Demanti na demanti: Prka prozvao Grad – ´Ovo je velika laž!´

Nakon što je Grad Slavonski Brod, pozivajući se na Zakon o medijima, zatražio ispravak navoda objavljenih u tekstu o neodržanoj izložbi posvećenoj akademskom slikaru Zdravku Ćosiću, uslijedila je nova reakcija. Ovaj put oglasio se dr. Matija Prka, inicijator izložbe, koji demantira navode iz gradskog demantija.

S obzirom na njegov zahtjev, njegov odgovor prenosimo u cijelosti i bez izmjena:

Kako je Zdravko Ćosić umjesto u brodskoj Tvrđavi ili Državnom Arhivu završio u kultnom Vitićevom neboderu?

Matija Prka demantira lažnu tvrdnju iz demantija Grada Slavonskog Broda

Građani Slavonskog Broda, ponajviše zbog svih Vas, želim demantirati veliku laž koja glasi: „Međutim, shvaćajući važnost moguće organizacije izložbe, Grad Slavonski Brod ponudio je zamjenski prostor u Centru za nematerijalnu kulturnu baštinu, koji pak nije prihvaćen od strane gospodina Prke kao adekvatan.“, objavljenu dana 17. travnja 2026. godine na mrežnoj stranici 035portal.hr, u članku pod nazivom „Kulturni skandal ili nesporazum? Grad uzvraća demantijem“.

Izložba pod nazivom „Panonski i mediteranski krajolici“, ulja na platnu/lesonitu panonskih i mediteranskih krajolika iz 1970-ih, s djelima iz fundusa Spomen-muzeja biskupa Josipa Jurja Strossmayera u Đakovu i Zbirke Prka, trebala je biti održana u Slavonskom Brodu na dan 20. obljetnice smrti Zdravka Ćosića, 23. veljače 2026. godine. Inicijativa za navedenu izložbu pokrenuta je u srpnju prošle godine, a izložbeni postav trebao je uključivati ukupno 40 djela (od kojih samo 6 iz Zbirke Prka). Prema prvotnoj zamisli izložba je trebala biti održana u Centru za nematerijalnu kulturnu baštinu unutar Tvrđave Brod.

Međutim, nakon poduže e-mail korespondencije s gospođom Romanom Tekić, ravnateljicom Galerije umjetnina Grada Slavonskog Broda, 1. rujna 2025. od nje sam primio mail iz kojeg izdvajam ključni dio: „… Pričala sam s pročelnikom društvenih djelatnosti, prostor koji Vama odgovara za izložbu (op. a. Centar za nematerijalnu kulturnu baštinu!!!) je pod upravljanjem Odjela za gospodarstvo, i s obzirom da se prostor iznajmljuje, nije opcija za izložbu. Proslijedila sam sve informacije ravnatelju Državnog arhiva u SB, Josipu Jagodaru, on je kontaktirao Općinu Oriovac i sve u Kobašu i čekam njegov odgovor da on preuzme organizaciju izložbe i da izložba bude u izložbenoj dvorani Arhiva.“

Ubrzo nakon toga, 4. rujna 2025. e-mailom mi stiže odgovor gospođe Romane Tekić: „… Obzirom da mi ne možemo financirati izložbu iz našeg proračuna, možda ne bi bilo loše da se povežete s organizatorima u Zagrebu.“, u istom e-mailu prilaže mi se odgovor gospodina Josipa Jagodara, ravnatelja Državnog arhiva u Slavonskom Brodu, iz kojeg ističem sljedeće: „… Što se tiče organizacije izložbe, jako mi je drago da će se izložiti djela iz Đakovačko-osječke nadbiskupije. Svakako ćemo pozvati naše članove da posjete izložbu. Što se same organizacije tiče, tu nećemo moći sudjelovati jer je planirana izložba povodom 20. obljetnice Ćosićeve smrti u Zagrebu sljedeće godine. U taj se program planiramo aktivnije uključiti kao suorganizatori s kobaškim KUD-om, Općinom Oriovac i još nekim drugim privatnim osobama koje su pokrenule ovu inicijativu.“

Epilog vjerojatno znate, uz Božju pomoć i dobre ljude kojima sam okružen organizirao sam reprezentativnu izložbu „Ćosić kod Vitića“, koja je trajala od 23. veljače do 14. ožujka 2026. u čuvenom Vitićevom neboderu u Zagrebu, zaštićenom spomeniku kulture Republike Hrvatske, a na kojoj su bila izložena ukupno 42 djela, ulja, akvareli i crteži iz Zbirke Prka. Na otvorenju izložbe, s puno poštovanja i emocija prema velikom slikaru, govorili su don Anton Šuljić, ugledni hrvatski svećenik i likovni kritičar, gospođa Ksenija Abramović, direktorica Laudato TV, te moja malenkost.

Trebam li još nešto dodati nakon ovoga? Dragi Brođani, sve je jasno.

Oduzeli su Vam sjajan kulturni događaj.

Zdravko Ćosić je opet pobijedio.

Zahvaljujući pojedincu.

Matija Prka, liječnik

Slučaj koji je započeo kao kulturna inicijativa prerastao je u javnu polemiku između institucija i pojedinca, a konačni sud – kao i uvijek – ostaje na javnosti. Prvotni tekst iz kojeg je proistekla ova javna rasprava možete pročitati  OVDJE.