Da nam živi, živi, rad… nedjeljom

 Dan rada je bio idiličan praznik u nekadašnje vrijeme. Toplo proljeće, sve je zeleno, sunce grije, kratki rukavi, pun Stojadin piva i mesa i pravac brdo ili neko od brodskih omiljenih izletišta – Poloj, Ljeskove, Petnja. Padom Berlinskog zida pao je socijalizam koji je prvi maj prisvojio kao svoj praznik, ali praznik je ostao. Praznik je uspio preživjeti ideološke zaokrete, što je razumljivo – jer je prvi maj praznik kojeg je radništvo obilježavalo i prije samoupravnog puta u blistavu komunističku budućnost.

Stvari se do današnjeg dana nisu puno promijenile – i dalje je to praznik kada se Golf napuni mesom za roštilj i pivom kupljenim u Bosanskom Brodu pa pravac brdo ili neko od brodskih omiljenih izletišta. Ipak, od spomena na krvavi čikaški prvi maj stvari su se odmakle: stvar je u tome što su radnici u tom ideološkom pomaku od radnika prešli u redove potrošača. Radnička prava zamijenila su potrošačka, pa je tako i prvi maj postao praznik od praznika rada praznik potrošača. I sutra će trgovački centri biti puni potrošača koji će se u zadnji tren opskrbljivati materijalom za roštilj, a da će rijetko kome pasti napamet da je i radnicima u trgovinama prvi maj. Da bi stvar bila još bolja, sutra je uz prvi maj i nedjelja. Prava hrvatska tragedija za prosječnog Hrvata – praznik koji pada nedjeljom, a za radnike u supermarketima to je ionako još jedan radni dan.

Partije će se okupiti po hrvatskim gradovima i gladnim ustima dijeliti porciju graha: svima će biti puna usta radništva i prava, a dan poslije će opet doći još jedan ponedjeljak kada će se opet stotine tisuća ljudi u Hrvatskoj pitati hoće li ih i ovaj mjesec preskočiti plaća.

I tako: od socijalistički parada radnika i tenkova došli smo do parada po trgovačkim centrima, jer takav je put od čikaškog masakra do digitalne revolucije. Možda će se netko opet priupitati treba li u ovoj zemlji ponovno uvesti zabranu rada nedjeljom. Nije to gušenje tržišta, niti je to anti-liberalno. Pitajte samo svu onu vojsku Brođana koji su otišli u kapitalističku Njemačku kako se šopingira nedjeljom – nikako, a zaboravni su prepušteni višestruko većim cijenama na benzinskim crpkama.

Od Stojadina do Golfa, od radnika do potrošača, od Internacionale do MTV-ja. Radnička prava? Utopija bila, utopija ostala.

Proleteri svih zemalja – oprostite!
Vaš Marx.