jež“ 1937. šali se na račun šintera i najavljuje osnivanje Društava za zaštitu pasa, ako i to nije bila samo šala:

Radi se dakle na osnutku društva za zaštitu pasa, koje će kako se tvrdi proširiti svoj djelokrug i na okolna sela. Pošto su najveći neprijatelji pasa šinteri, to će društvo glavnu borbu povesti protiv njih. Za glavu svakog šintera plaćat će 100 din. Međutim već su nastale trzavice. Neki hoće da prema svojim kerovima prozovu „Društvo za zaštitu pasa kitnjastog repa“, ali kako bi oni sa „štucovanim“ repovima bili izloženi napasti, predlaže druga struja da se zove „Društvo za zaštitu repokratkodalakih pasa“. U svakom slučaju stvar je vrlo zamršena….

Na sreću, šinteri nisu pohvatani i za glave skraćeni, njih je vrijeme pregazilo, premda bi možda još trebali na ulicama i sve po propisu uredovati, jer neki vlasnici pasa, pretjerano zaljubljeni u svoje ljubimce, na ljude su zaboravili.