Blagoslov obnovljene crkve svetog Mihaela arkanđela u Duboviku

Svečano je ove nedjelje, 30. listopada bilo u Duboviku, drevnome slavonskom selu podno obronaka Dilj gore, u župi Podcrkavlje: njihova stoljetna crkvica svetog Mihaela arkanđela u središtu sela zasjala je u obnovljenom ruhu i Bogu na slavu ponovno blagoslovljena. Obred blagoslova i svečano euharistijsko slavlje pred brojnim okupljenim vjernicima, seljanima Dubovika, predvodio je generalni vikar Đakovačko osječke nadbiskupije mons. Ivan Ćurić, uz koncelebraciju vlč. Josipa Kešinovića, domaćeg župnika župe sv. Ivana Apostola iz Podrckavlja.
U prigodnoj propovijedi mons. Ćurić govorio je o istinskoj vjeri koju je, kako je rekao, jako važno graditi na sigurnim temeljima i u nju ugrađivati čvrste materijale, a ne neku pljevu koja se rasprši pred prvim ozbiljnijim pitanjima i prvim većim životnim izazovima. „Od takve građevine koja je na pljevi ili na pijesku nema ništa. Zato je jako važno povezati se s Božjom Riječi i osjetiti prijateljstvo s Božjom Riječi, koja svakome od nas daje svjetlo i snagu da s čvrstim osloncem mogu razumjeti i graditi svoj život, oslonjen ne samo na sebe, i na svoja djela već i na onoga koji je zapravo Zaglavni kamen, a to je naš Brat i Spasitelj, Raspeti i Uskrsli Isus Krist – kojega nam je poznavati, razumjeti i ljubiti, a vjeru graditi u zajedništvu s Bogom koju nam je donio i objavio sam Isus“, istaknuo je mons. Ćurić.

U svjetlu odlomka iz Lukina Evanđelja o cariniku Zakeju i njegovom susretu s Isusom generalni je vikar vjernicima ukazao na pravo obraćenje, preispitivanje, promjenu svojih stavova, vrijednosti i djelovanja, kao pravom putu vjere koji želimo graditi. „Razumjeti tu istinu da Bog svakoga želi, krenuvši uvijek svatko od sebe samoga, posvješćujući si istinu: Bog me ljubi; je li to onaj prvi i nerazrušivi temelj na kojima gradim sav svoj život sve svoje planove i sve svoje nade?“, naglasio je mons. Ćurić, dotičući se i Papinih riječi koji nas upozorava na trajno prisutnu opasnost kršćanske vjere koja pod predznakom kulture i tradicije postaje ideologija. U takvom iskustvu 'nazovi' vjere nema potrebe za istinskim obraćenjem , nasljedovanjem Isusa, takva ideologija samo plaši, tjera i udaljuje ljude, i Crkvu od ljudi.

Pozvao je prisutne na obnovu zajedničke obiteljske molitve, kao stalnog nadahnuća za susret s Bogom, i iz kojeg dolazi snaga za djelovanje na pravi način kao ljudi, kao kršćani, kao pripadnici svoje župne zajednice i članovi žive Kristove Crkve. Zahvalio je župniku Josipu Kešinoviću i svima koji su na bilo koji konkretan način pomogli u obnovi drevne crkve u Duboviku, te pozvao sve vjernike neka ona bude i nadalje mjesto susreta i iskrene, čiste, nesebične i plemenite molitve.

I župnik, vlč. Kešinović zahvalio je svim dobrim ljudima koji su pomogli i sudjelovali u obnovi crkve, svim donatorima i samim mještanima koji su neke poslove poput uređenja poda crkve, bojanja ograde, nasipanja prilaza i uređenja okoliša odradili vlastitim rukama.
Inače, prva crkva u Duboviku sagrađena je 1775. godine na brdu iznad sela, imala je pet oltara, bila je velika i kao takva župna crkva, Dubovik je u to vrijeme bilo sjedište župe. No, crkva je zbog dotrajalosti morala biti srušena, pa je 1804. godine župa preseljena u susjedno Podcrkavlje. Više od stoljeća u središtu Dubovika stajao je samo križ, na mjestu kojega je tek 1927. za vrijeme župnika Josipa Tercija, sagrađena ova crkva posvećena sv. Mihaelu arkanđelu i koja je nekoliko puta obnavljana i restaurirana. Mise su u njoj danas jednom mjesečno, zadnje nedjelje u mjesecu. Crkva nema svetohranište, ali je oltar okrenut prema zidu, odnosno svećenik je za vrijeme mise okrenuti leđima prema narodu, kako je to bilo pije 2. Vatikanskog koncila, a na području župe Podcrkavlje su tri takve crkve. Sama župa je prostorno dosta velika i ima devet filijala.

„Radovi na obnovi crkve su trajali mjesec dana, fasada je povjerena tvrtki Ivezić gradnja. Sve je koštalo oko 30 tisuća kuna, najviše su pomogli sama Župa, Općina Podcrkavlje i brojni donatori“, kaže Mario Šimić, predsjednik Mjesnog odbora Dubovika, sela koje danas broji samo 85 stanovnika.
„Hvala Bogu da sam doživjela da je moja mila crkvica ovako lipo obnovljena, idem svaki put na misu kad god bude u selu, a bude jednom mjesečno, idem kad god mogu, a kad ne mogu, onda zovem svećenika neka dođe kući da me ispovidi. Puno mi znači moja vjera, i bude mi drago kad vidim da vrijedan i pošten svit nešto radi. Mi bake pozivamo cure neka idu u crkvu i neka čuvaju svoju vjeru, ali mladi danas imaju drugih briga, a mi stari još mislimo na to da čuvamo našu baštinu“, znakovite su riječi i poruke 82-godišnje bake Mande Valić, jedne od najstarijih mještanki Dubovika.

Svojom su slogom i zajedništvom Dubovičani nedavno obnovili i mjesni dom, te uredili dječje igralište, a sada žele obnoviti i derutnu 200 godina staru zgradu škole u središtu sela, koja je u doba Vojne krajine bila i vojarna austrougarskim graničarima. No, obnova tog povijesnog objekta morat će ići uz strogi nadzor konzervatora Ministarstva kulture.
Zahvalan im je i Tomislav Trtanj, načelnik Općine Podcrkavlje koja sustavno pomaže obnovu povijesnih građevina i očuvanje kulturne i sakralne baštine, što je, smatra načelnik, jedan od preduvjeta da se stanovnici zadrže u ovim selima i da se u njih dosele i novi, mladi ljudi.
I sam generalni vikar Ivan Ćurić izrazio je zadovoljstvo dinamikom obnove brojnih povijesnih, zubom remena nagrženih, a napose u tijeku Domovinskog rata oštećenih crkvenih objekata na području Đakovačko osječke nadbiskupije, što je kako je rekao, jasan pokazatelj da je kršćansko srce u našim župnim zajednicama uistinu veliko.

Tekst i foto: Ivica Vlašić