Sport

Rođo u srcima navijača: 20 godina od smrti Stjepana Spajića

Autor: 035portal Datum objave: 21.08.2024. u 19:56

Prije točno 20 godina, 21. kolovoza 2004., hrvatski nogomet izgubio je jednog od svojih najposebnijih likova – Stjepana Spajića, poznatog kao Rođo. Spajić je ostao upamćen kao jedna od najvećih ikona Hrvatske nogometne lige (HNL), čovjek čiju su karizmu i britke izjave obožavali svi.

Njegova ljubav prema Hrvatskom Dragovoljcu bila je neizmjerna. Klub, kojemu se pridružio 1994. godine, postao je njegova životna misija. Dane i noći provodio je u klupskim prostorijama, radeći neumorno kako bi klub postigao uspjeh. Nažalost, srce mu je stalo upravo na mjestu koje je toliko volio, u 54. godini života, kada je doživio srčani udar. 1999. godine je doveo svoj Dragovoljac u Slavonski Brod na naš stadion kako bi kao domaćin odigravao utakmice u 1 HNL. Stadion je svaki put bio ispunjen, a njegovi Brođani ga i dan danas pamte po bacanju šešira u zrak svaki put kad bi pobijedili!

Stjepan Spajić: “Neće Dragovoljac propast' što ste ga vi svi skupa izbacili iz hrvatske lige, Dragovoljac će živjeti dalje jer ipak ima ljudi koji vole Dragovoljac, ne vole svi Jugoslaviju, ima ljudi koji vole i Hrvatsku znate ali vrlo malo.“

Pod njegovim vodstvom, Hrvatski Dragovoljac rastao je velikom brzinom, a klub je u to vrijeme dosegao i europske pozornice. Spajićeva popularna izjava „meni se žuri, rođo“ postala je zaštitni znak njegove neumorne energije i predanosti.

Osim što je bio iznimno utjecajan u nogometnim krugovima, Spajić je sudjelovao i u Domovinskom ratu, za što je odlikovan Redom Nikole Šubića Zrinskog. Svoje mirovne dane dočekao je s činom brigadira 1998. godine. Ipak, njegovo zdravlje narušeno je problemima s bubrezima, zbog čega mu je savjetovano da izbjegava kulen – što je, prema pričama, skratilo njegov život.

Spajićeve izjave često su izazivale smijeh, ali i polemike. Bio je jedan od rijetkih Hrvata koji se usudio 1997. godine osobnim automobilom, s hrvatskim registracijama, otići u Beograd na utakmicu između Partizana i Croatije (današnjeg Dinama). Kad su ga novinari upitali kako se osjećao dok je cijeli stadion vikao „Ustaše, Ustaše!“, Spajić je duhovito odgovorio: „Odlično, cijeli stadion je navijao za nas!“

Njegove britke izjave i karakterističan humor osigurali su mu trajno mjesto u srcima mnogih. Od planova za gradnju stadiona na vodi do tvrdnji da će osnovati novi klub nazvan „NK Tupavko“, Spajić je bio neiscrpan izvor anegdota.

Jedna od njegovih najupečatljivijih televizijskih pojavnosti bila je u emisiji "Drugo lice" na Novoj TV, gdje je zajedno s Ljubom Ćesićem Rojsom iznio legendarne izjave koje se i danas prepričavaju.

Danas, dva desetljeća nakon njegove smrti, sjećanje na Stjepana Spajića – Rođu ne blijedi. Njegov duh, ljubav prema nogometu i neponovljivi humor ostaju zauvijek ukorijenjeni u povijesti HNL-a i u srcima svih koji su ga poznavali.

Izjave koje su obilježile Stjepana Spajića:

"Od malih sam nogu navijao za Dinamo. Išao sam i pješice na gostovanja."
"Na utakmicu s Partizanom u Beogradu išao sam sa zagrebačkim tablicama. Meni ne skidaju tablice na granici. Čekala me policija i do Beograda su me pratila dvoja policijska kola s upaljenim rotacijskim svjetlima. A na stadionu su me vozili u Mercedesu, dok su se ostala naša gospoda gurala u autobus. Oni preko dobro znaju tko sam ja."
"Sagradit ću stadion na vodi, koji će se pomicati. Ne znam samo gdje i sa čijim novcem. Po ljeti će nas voda lijepo hladiti. Ali nemoj to pisati, netko će mi ukrasti ideju."
"Možemo mi igrati i u Županji ako treba. Koliko nas tjeraju, doći ćemo i do Srbije. Postat ćemo Srbi. Nemam pojma o ničemu. Otupavio sam. Osnovat ću novi klub i nazvati ga NK Tupavko."
"Najbolje bi bilo da izvlačimo kuglice kako bismo saznali tko je osvojio od drugog do 12. mjesta. Zna se tko treba biti prvi."
"Što se jede kod vas, gospodine Spajiću? Kobasice. Sada si me, rođo, zaje*o, jer mi se zbog ovog našeg razgovora sve ohladilo. Što je specijalitet vašeg lokala? Grah! Koliko on košta? Čitava porcija s kobasicama, zapada 15 kuna! To je super! E, a kruh džabe dobiješ, rođo. Ovi gladni mi pola štruce pojedu. A neka jedu ljudi."
"Vasilj i Bazina su škartirani, jer su Hercegovci! I Ardiles mrzi Hercegovce!"
"Što može Hrvatski Dragovoljac? Ništa! Mogu ‘lajati’ kad me uhvatite na krivoj nozi i nadrljati."
"Rekli ste da Dragovoljac neće biti više etnički čist? Da ne štetimo međunarodnu ugledu Hrvatske, kupit ćemo dva ‘cvjetića’. Dva ‘liljana’. Jer nedavno je neki ambasador rekao da smo mi fašistički klub."
"Neki me zovu ‘lajavcem’? Tko to kaže? Što sam to izlaj’o, pa nisam ja pas. Psi laju, a karavane prolaze. To kod njih tako ide."
"Ne mogu više, rođo. Puknuo sam. Pogledaj mi glavu… Ma, vidjet ćete kad jednog dana u klub stigne pravo pojačanje. Na primjer Nijemac. Kad ja dovedem Švabu."
"U mom klubu neće igrati ni Srbi ni p*deri, a crnci mogu jedino ako su katolici."
"Kad izađem iz uprave Dragovoljca osnovat ću novi klub a zvat će se U-Dragovoljac. Pa šta onda? Koliko ja znam slovo je u abecedi."
"Znam di je Ante Gotovina ali neću reći i želim mu sreću u bijegu. Nikada se rođo moj on neće predati! Pi**a tko izda!"
"A tko zna? Možda i nisu svi Hrvati u Dragovoljcu. Trebao bi izvršiti pregled dok se budu tuširali."
"Navijam za Hrvatski Dragovoljac, a prvu ligu ne poštujem jer smo izbačeni. To je prva ljiga a ne prva liga!"
"Ceca Ražnatović je naizgled dobra, maznuo bi je iz osvete, Arkan bi se u grobu okrenuo."

Ove izjave, kao i mnoge druge, čine neizbrisiv dio naslijeđa Stjepana Spajića – Rođe, čime je osigurao svoje mjesto u povijesti hrvatskog nogometa, ali i šire.