Život

Stare pjesme, nova publika i isti merak – Halid u svom najboljem izdanju!

Autor: 035portal Datum objave: 28.06.2025. u 07:49

Slavonski Brod, 28. lipnja 2025. – Sinoć se u Tvrđavi Brod tražilo mjesto više. Legendarni Halid Bešlić još jednom je dokazao zašto nosi status glazbene ikone, a slavonskobrodska publika uzvratila mu je najiskrenije – pjesmom.

Koncert je otvorio domaći kantautor i Halidov dugogodišnji suradnik Geronimo, koji je izveo nekoliko vlastitih skladbi, ali i pjesme koje je napisao za druge izvođače – među njima i hitove za Crvenu jabuku i grupu Vigor. U intimnoj atmosferi, dok se dan gasio nad tvrđavom, publika je već tada počela pjevati – i nije prestajala sve do ponoći.

Kad je Halid Bešlić izašao na pozornicu, dočekan je ovacijama, a prva pjesma nije bila njegov odabir – već odabir publike. U gotovo nestvarnoj sinergiji, ljudi su unaprijed dovikivali pjesme koje žele čuti, a Halid bi ih odmah prihvatio i zapjevao.
– Kad ti čuješ pet-šest tisuća ljudi kako pjevaju refren, to je snaga koju ne možeš opisati riječima. To je nešto što se ne može platiti, to se osjeti u grudima. Zato i pjevam – da dijelim tu emociju – kazao je vidno dirnut.

Bez filozofije – pokloni se, pjevaj i daj sve od sebe

– U meni nema puno filozofije. Pokloniš se, pogledaš publiku, i znaš – večeras dajem sve. Pjevaš pjesmu za pjesmom, bez pauze, dok god imaš snage. Kad se umorimo, lijepo se zahvalimo, pozdravimo i idemo kući. A do tada – samo pjesma. Jer publika je ta koja daje energiju, a ti joj je samo vraćaš – poručio je Halid, uz osmijeh koji nije silazio s lica.

Tijekom večeri redali su se hitovi poput Miljacke, Romanije, Ja bez tebe ne mogu da živim, Dvadeset i neke godine... Publika je svaki refren pjevala uglas.
– Volim taj trenutak kad svi uglas krenu pjevati. Volim se našaliti i reći: hajde da učestvujemo zajedno u zločinu – u meraku! I kad čuješ kako cijela Tvrđava pjeva – znaš da si došao na pravo mjesto – rekao je kroz smijeh.

Kuća tambure kao uvod u koncertnu čaroliju

Uoči nastupa, Bešlić je obišao i Kuću tambure – Slavonsku notu, gdje se prisjetio svojih korijena i povezanosti s tamburaškom glazbom:
– Zlatne strune je pjesma koju sam napisao prije više od 40 godina, i to baš u tamburaškom štihu. Ima tu i džeza, i mandoline, ali dušom je – tamburaška. Taj štih mi je oduvijek bio blizak. Napisao sam i otpjevao petnaestak pjesama u tom duhu. I volim kad odem negdje gdje tambura svira uživo – rekao je, i dodao:
– Kad dođem u lokal s tamburašima, odmah mi je srce na mjestu. Ne moraš me nagovarati da zapjevam, samo me pusti da sjedim i slušam. A ako je atmosfera prava – priključim se odmah.

Nije krio oduševljenje postavom Kuće tambure:
– Ovo je nešto posebno. Ovo je institucija. Svaka čast onome tko je kriv za ovo – skidam kapu! Takve stvari vrijedi podržati. To je muzika koja se sluša, pjeva, i ostaje – rekao je, prihvativši poklon – keramičku šalicu s logom Kuće tambure.

– Ako prođem kroz Brod, kao da sam prošao kroz cijelu Hrvatsku –

Na pitanje zašto mu je Slavonski Brod poseban, Halid nije dvojio:
– Ne bih mogao točno objasniti, ali kad prođem kroz Brod, osjećam kao da sam prošao kroz cijelu Hrvatsku. Ovdje ima i Bosne, i Slavonije, i duše, i običaja. Ovdje sam uvijek bio najbolje primljen. I ne govorim to da se svidim, govorim jer tako osjećam – poručio je.

Dodao je kako mu je ovo već treći koncert na Tvrđavi, a nastupao je i više puta u dvoranama:
– Ovdje sam pjevao još kad je bio onaj stari hotel. Brod me pratio kroz cijelu karijeru. Svaki put kad dođem, publika me podsjeti zašto se bavim ovim poslom. A to je – zbog pjesme, zbog osjećaja i zbog ljudi.

Geronimo i Halid – glazbeni tandem s merakom

U neformalnom razgovoru dotaknuo se i dugogodišnje suradnje s brodskim autorom Geronimom:
– Nas dvojica smo se našli odmah. On ima taj specifični, pomalo ‘heavy’ pristup iz Broda, a ja dolazim s bosanskom tugom i stradanjima. I kad to spojiš – dobiješ pjesme koje traju. On napiše, ja otpjevam, i nekako sve sjedne – rekao je uz smiješak:

Sinoć nije bio samo koncert – bila je to večer uspomena, smijeha, refrena koji se pamte i ruku podignutih prema nebu. Halid Bešlić i slavonskobrodska publika – stara ljubav koja ne prestaje pjevati.