Operacija „Širinci '92“: Posljednja bitka prije Sarajevskog primirja

Na zapadnoslavonskom ratištu početkom listopada 1991. godine ustrojena je Operativna grupa „Posavina“ u sastavu Operativne zone Zagreb. Ista je obuhvaćala novljansku i novogradišku bojišnicu, a zapovjedništvo joj je bilo u Novskoj, odnosno u Lipovljanima. 

Zapovjednik OG „Posavina“ bio je danas brigadni general u miru Rudi Stipčić (kasnije stožerni brigadir Rozarijo Rozga). Odmah po ustroju pristupilo se pripremama i provedbi operacije „Orkan-91“, a s ciljem oslobađanja Zapadne Slavonije od srpskih snaga i tzv. JNA. 

Operacija „Orkan-91“ provedena je u dvije faze. Prva faza je bila u razdoblju od 29. listopada do 9. prosinca 1991., a druga od 10. prosinca 1991. do 3. siječnja 1992. godine. 

U prvoj fazi na novogradiškoj bojišnice se provodila aktivna obrana s povremenim napadnim djelovanjima te postepeno pomicanje crte bojišnice na smjeru Mašić – Medari te na području Psunja.

U drugoj fazi operacije „Orkan-91“ postrojbe Hrvatske vojske novogradiške bojišnice napokon su pokazale svoje sposobnosti te su prešle u napadna djelovanja.

Prvo su 10. prosinca 1991. godine pripadnici naše 121. novogradiške brigade izvršile čišćenje prostora od srpskih pobunjenika u selima na sjevernom dijelu bivše novogradiške općine te su oslobođena naselja Golobrdac, Sinlije i Šnjegavić. 

I nadalje su se planirale i pripremale napadne aktivnosti na novogradiškoj bojišnici te su pripadnici 121. novogradiške brigade i 99. brigade HV te uz potporu tenkista i topništva 108. brigade ZNG RH dana 18. i 19. prosinca 1991. godine oslobodili Mašićku Šagovinu (Među brojnim dragovoljcima i postrojbama koji su sudjelovali u operaciji Orkan 91 zapaženu ulogu odigrala je izvidnička grupa Svileni, ili kako su ih još zvali, trinaestorica veličanstvenih dragovoljaca uglavnom iz Zagreba koji su djelovali u sklopu 99. br HV-a iz Zagreba. 

Posebno ostaje u sjećanju njihovo djelovanje u oslobađanju Mašićke Šagovine kad se borba vodila za svaku kuću, koju je neprijatelj pretvorio u bunker. U oslobađanju tog mjesta poginula su četiri pripadnika Svilenih i devet pripadnika 121. br HV-a.)

Na drugi dan Božića, 26. prosinca 1991., pripadnici 121. brigade HV Nova Gradiška zaposjedaju sjeverni dio Trnave te se pripremaju za akciju „Širinci“.

Uigranost novogradiških i brodskih postrojbi: Posebno uigran tandem operacije činile su dvije brigade: 108. slavonskobrodska brigada ZNG RH i 121. novogradiška brigada HV koje su funkcionirale kao jedan stroj. Razumjele su se, surađivale i izgradile prepoznatljivo zajedništvo te u združenom djelovanju i koordinaciji stjecale iskustvo te izvršile prelazak iz obrambene u napadnu operaciju.

Topništvo 108. i 121. zajedničkim koordiniranim djelovanjem po neprijateljskim ciljevima od početka rujna pa sve do 3. siječnja 1992. svaku granatu kojih je bilo malo, kao suho zlato preciznim računanjem početnih elemenata učinkovito su koristili. 

Sredinom prosinca 1991. godine riješen je problem dalekometnog neprijateljskog topništva koje je iz mjesta Širinci gađalo položaje naših branitelja na prvoj crti obrane Nove Gradiške.

“Akcija ‘Širinci '92 bila je posljednja vojna akcija na slavonskom ratištu uoči Sarajevskog primirja koje je na snagu stupilo 3. siječnja u 18 sati.

Akcija „Širinci“ je izvedena u dva dijela.

Prvi dio akcije proveden je 30. prosinca 1991. godine. Tada su pripadnici 121. novogradiške brigade ušli u Širince, ali su se istoga dana zbog jakog otpora i snažnog protuudara morali povući iz Širinaca. U tim borbama poginula su 3 pripadnika 121. brigade HV Nova Gradiška.

Drugi dio akcije „Širinci“ izveden je 3. siječnja 1992. sa snagama 3. satnije iz Nove Gradiške 3. bojne 3. gardijske brigade „Kune“ iz smjera juga, i snagama samostalne satnije 121. brigade sa smjera sjevera. 

Podršku i osiguranje djelovanja sa smjera juga vršila je 1. bojna 121. br, a sa smjera sjevera 2. bojna 121. br. Potporu topništvom i tenkovima pružali su pripadnici slavonskobrodske 108. br ZNG RH.

Tijekom cijele akcije oslobađanja Širinica vodile su se žestoke borbe, a u akciji toga dana, pored 22 ranjenih hrvatskih branitelja, smrtno je stradao i tadašnji zapovjednik 2. bojne 121. brigade Ivan Atlagović iz Rešetara, kojem je posthumno dodijeljen čin pukovnika Hrvatske vojske.

Neprijatelj je tijekom toga dana u više navrata pokušavao povratiti Širince napadajući ne samo pješaštvom već i tenkovima te teškim topništvom, ali neustrašivi pripadnici novogradiške 3. satnije 3. bojne „Kobre“ 3. gardijske brigade „Kune“, hrabri pripadnici novogradiške 121. brigade i slavonskobrodske 108. brigade, uspjeli su se oduprijeti i zadržati Širince.

Toga dana u 18.00 sati nastupilo je dan prije potpisano Sarajevsko primirje te je na taj način i završila operacija „Orkan-91“, operacija koja je polučila prvu veliku pobjedu Hrvatske vojske u obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu, na što svi mi neposredni sudionici tih događanja itekako trebamo biti ponosni.

Vojnom akcijom „Širinci '92“ došlo je do stabilizacije novogradiške bojišnice koja se protezala od Psunja pa sve do lijeve obale rijeke Save U sklopu „Orkana '91" vojna akcija „Širinci '92“ je imala izniman značaj jer je njenim uspješnim završetkom došlo do stabilizacije bojišnice na potezu Širinci – Mašićka Šagovina – Trnava - Dragalić – Donji Bogićevci – Pivare – lijeva obala Save.

Nakon tog dana, 3. siječnja 1992. godine, pomaka crte na novogradiškoj bojišnici više nije bilo, ali su srbočetnički vojnici i dalje djelovali po našim položajima te su na području Širinaca sve do 25. ožujka 1992. smrtno stradavali pripadnici Hrvatske vojske, a čija imena su uklesana na ovoj spomen-ploči – ukupno 17 poginulih hrvatskih vitezova, dok su 22 hrvatska branitelja ranjena. 

Svima njima u znak zahvalnosti i sjećanje, održava se svake godine ova obljetnica s odavanjem počasti na najvišoj državnoj razini da ne dozvolimo da se ikada zaboravi njihova žrtva u stvaranju jedine nam domovine Hrvatske, jer oni su za svoju i našu Hrvatsku dali ono najvrednije što su imali – svoj život, te su nas time itekako zadužili.
 

Neka dobri Bog blagoslovi i čuva našu Hrvatsku, naš Hrvatski narod i sve građane ove najljepše zemlje na svijetu, a našim palim hrvatskim vitezovima neka je vječna hvala i slava te laka hrvatska gruda.

„Navik on živi ki zgine pošteno.“ DOMOVINI VJERNI!

Autor: bojnik u miru Marko Derežanin i brigadir Mijo Kožić