General- pukovnik Krešimir Ćosić: Vrijeme je da "Đuro Đaković" opet postane gigant

Pred prepunom dvoranom Sveučilišta u Slavonskom Brodu, u ponedjeljak, 17. ožujka, predstavljena je knjiga "Između prošlosti i budućnosti" autora Krešimira Ćosića, umirovljenog general-pukovnika i sveučilišnog profesora, čije djelo pruža dubok uvid u ključna razdoblja stvaranja hrvatske države. Ovaj događaj okupio je mnoge znatiželjne i istaknute pojedince, kako iz akademske tako i iz vojne zajednice.

Profesor dr. sc. Krešimir Ćosić, ugledni sveučilišni profesor na Fakultetu elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu, nije samo obilježio vojni aspekt Domovinskog rata, već je svojim doprinosom u akademskom svijetu ostavio neizbrisiv trag.

Sudionik Domovinskog rata od samih početaka, Ćosić je svoju vojničku karijeru izgradio kao dragovoljac i djelatni časnik, postavši jedan od najbližih suradnika ratnog načelnika Glavnog stožera Hrvatske vojske Janka Bobetka te ratnog ministra obrane Gojka Šuška. Obnašao je dužnost zamjenika ministra obrane od 1996. do 2000. godine te dosegao čin general-pukovnika Oružanih snaga Republike Hrvatske. Nadalje, svoju predanost domovini pokazao je i kao zastupnik u Hrvatskom saboru u dva mandata.

Za svoje iznimne zasluge, general Ćosić je odlikovan sa jedanaest odlikovanja i medalja, te je dobitnik brojnih drugih priznanja, pohvala i nagrada. Među najznačajnijim priznanjima ističe se Nagrada Grada Zagreba koju je dobio 2020. godine. Osim svojih vojnih postignuća, autor je i brojnih znanstvenih radova te plodan suradnik dnevnih novina, posebice s temama iz novije povijesti, naglašavajući posebno ulogu i značaj Domovinskog rata. Nakon promocije knjige „Između prošlosti i budućnosti” s nama je podijelio svoje dojmove.

- Dojmovi su vrlo ugodni. Iznenađen sam brojem prisutnih. Ono što sam htio to se i dogodilo-da to napravimo baš na sveučilištu. Zašto na sveučilištu? To objašnjavam na neki način i u uvodnom dijelu moje knjige, posvećene hrvatskim braniteljima, onima koji su branili i obranili Hrvatsku državu, te mladima koji trebaju biti odgovorni za budućnost Hrvatske države, kako bi ostvarili sve one ciljeve koje su pred nama i o kojima su branitelji sanjali, a to je moderna, snažna, europska država, govori Ćosić.

Možete li podijeliti s nama otkuda ta potreba i inspiracija da napišete ovako pozamašno djelo o Domovinskom ratu? I publika i kritika su oduševljene, i već su je po objavljivanju proglasile značajnim povijesnim dokumentom. Kako reagirate na takve komentare?

- Ja bih rekao, dogodilo se ono što nitko nije očekivao, planirao ili želio, a to je bila korona.

Da nije bilo korone, ne bi bilo ni ove knjige. Mislim da bi to bila šteta jer bi tisuće različitih dokumenata, zapisa i fotografija iz naše nedavne prošlosti, posebno iz onih početnih godina Domovinskog rata nestali. Mislim da s obzirom na vrijednost tih dokumenta, njihovu autentičnost i izvornost bila bi šteta da ti dokumenti ne vide svjetlo dana jer pružaju ipak na neki način, novu i potpuniju sliku kako bi bolje razumjeli karakter agresije na Republiku Hrvatsku.

Trideset godina nakon Domovinskog rata, sazrela su neka moja razmišljanja koja mislim da zaslužuju određenu pažnju hrvatske javnosti, ali ne samo pažnju nego i obvezu kako bi zaista shvatili razloge zbog kojih je izvršena takva brutalna agresija na Republiku Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Ona ima svoje duboke korijene u nekim razlozima koji su uglavnom nepoznati, a to su financijski, materijalni, ekonomski i mnogi drugi, koje je JNA imala u sačuvanju svojih privilegija i svojih interesa. To su prije svega bili tajni projekti sa Sadamom Husseinom u Iraku, sa Gadafijem u Libiji itd. koji su se odnosili na zajednički razvoj atomske bombe! Zvuči fantastično i nadrealno, ali čak je i Institut „Ruđer Bošković” o toj temi objavio nedavno i knjigu u kojoj su govorili ozbiljni hrvatski, slovenski i srpski znanstvenici, naglašavajući da je to bio projekt koji se odvijao na Institutu Vinča u Beogradu, u Institutu Ruđer Boškoviću, Institutu Jože Štefanu itd.

To je bio samo dio tajnih operacija JNA bez ikakve javne transparentnosti, kao i mnogi drugi poslovi u Iraku teški više milijardi dolara.

U tom kontekstu posebnu pažnju zaslužuju izjave akademika Bože Matića, predsjednika uprave Energoinvesta i saveznog ministra za znanost i tehnologiju u Vladi Ante Markovića koji mi je rekao, ”Ja sam bio ministar, bio sam predsjednik uprave, ništa nisam o tome smio znati, sve su skrivali”. Znači u bivšoj državi, JNA je bila država u državi koja je zbog zaštite svih tih tajnih poslova i operacija pokazala svu brutalnost u obrani svojih interesa i privelegija tijekom ratova devedesetih od Slovenije, Hrvatske, BiH i Kosova. Međutim CIA je pratila te tajne projekte JNA s Sadamom Huseinom i Gadafijem, i to je svakako imalo značajnog utjecaja na promjenu političkih stavova američke administracije prema bivšoj državi i Hrvatskoj, nakon čega u proljeće 1992. godine dolazi i do priznanja Hrvatske od SAD.

To su neke povijesne činjenice koje zaslužuju pažnju, ozbiljnih znanstvenika i institucija, ne samo u Hrvatskoj, nego i u Europi kako bi se potpunije razumjela dubina i kompleksnost sigurnosne krize na ovim prostorima devedesetih. Nemojmo si dakle dozvoliti da nekakva trivijalna objašnjavanja da je za rat kriva utakmica između Dinama i Crvene zvezde , kako bi se prikrili pravi razlozi velikosrpske agresije predvođene JNA.

Vaš impresivni životopis, ratni put i godine provedene u visokoj politici daju vam širi uvid u trenutnu situaciju u Lijepoj Našoj, ali i u ovom dijelu svijeta. Kako prognozirate buduća zbivanja u Ukrajini i potencijalni ishod tog sukoba? Postoje li šanse da se sukob prelije i izvan trenutnih granica?

Pa gledajte, mislim da ono što nitko ne želi čuti, vjerojatno će se i dogoditi, tj. da će se taj sukob i dalje radikalizirati. U slučaju ako ruska nadmoć bude takva da Ukrajina počinje gubiti sve više i više svog teritorija, ta se kriza može produbiti ugrožavajući našu zajedničku europsku sigurnost i mir. Nažalost čini mi se da je Europa i danas uspavana i umišljena stara dama, nesposobna suočavati se sa ovako ozbiljnim sigurnosnim krizama i izazovima. Prisjetimo se samo kako je to bilo nama u Hrvatskoj 1991. godine, kada je bila nezainteresirana, nesposobna i nekompetentna suočiti sa svim onim što se je zbivalo u bivšoj državi, suočiti se i predvidjeti ratnu agresiju i katastrofu u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, s milijunima izbjeglica, stotinama tisuća stradalih, poginulih itd.

Vratimo se mi ipak u Hrvatsku, superizborna je godina. Vi često ističete kako bi, citiram, naši političari trebali nadrasti dnevnu politiku i jalova kratkoročna nadmetanja. Smatrate li vi to uopće mogućim, obzirom da vidimo šta se događa ovih dana i da poznajemo glavne aktere naše političke scene?

Ja bih rekao da neki političari nisu u stanju shvatiti razinu svoje društvene odgovornosti koju imaju, s obzirom na mjesta na kojima se nalaze. Njihovi osobni interes, njihove frustracije, neću reći i poremećaji mentalnog zdravlja mogu biti takvog karaktera da utječu ne samo na našu opću sigurnost, nego mogu izazvati nered i kaos, što se lako može dogoditi, puno lakše nego što mnogi misle. Danas imamo socijalni mir i sigurnost, no međutim to može vrlo brzo nestati u slučaju dalje političke eskalacije. Ja se nadam da svi razumiju otkud ona dolazi i ja ću isto tako biti sasvim određen. Mislim da stanje opće sigurnosti, gospodarskog rasta i prosperiteta te uvažavanja hrvatske države u međunarodnoj zajednici, posebno u Europi, nikad nije bilo na takvoj razin, kao danas. To svakako moramo zahvaliti prije svega predsjedniku hrvatske Vlade gospodinu Andreju Plenkoviću, ako imamo bar malo političke objektivnosti..

Ne znamo uvažavati i cijeniti rezultate i postignuća, iskorištavamo neke slabosti kojih ima, bilo je i bit će u svakom društvu, ali ako se počinje generalizirati i preuveličavati i ako bude jedini kriterij za ocjenjivanje sveukupnih rezultata sadašnje hrvatske državne politike, onda smo izgubljeni, jer nismo u stanju donositi važne strateške odluke. Ja se nadam da su hrvatski ljudi dovoljno mudri, dovoljno pametni i u stanju razlikovati dnevne svađe i nesporazume u odnosu na postignuća važna za nacionalnu sigurnost Republike Hrvatske.

Mislim da smo krupne političke odluke i do sada kao narod donosili svih proteklih godina u interesu hrvatskog naroda i u interesu hrvatske države. Tako je bilo 1991., a nadam se da ćemo i danas 2024. znati prepoznati one koji garantiraju ozbiljnost u politici i na političkoj sceni , bez uvreda, fokusirajući se na one teme, koje su ključne za daljnji razvoj, rast, sigurnost i mir, a ne samo na politički populizam.

Vi ste u jednom intervju rekli kako ova knjiga, koju akademska, politička i vojna zajednica opisuju superlativima, za vas ipak nema neko osobito značenje. Možete li malo to ipak pojasniti?

Ja sam zadnjih desetak godina, intenzivno uključen u neke međunarodne znanstveno- istraživačke projekte koje financira NATO- ov znanstveni odbor, Europski obrambeni fond itd. koji su vrlo zahtjevni, te je moj rad na ovoj knjizi bilo jako teško u to vrijeme uskladiti sa svim ovim obvezama. No međutim danas kad gledam na ovu knjigu nakon određene vremenske distance onda želim reći da sam to jednostavno morao napravit, jer to nije samo moja knjiga, nego je to i naša knjiga jer ona pripada svima onima koji su branili, obranili i uskrisili hrvatsku državu, upravo onakvu kakvu danas imamo. Problema je uvijek bilo i biti će, ali postignute rezultate u samo proteklih 30-ak godina ne možemo i ne smijemo ignorirati i marginalizirati. Nakon napornog i iscrpljujućeg posla u jednom sam trenutku sam sebi rekao „Bože moj, možda sam mogao nešto pametnije raditi”, ne znajući kako će naši građani prihvatiti moja sjećanja na stvaranje hrvatske države, ali i razmišljanja o našoj budućnosti. Na kraju mislim da se je to ipak moralo i vrijedilo napraviti, naravno ne zbog mene, nego zbog svih onih koji su stradavali i ginuli za hrvatsku slobodu i samostalnost. Knjiga je istovremeno i poziv našim mladima da puno aktivnije i poduzetnije preuzmu odgovornost i za njenu budućnost. Budućnost treba pametne i mudre glave, te politiku koja ju zna oblikovati tako da ona bude onakva kakvu je želimo. I tu vidim veliku odgovornost naših mladih i zato mi je bilo posebno drago vidjeti te mlade ljude na sveučilištu, na ovom predavanju. Oni moraju biti svjesni da su naši mladi hrvatski branitelji u Domovinskom ratu učinili nemoguće mogućim, a ne da danas ono što je moguće postane nemoguće zbog nerazumnih političara i politika koje se danas sve glasnije ali i nekulturnije i nepristojnije.

Kad smo već kod knjige, vi ste posebno naglašavali, odnosno još uvijek naglašavate poglavlje „Tehnologija preoblikovanja novije hrvatske povijesti -istinom protiv laži”. Zašto?

Ja mislim da smo danas svjedoci neprijateljske politike Beograda prema hrvatskoj državi i hrvatskoj povijesti. Međutim, mi moramo biti ponosni na Domovinski rat, na stvaranje hrvatske države, te moramo biti svjesni da te neprijateljske aktivnosti koja se vode iz Beograda i njihovih institucija o Hrvatima kao genocidnom narodu predstavljaju pokušaje preoblikovanja novije hrvatske povijesti kroz čitav niz dobro osmišljenih tehnologija i napora kako bi se Domovinski rat i oslobodilačke operacije Hrvatske vojske prikazale kao zločinački poduhvat. To su glavni ciljevi velikosrpske propagande i politike. Mi se moramo znati s time suočavati, i tome se suprotstavljati istinom o Domovinskom ratu. Dakle istina o stvaranju hrvatske države u Domovinskom ratu je naša trajna zadaća kako se ne bi dogodilo ono što ne želimo, da laži prevladaju nad istinom.

Spomenuli ste operaciju „Oluja”, a i u knjizi ste se osvrnuli na tu operaciju i demantirali ste glasine kako su Amerikanci zaslužni za osmišljavanje te operacije. Što je prava istina?

- Prava istina je vrlo jednostavna. To sam napisao eksplicitno, jasno i glasno: nitko nam nikada nije pomogao- ni 1991., ni 1992., ni 1995. Nikad nismo tražili ničiju pomoć. Hrvatske vojne operacije su planirali hrvatski visoki časnici, generali, Glavni stožer Hrvatske vojske i mudra hrvatska državnu politiku na čelu s predsjednikom Tuđmanom. Ja sam bio svjedok tih događaja i jedan od ljudi uz ministra Šuška koji je uspostavio i vodio hrvatsko-američku vojnu suradnju i znam kakav je karakter ona imala. Isključivo savjetodavni karakter u stvaranju modernog demokratskog obrambenog menadžmenta. Nikakvog planiranja operacija, niti naoružavanja nije bilo, jer je to bilo striktno zabranjeno ugovorom, a provedbu tog ugovora je kontrolirala američka obavještajna služba i CIA. Prema tome ništa od toga nije bilo istina. Srbi su, kako bi izbjegli odgovornost za zločine koje su činili i izbjegli odgovornost za poraz koji su doživjeli, podigli optužnicu protiv Hrvatske vojske, odnosno američke kompanije MPRI u Chicagu i tražili su odštetu od 9 milijardi dolara. Nakon dugogodišnjih sudskih sporova izgubili su sudski postupak jer jednostavno pokušali su ono što sam malo prije rekao, dokazati da su njihove laži, kao i njihove krive percepcije istina.

Vratimo se na početak ovog razgovora. Promocija u Brodu je održana u dvorani Sveučilišta pred mnoštvom studenata i vi se najčešće obraćate upravo mladima, a i radite s njima. Što im želite poručiti nakon svih ovih svojih iskustava?

Ja bih se vratio, onome što sam rekao na kraju, a to je bio zadnji slajd mog predavanja pod nazivom "How to Make Đuro Great Again". Znači, kako ponovno učiniti Đuru ponovno velikim, da to bude jedna ozbiljna, velika i moderna europska kompanija. Ona danas, nakon krize u kojoj je bila zadnjih nekoliko godina sa minusima od desetaka milijuna dolara ili eura, posluje kao kompaniju s značajnom dobiti.

No, projekt modernizacije Bradleyja, američkog oklopnog vozila, koje danas predstavlja glavno oklopno borbeno vozilo u gotovo svim oružanim snagama svijeta, nalazi se u hrvatskim rukama, u rukama ljudi koji rade u „Đuri Đakoviću”. Nadalje, projekti poput Patrije, modernizacije tenkova, predstavljaju veliki izazov, ali i priliku da se kroz suradnju između Sveučilišta, ” Đure Đakovića” i drugih institucija u Republici Hrvatskoj etablira i stvori moderna, snažna, obrambena industrija u Republici Hrvatskoj. Međutim ona zahtjeva intenzivnu suradnju, sposobnost i predanost kako bi mogli iskoristiti dio od gotovo osam milijardi eura Europskog obrambenog fonda, i privući ih ovdje i u Slavonski Brod. Imam povjerenja u mlade ljude koji će biti nositelji ovakvih projekata koje se odnose na izgradnju moderne i snažne obrambene industrije u Hrvatskoj.