Kada lokalna priča postane europska: Slučaj Vinka Grgića pod povećalom

EUinMyRegion Media Trips studijski je program Europske komisije za regionalne i lokalne novinare iz EU-a te kreatore sadržaja kojiomogućuje sudionicima iz svih regija EU-a da uče o kohezijskoj politici, fondovima EU-a i općenito o Europskoj uniji.

Program se održava u Bruxelles, a uključuje edukacije o sljedećim temama: institucije, struktura i postupci EU-a, kohezijska politika EU-a (kako EU ulaže u regije i gradove diljem Europe), aktualna pitanja EU-a, kako EU rješava prijevare i loše upravljanje sredstvima, mogućnosti financiranja od strane EU-a, alati za podatke za novinare, sastanci sa stručnjacima Komisije za pojedine zemlje, posjeti Europskoj komisiji, Europskom parlamentu i Vijeću Europske unije. Program medijskih putovanja provodi se već tri godine, a dosad je sjedište EU posjetilo čak 11 skupina novinara. U ovom natječaju natjecalo se preko 800 novinara iz cijele EU, izabrano ih je svega dvadesetak, a iz Hrvatske bili su vlasnik regionalnog medija Mihael Šilac i novinarka Radija Nova Gradiška te dopisnica 035 portala, Dubravka Kovačić.

Donosimo intervju s kolegicom novinarkom, Dubravkom Kovačić o njezinom iskustvu kao sudionici EUinMyRegion Media Trips.

Što Vas je najviše potaknulo da se prijavite na ovaj poziv?

Prije svega želja za novim iskustvima i stjecanje znanja. Sve novo što možemo naučiti obogaćuje nas kao ljude i volim koncept cjeloživotnog učenja. Nažalost za nas novinare nema puno ponuđenih sadržaja o radu medijskih kuća izvan Hrvatske, o njihovim problemima, o načinima kako oni rješavaju probleme i općenito o novinarstvu u regiji i šire. Također ono što nam najviše nedostaje je povezivanje s drugim medijskim kućama, jer za pronaći kvalitetne partnere za provedbe projekata mi kao lokalni medij jednostavno nemamo instrumente. Povezivanje s kolegama koristi najviše zajednici, jer će svi imati dobrobiti iz povezivanja nas i kolega iz cijele EU. Ako se zajednički uspijemo izboriti za što neovisnije novinarstvo cijela zajednica će dobivati točne, objektivne i necenzurirane informacije.

Kakav je koncept učenja u EU?

Iznenađujuće precizan: teorija, pitanja, odgovori, primjeri iz prakse, pitanja, odgovori. Imaju visoku razinu tolerancije na apsolutno sve, strpljivi su u radu, vrlo pristojni i s razumijevanjem prihvaćaju naše primjedbe iz svijeta koji nije toliko uređen. Na edukacijama smo imali i nekoliko primjera iz Hrvatske. Primjer uspješne provedbe projekata je Pelješki most s kojim su oni izuzetno zadovoljni. Negativni primjeri su nažalost sudski procesi koji vodi EPPO nakon istrage OLAF-a. Doznali smo i za alat Arachne. O tome ću dodati nešto kasnije. Primjer medijskog širena dezinformacija je fotografija evakuacije rodilja u Zagrebu nakon potresa, a za što su neki mediji izvješćivali kako se tu radi u užasima tijekom korona krize gdje rodilje ne mogu rađati u bolnicama u Hrvatskoj zbog korone. Naravno, mi svi znamo da se radi o akciji evakuacije nakon potresa, a koju su u velikom dijelu proveli navijači Dinama, dakle B.B.B.

Koji dio je bio najzanimljiviji?

Svakako posjeti raznim institucijama i televizijskim i radio studijima. Moram primijetiti kako imaju visoku razinu sigurnosti, uvijek su tri provjere pri ulasku i mi smo mogli ulaziti samo s našim voditeljem, također ni van ne možete bez domaćina. Novinarima je najbolji dio dnevni brifing u Press roomu Europske komisije. Tamo dolazi preko 800 novinara koji se akreditiraju za sudjelovanje po određenim temama, dobiju odgovore i onda izvješćuju o tome putem svojih medijskih kuća. Također je zanimljivo da oni sami tamo imaju svoj ured za odnose s javnošću koji isporučuje sav potreban sadržaj uz odricanje od autorskih prava kako bi svi koji smatraju bilo koju temu zanimljivom svojoj publici to mogli prenijeti. Fotografije, audio i vizualni sadržaji, tekstovi, sve je besplatno. Uz to, ako neki novinar želi posebno razgovarati s nekim, oni dogovore snimanje te tehnički omoguće realizaciju. Na pitanja ne utječu, to radi onaj novinar koji želi intervju ,što znači kako oni ne utječu na uređivačku politiku. Jako je to važno u novinarstvu, jer omogućuje svima da profesionalno odrade svoj posao. Što se tiče uvjeta rada za novinare: prostori su veliki, uređeni, dostupna je električna energija i Internet, kafić za osvježenje. Sadržaje koje iznose izvjestitelji simultano prevode na nekoliko jezika svijeta.

Tijekom edukacija u Bruxellesu spominjali ste i neki alat pod nazivom Arachne. Možete li pojasniti o čemu se točno radi i zašto je važan?

Da, Arachne je zapravo vrlo zanimljiv i koristan alat koji koristi Europska komisija u suradnji s državama članicama. Riječ je o elektroničkom sustavu za analizu podataka i procjenu rizika, svojevrsnom „čuvaru“ transparentnosti u trošenju europskog novca. Arachne prikuplja i uspoređuje ogromnu količinu podataka o projektima, korisnicima, ugovorima i izvođačima te automatski izračunava više od stotinu pokazatelja rizika. To je napredan alat za analizu podataka (data mining) i procjenu rizika (risk scoring) koji je razvijen u bliskoj suradnji Europske komisije s državama članicama Europske unije. Njegova osnovna svrha je pomoći tijelima koja upravljaju fondovima EU-a, od ministarstava do regionalnih agencija i posredničkih tijela, u pravodobnom otkrivanju i sprječavanju nepravilnosti, prijevara i pogrešaka u projektima koji se financiraju iz europskih sredstava. Alat funkcionira tako da prikuplja i analizira veliki broj podataka povezanih s projektima, korisnicima, ugovorima i izvođačima te na temelju više od 100 pokazatelja svrstava ih u određene rizične kategorije. Na taj način sustav može upozoriti upravljačka tijela na potencijalne rizike prije nego što se projekt uopće odobri što znači da se moguće nepravilnosti mogu spriječiti već u ranoj fazi odabira korisnika i provedbe ugovora. Dostupan je državama članicama besplatno, a koristi se u okviru fondova kojima upravljaju Glavne uprave (Directorates-General) Europske komisije: REGIO (regionalna politika), EMPL (zapošljavanje i socijalna pitanja), AGRI (poljoprivreda), ECFIN (ekonomska i financijska pitanja), MARE (pomorstvo i ribarstvo) te HOME (unutarnji poslovi). U razdoblju od 2021.–2027. Arachne je postao obvezni interoperabilni alat koji Europska komisija mora ponuditi državama članicama, čime se dodatno jača transparentnost i učinkovitost korištenja europskih fondova. Njegova primjena značajno pridonosi smanjenju rizika od zlouporabe sredstava i povećava povjerenje javnosti u način na koji se europski novac troši. Ukratko, meni se Arache čini kao digitalni policajac.

Spominje se i stav Europske komisije o „nultoj toleranciji na prijevare i korupciju“. Na koje konkretne rizike se to odnosi i što to u praksi znači?

Europska unija vrlo ozbiljno pristupa svakoj sumnji na prijevaru, jer posljedice nisu samo financijske. Kada se prijevara ne otkrije na vrijeme, to znači da su sredstva EU-a, koja dolaze od građana svih država članica, korištena za pogrešne svrhe. To ne samo da šteti proračunu, nego i narušava povjerenje javnosti u europske institucije. Upravo zato Europska komisija inzistira na načelu „Zero tolerance to fraud and corruption“ – nulte tolerancije na prijevare i korupciju. Postoje tri glavne vrste rizika koje se nastoje spriječiti. Prvi je financijski rizik, jer svaka neotkrivena prijevara znači izravnu štetu za EU proračun. Drugi je reputacijski rizik, budući da svaka zlouporaba negativno utječe na ugled Unije i njezinih programa. Treći, možda i najvažniji, je operativni rizik jer ako sredstva ne budu iskorištena u svrhu za koju su namijenjena, propuštaju se ostvariti stvarni ciljevi politika, primjerice razvoj regija, zapošljavanje ili modernizacija infrastrukture. Zbog toga su sustavi poput Arachnea, kao i institucije OLAF i EPPO, ključni dio europskog mehanizma zaštite. Oni osiguravaju da se nepravilnosti otkriju na vrijeme, da se reagira brzo i da svaka prijevara ima posljedice. Ukratko, EU nastoji pokazati da je svaka zlouporaba zajedničkih sredstava neprihvatljiva bez obzira na to koliko mala ili velika bila.

Vratimo se na OLAF i EPPO. To nas zanima detaljnije.

U sustavu borbe protiv prijevara s europskim sredstvima svaka institucija ima jasno definiranu ulogu. Nacionalna administrativna tijela odgovorna su za prevenciju, otkrivanje nepravilnosti te provođenje dijela istraga i sankcija na nacionalnoj razini. Kada se sumnje na prijevaru potvrde, u proces se uključuju nacionalna pravosudna tijela koja preuzimaju istragu i vode kazneni progon. Na europskoj razini važnu ulogu ima OLAF, Europski ured za borbu protiv prijevara, koji sudjeluje u sprječavanju i otkrivanju nepravilnosti te provodi administrativne istrage. Europska komisija također doprinosi sustavu kroz razvijanje mehanizama za prevenciju i otkrivanje rizika. U završnoj fazi postupka djeluje EPPO, Ured europskog javnog tužitelja, koji vodi kaznene istrage i pokreće postupke protiv počinitelja prijevara s europskim sredstvima. Zajedničkim djelovanjem ovih institucija osigurava se učinkovit i sveobuhvatan sustav nadzora nad korištenjem fondova Europske unije. Ono što je mene posebno zanimalo zbog činjenice kako je upravo naš gradonačelnik u sudskom procesu optuženik EPPO-a, su pitanja nadležnosti, mogućnosti i sankcije. Dakle, nadležnost nije bilo moguće promijeniti na hrvatsko tužiteljstvo, sankcije će biti provedene po našim važećim zakonima i Hrvatska je obvezna procesuirati optuženike, jer smo odavno potpisali obveze prema EU kad je u pitanju trošenje i upravljanje EU novcem. Nadnacionalne institucije ipak imaju svoju nadležnost. Žalosti me činjenica kako je naš slučaj poznat u EU kao primjer pokretanja postupaka zbog lošeg upravljanja novca (malverzacije novogradiškog gradonačelnika Vinka Grgića EPPO sredstvima, zbog čega je u tijeku sudski postupak, op.a.). Naravno ima i svijetlih primjera.

Koji su to pozitivni primjeri korištenja novca iz EU fondova u Hrvatskoj?

Sigurno najpoznatiji primjer je izgradnja Pelješkog mosta. U ovom primjeru se ne radi samo u transparentnom upravljanju novcem nego i povezivanju hrvatskog teritorija u jednu cjelinu na što svi mi u Hrvatskoj i Europskoj uniji možemo biti opravdano ponosni. Lijep je osjećaj kad predstavnicima svih ostalih medijskih kuća iz EU možete reći „Hej, ovo je moja Hrvatska!“. Dodala bi tome kako je pozitivan primjer koji proizlazi iz našeg članstva u EU primljena pomoć prilikom velike nesreće koja je zadesila našu Domovinu u božićno vrijeme 2020. godine. Osim korona krize, pogodila nas je i prirodna katastrofa, potres, a mi smo se sa svime nosili hrabro. Danas možemo iskreno i pošteno reći, pomogli su nam iz EU.

Koja je najveća kritika po pitanju izvješćivanja iz EU, a koja političarima i korisnicima EU fondova?

Osobno smatram kako mi na lokalnoj razni nismo dovoljno zainteresirani za ove teme. Pritisnuti svakodnevnim problemima ni nemamo dovoljno vremena baviti se točnim informacijama o mogućnostima koje nam nudi članstvo Hrvatske u EU niti se snalazimo u šumi dokumenata, poveznica i sadržaja. Po pitanju fondova pojednostavljeni natječaji barem u javnim pozivima i malo čišći i kraći komunikacijski kanal povećao bi sudjelovanje „malih organizacija“. Uz to nam političari koriste terminologiju koja nije dovoljno jasna niti usmjerena ciljanoj publici, pa i tu gubimo na interesu. Dodala bi tome kako se često političari koriste rečenicom „Mi smo vam ovo omogućili!“, a zapravo se u velikom dijelu radi o novcu iz EU fondova. Iako je vidljivost osigurana u gotovo svakom projektu, narodu se često zaključno obraća sa zamjenicom „MI“ gdje prosječan čitatelj ili slušatelj ili gledatelj pamti samo taj podatak „MI“ koji ne uključuje fondove EU. Ista situacija je i u drugim državama članicama EU prema riječima kolegica i kolega novinara. I ono najtragičnije, korisnici misle da su sredstva iz EU fondova naš dio novca koji mi po ključu zaslužujemo, a to nije točno. Odnosi, prava i obveze unutar EU su puno kompleksniji. Kad govorimo o temama kojima se bave EU politike, iskreno mislim da globalne teme, geopolitički interesi EU i naše sudjelovanje u svemu tome nisu nešto što do nas na lokalnoj zajednici dolazi u potpunosti jasno. Mogućnosti za koje sam saznala, a to je izravno povezivanje s Bruxellesom, nešto je što me izuzetno zanima i nadam se da ćemo s vremenom omogućiti našim sugrađanima da imaju informacije o svemu iz prve ruke.

Što je po Vama bilo najkorisnije novinarima?

Alati za pretraživanje, ja sam se našalila i dodala riječ istraživanje! Važno je znati jesu li sredstva dodjeljivana članovima obitelji, bliskim suradnicima, nekim prijateljima i slično. Također je li novac utrošen po pravilima ili se pogodovalo partikularnim interesima, pa nas očekuje još koji EPPO-v slučaj. Dobro je saznati čime se bave neke drugi korisnici EU sredstava, koji su njima prioriteti, jer možda tu dobijemo neku novu ideju za svoju zajednicu koju možemo predložit javnosti. Nije tuđa trava zelenija, ali dobra ideja je uvijek dobra ideja ako je primjenjiva u našem gradu. Uz to novinari mogu lako provjeriti jesu li izjave političara točne kad je riječ o financiranju europskim novcem. Sve što doprinosi istinitom, objektivnom i jasnom izvješćivanju novinara javnosti pomaže građanima da donose dobre odluke. Kolegice i kolege novinari koje sam susrela svjesni su kako mi nismo voljeni, ali smo snaga demokracije. Dužni smo štititi demokratske vrijednosti, transparentnost, slobodu govora i često smo zbog toga žrtve raznih oblika nasilja. Iz naznaka EU mogu zaključiti kako će biti izdvojeno još više sredstava za poticanje novinarske izvrsnosti i neovisnog novinarstva i hvala im na tome.

Kakvi su odnosi među kolegama u EU?

Nažalost ne mogu reći detaljnije, jer nismo imali konkretan posao za obaviti, ali mogu iznijeti svoje viđenje situacije. Rekla bi kako sve stane u jednu riječ – podržavajući! Nema omalovažavanja, sitnih razgovora niti škrtarenja. Ako nešto ne znate, pitate, pomognu vam svi. Bilo mi je nekako srcu drago pohvaliti svoje starije kolegice i kolege iz Nove Gradiške kao ljude koji su također podržavajući. Isto tako naše se Hrvatsko novinarsko društvo, koliko god se ponekad ne slažem s odlukama, aktivno zalaže za prava novinara u Hrvatskoj dok Agencija potiče pluralizam, medijsku pismenost te ravnopravne uvjete za razvoj medija. Nismo savršeni, ali idemo prema naprijed. Vjerujem kako i u EU postoji medijska konkurencija, što je logično u svakom poslu, ali vidim da nemaju balkanski sindrom malograđanštine. Copycat ponašanja u ovom slučaju ne bi bio za kritizirati nego za pohvaliti.