Slavonski Brod dobitnik je međunarodne arhitektonske nagrade Rethinking The Future Awards 2025 za projekt nove pješačke zone u Starčevićevoj ulici, istaknuto je danas ponosno na stranicama Grada i pripadajućim društvenim mrežama. U kategoriji javnih prostora, nedavno uređena pješačka zona u središtu grada proglašen je najboljim, ispred brojnih drugih projekata iz svijeta. Grad se pohvalio „prestižnim priznanjem“ i- kao što smo već istaknuli- uložio značajan trud u PR plasman ove informacije.
No, dok gradski uredi slave, stvarnost na terenu je – bitno drugačija. Upravo na potezu „nagrađene zone“ već mjesecima brojni stanovnici i poduzetnici izražavaju nezadovoljstvo, ali i sumnju u stvarnu vrijednost projekta.
Pješačka zona je, unatoč modernoj rasvjeti i pravilnim linijama, konstantno prljava, bez redovitog održavanja, a svaki ozbiljniji pljusak dovodi do poplava u poslovnim prostorima i podrumima koji omeđuju tu istu zonu. Mnogi su već morali sanirati štetu iz vlastitog džepa, dok gradske službe – šute.
Stoga se opravdano postavlja pitanje: zašto se novac ulaže u samohvalu i marketinške dekoracije, umjesto u rješavanje konkretnih problema – poput odvodnje, čistoće i zaštite osjetljivih materijala od propadanja? Granitne ploče, koliko god estetski privlačne bile, ne čiste se redovito, ne peru se kako treba, i već sada – ni nepunih godinu dana nakon postavljanja – djeluju umorno, zapušteno i neodržavano.
Pritom ostaje i osnovna urbana primjedba: zona se ni vizualno ni kontekstualno ne uklapa u staru gradsku jezgru. U pokušaju da bude „suvremena i neutralna“, izgubila je vezu s povijesnim identitetom prostora. Nema kontinuiteta s pročeljima, nema dodira s tradicionalnim materijalima, i umjesto da bude produžetak urbanog karaktera, djeluje kao zalutali render iz skandinavskog kataloga.
Sama nagrada, objektivno gledano, nije bezvrijedna – ali ni spektakularna. Riječ je o komercijalnoj arhitektonskoj platformi koja svake godine nagrađuje desetke i desetke projekata iz cijelog svijeta. Prijave se plaćaju, kategorija je mnogo, a selekcija često više simbolična nego strogo kompetitivna. Drugim riječima – čestitke autorskom timu na profesionalnom uspjehu, no grad si ne bi smio tepati da je postao globalni primjer urbanizma.
Građani s pravom pitaju – gdje su rezultati tog „suvremenog urbanog promišljanja“, kad im voda ulazi u dućan, podrum i kafić? I što vrijedi nagrada ako prostor, umjesto da živi, propada?
Priznanja su dobrodošla, ali ne smiju zamagliti stvarno stanje. Umjesto samohvale, vrijeme je da se novac i energija usmjere tamo gdje je najpotrebnije – u sanaciju, održavanje i prilagodbu. Jer grad po mjeri čovjeka nije onaj koji dobro izgleda na brošuri, nego onaj u kojem ljudi žive bez prljavštine, rupa i poplava.
Stoga se s pravom pitamo: ako ova nagrada „obvezuje“, kako kaže Grad, na što točno? Jer zasad vidimo samo ulaganje u PR, a ne u odčepljivanje slivnika, uređenje površina i komunikaciju s građanima. Nema planova za sanaciju problematičnih točaka, ni za redovito čišćenje – samo tiskovne objave, samohvala i hashtagovi.
‘Nagrada obvezuje’, kaže Grad. Na što? Na pranje obraza umjesto pločnika? Jer ako želimo grad po mjeri čovjeka, valja prvo izaći iz virtualnog svijeta nagrada – i zakoračiti u realnu lokvu na brodskoj pješačkoj zoni.
Ako Grad Slavonski Brod želi zbilja pripadati krugu europskih gradova koji stavljaju kvalitetu života u središte razvoja – onda neka krene od lopate, ne od kamere.
