Život

RAZGOVOR S POVODOM Borna Šimić, osvajač medalja na olimpijadama iz matematike i kemije

Borna Šimić bio je član naše reprezentacije na Međunarodnim olimpijadama iz matematike i kemije i s obje se vratio s medaljama. Uz to uvijek nađe vremena za bicikliranje, plivanje ili možda šetnju u prirodi.

Autor: 035portal Datum objave: 02.08.2017. u 17:14

RAZGOVOR S POVODOM Borna Šimić, osvajač medalja na olimpijadama iz matematike i kemije

Razgovarali smo s Bornom Šimić, učenikom trećeg razreda Prirodoslovno-matematičke gimnazije "Matija Mesić" i članom hrvatske reprezentacije na olimpijadama iz matematike i kemije, gdje je osvojio brončanu i srebrnu medalju. U nastavku pročitajte što nam je rekao o olimpijadi i njegovim planovima za budućnost...

Za početak nam recite nešto o sebi?

Ja sam Borna Šimić, učenik sam trećeg razreda prirodoslovno-matematičke gimnazije „Matija Mesić“ Slavonski Brod, sad upisujem četvrti razred. Bio sam član hrvatske reprezentacije za Međunarodnu olimpijadu iz kemije i Međunarodnu olimpijadu iz matematike, gdje sam osvojio, redom, srebrnu i brončanu medalju.

Otkuda zanimanje za prirodoslovne znanosti?
Već u osnovnoj školi, prirodoslovne znanosti, zapale su mi za oko. Tada sam čitao neke članke te tematike, iako je to većinom bila povijest i zanimala me ta prirodoslovna pozadina toga, matematika pogotovo. Bavio sam se time u osnovnoj školi, no tek kad sam se upisao u gimnaziju, odlučio sam se malo više posvetiti tomu i više se pozabaviti tim područjem i natjecanjima.

Imaš li nekakve konkretne planove za budućnost, nekakav smjer kojim želiš ići?
Pa nemam sad neke zacementirane planove. Svakako bih htio studirati nešto u području prirodnih znanosti, najvjerojatnije matematiku i kemiju. Još nisam odlučio hoću li studirati ovdje ili ići van studirati, jer otići van čisto radi odlaska mi nije nešto, ali ako bude u pitanju neki bolji faks, poput Cambridgea, onda bih svakako otišao.

Kako provodiš svoje slobodno vrijeme, ako ga uopće imaš?
A ne znam, zapravo bih i to pripremanje za natjecanja nazvao svojim slobodnim vremenom, koje volim utrošiti na taj način. Osim toga, volim voziti bicikl, odem plivati često, provodim vrijeme u prirodi dosta i čitam literaturu koja nije stručna literatura.

Možeš li nešto reći o svojim iskustvima u državama kroz koje si proputovao uz reprezentaciju?
Jako mi se svidjelo izlaganje različitim kulturama, različitim narodima i druženje s ljudima koji dijele neke zajedničke interese, ali su u drugim područjima drukčiji. Bilo je zanimljivo vidjeti da te neke države za koje smo čuli u Hrvatskoj nisu toliko uređene kao što bi mislili.

Je li bilo situacija koje su te baš iznenadile ili neku priču koju bi htio podijeliti?
Pa mislim, naravno da me mnogo toga iznenadilo i vidio sam neke stvari koje nisam mislio da ću vidjeti i bilo mi je dosta lijepo. A od iznenađenja, to su većinom anegdotalne stvari poput toga da u Tajlandu u svim većim prijevoznim sredstvima se baš mora vezati, što nećeš vidjeti kod nas. A što se tiče priča, recimo u Brazilu je bilo zanimljivo, da je među ljudima koji uobičavaju dolaziti na takve stvari poput političara, ministara ili onih koji se bave obrazovanjem, bilo je dvoje ljudi koji nisu znali pričati engleski, pa su uvodne i završne govore davali na portugalskom. U Tajlandu je bilo zanimljivo to što smo morali čekati da se pojavi princeza Tajlanda, ali naravno da nam nije tako rečeno nego smo uživali u opuštajućoj glazbi do početka ceremonije.

Uspješan si učenik i dobitnik Oskara znanja. Imaš li nekakve trikove ili savjete za učenike koji žele uspjeti?
Neka se bave stvarima koje ih zanimaju i neka malo zagrebu dublje u neke stvari koje se ne čine na prvi pogled zanimljivima i da uvijek razmišljaju o tome što ih zanima, jer čak i neku hrpetinu znanja će biti lakše usvojiti ako se na neki način poveže. Time se uvijek vodim kad nešto radim i uvijek me je poslužilo. Ja osobno sjednem, pustim si glazbu i učim, ako me nešto više zanima uzmem i proučim neke dodatne informacije o temi.

Postoji li netko kome bi zahvalio na svom uspjehu?
Svakako bih se zahvalio svim svojim mentorima koji su me tijekom vremena pripremali, profesorima i s PMF-a i iz gimnazije, a pogotovo studentima s PMF-a koji su me pripremali i za kemiju i za matematiku, koji su organizirani u udruge te naravno znanstvenicima s Instituta „Ruđer Bošković“, koji su također sudjelovali u tim pripremama. Bilo radi pripreme, motivacije, usmenih znanja i iskustava koje sam stekao.

Imaš li možda nekakav uzor?
Recimo uzori, meni osobno, su učenici koji su išli na matematičke olimpijade iz Hrvatske, ne bih navodio konkretne primjere jer ih ima dosta te učenici iz gimnazije i drugih škola. Dosta njih sudjeluju u našim pripremama, stvarno se trude oko toga i u tom trudu vidim nešto što se treba cijeniti.

Za kraj, što bi poručio svojim mlađim kolegama učenicima?
Bavite se uvijek nečime. Uvijek bi trebali imati neki interes u životu, to nešto posebno. Ne nužno nešto što ih pokreće, no neku zanimaciju koja će biti nešto više od onoga što će raditi u školi i onoga što bi radili doma, sami po sebi te da uvijek pokušavaju u tom ili tim područjima biti najbolji i uvijek dati sve od sebe, kako se predmeti koji ih zanimaju ne bi zadržali samo na onome što uče doma za ispite.

Florijan Galić