Služi li taj NATO ičemu?

Padom Berlinskog zida NATO je odahnuo: nema više prijetnje s istoka! Iako je Rusija (i jedno vrijeme Ukrajina) bila još uvijek krcata nuklearnim projektilima, zbog sloma socijalizma, Varšavskog pakta i teške gospodarske depresije u Rusiji, bilo je jasno da prijetnje više nema jer se uostalom i NATO brže bolje pomakao jedno 2 tisuće kilometara na istok. Prije nekoliko godinama pojavila se vijest o tome kako je NATO došao u posjed, sada već povijesnog dokumenta koji je nosio nekakav post-apokaliptični naslov poput: „PLAN VARŠAVSKOG UGOVORA O ZAUZIMANJU ZAPADNE EUROPE U SLUČAJU NUKLEARNE AGRESIJE NATO SAVEZA NA ZEMLJE SOCIJALIZMA – STROGO POVJERLJIVO“. Dokument je pronađen zabačen negdje u vojnom arhivu Češke vojske u Pragu, pisan je na poljskom a potpisnici su bili generali vojski bivšeg VU s glavnim potpisom (vjerojatno) sovjetskog maršala Dmitrija Jazova.
Dokument je proslijeđen vrlo brzo u Brussel na analizu. NATO analitičari su ostali šokirani. Prvo je to što se potvrdilo ono što se uvijek sumnjalo: u slučaju nuklearne apokalipse Rusi bi krenuli preko atomskim bombama spaljene zemlje na istok, dok je NATO smatrao da je nuklearni armagedon početak i ujedno kraj sukoba. U dokumentu je stajalo da bi Sovjetski Savez zasuo sve ključne zapadno europske gradove nuklearnim projektilima i tada krenuo (prvo vojskom bivšeg DDR-a) u invaziju i nakon 15-ak dana uspješno izbio na plaže u Normandiji. Dokument je obilovao mnoštvom obavještajnih podataka u kojem se jasno vidjelo da Rusi znaju kada se koji NATO unter-oficir počešće po dupetu i gdje se nalazi sva tehnika: od skladišta municije do „tajnih“ nuklearnih projektila. Inače, 1983. NATO je spremao sličnu vojnu vježbu ogromnog razmjera (Able Archer) zbog kojeg se Kremlj nervozno vrtio oko famoznog nuklearnog kovčega misleći da je to uvertira u pravi nuklearni napad. Uglavnom, nakon analize NATO analitičari su rekli: „Da, 80-ih su Rusi mogli pregaziti Europu za 2 tjedna. Žao nam je, na to ne bi mogli odgovoriti.“

Nakon njihove famozne analize, NATO je počeo s novom analizom da vide koliko je Rusija sada spremna i došli do zaključka: Rusija ne može voditi ratove velikog opsega, niti dva rata srednjeg opsega na različitim lokacijama (npr Europa – Daleki Istok), niti… uglavnom, nema bojazni od Rusije. Rusija je odmah nakon te analize umarširala u Gruziju koja se nekoliko mjeseci prije toga naoružala najmodernijim NATO naoružanjem (uglavnom češkim) koristeći opremu iz rezerve (kuriozitet je da Rusija nikad u borbu nije uvela svoj glavni tenk M-90, a sada već razvijaju novi M-14 Armata predstavljen na paradi pobjede u Moskvi). I to poprilično uspješno i brzo zaštitivši (bolje rečeno – betonirajući status quo) nekih odbjeglih gruzijskih republika naseljenih ruskim stanovništvom koje podsjećaju na razne SAO Krajine iz 90-ih. NATO je i dalje ostao pri svom da Rusija ne predstavlja ozbiljnu opasnost.
Nedavne ruske vojne eskapade ne treba ni dodatno analizirati: aneksija Krima, borbe u istočnoj Ukrajini i zračni udari u Siriji. NATO je i tu bio nonšalantan: oko Ukrajine se i nisu nešto pretjerano zabrinuli, a u Siriji nisu predviđali nekakve veće uspjehe.

No, onda su uspavani NATO analitičari, vjerojatno isti oni koji su češljali prašnjavi praški dokument analizirali situaciju na Baltiku i vidjeli: Rusija može zgaziti baltičke zemlje u manje od tri dana. Poljaci su to već znali, ionako su i oni bili supotpisnici onog dokumenta iz 80-ih. Poljska već godinama traži jaku američku prisutnost u svojoj zemlji i postavljanje raketnog štita po principu „što veće to bolje“. Ne laje ker zbog sela, nego zbog sebe – uostalom Poljsku su već tri puta već brisali s političke karte Europe.

I tako, u NATO izvještaju stoje nimalo optimistične riječi. “Zaključak simulacija je nedvosmislen. Trenutne NATO snage ne mogu uspješno obraniti teritorij najizloženijih članica” i “Ishod simulacija je katastrofa za NATO”. Da, Rusija je i simulirala nuklearne udare na Švedsku, neutralnu zemlju inače blisku NATO savezu.

Ne može se reći da zapadni svijet nije ništa radio na tome da opali Rusiju po ušima. To što se vozimo poprilično jeftino možemo zahvaliti iznimno niskoj cijeni barela nafte koja je takva i da bi se oslabilo rusko gospodarstvo zbog silne navezanosti rublje na cijenu barela. No, to i dalje ne mijenja situaciju da bi Rusija došla na granice Poljske za 2 i pol dana (ako ne računamo da u Kaliningradu već i jesu na poljskoj granici).

Ne možemo a da se ne zapitamo kako je moguće da najmoćniji vojni savez u povijesti čovječanstva otkada se zašiljio prvi štap ne može odgovoriti na potencijalnu prijetnju na svojim „graničnim područjima“? 2 i pol dana! Kako je moguće da jedno NATO izvješće u sebi sadrži sintagmu „ishod simulacija je katastrofa za NATO“?
Prava katastrofa za NATO je zapravo što NATO ne može iznijeti svoju primarnu zadaću: zaštitu svojih članica. NATO je imao uspješan niz 90-ih – kao što je već navedeno, izbili su Rusiji na granicu i vodili su uspješne akcije u Europi (bombardiranje bosanskih Srba pred kraj rata u Bosni i bombardiranje SR Jugoslavije). Da li je to ohladilo glave generala u Brusselu?

Umjesto vlastitog zaključka, zaključci analiza iz 2009. i 2016:
2009: NATO IMS zaključuje da ruske oružane snage: mogu odgovoriti na manje do srednje-velike lokalne i regionalne konflikte u svojoj zapadnoj regiji; ne mogu odgovoriti na dva manja konflikta u različitim geografskim područjima simultano; ne mogu izvesti konvencionalnu operaciju širih razmjera; i dalje se oslanjaju na korištenje taktičkog nuklearnog oružja, čak u lokalnim ili regionalnim konfliktima.
2016: Nakon više simulacija koje su vršili stručnjaci na obje strane (NATO i Rusija) ruskim snagama bi trebalo najviše 60 sati da izbiju u predgrađa Talina i Rige. Takav brzi poraz NATO bi ostavio s jako malo opcija, od koji su sve loše. NATO nema mogućnosti za održivu zaštitu svojih članica i regije, a takav stav bi bitno promijenio stratešku sliku Moskve.