„Pjesnik ravnice i kamena”, zapisali su novinari pročitavši stihove Mire Čuljka - Gršića, umirovljenika iz Starog Slatinika koji je u 73. godini života objavio svoju prvu knjigu, zbirku pjesama „Slavonija u pjesmi i snovima”. Čuljak je upravo takav pjesnik jer piše o rodnoj Hercegovini, o malom Bogodolu iz kojeg je s roditeljima doselio davno u rodnu Slavoniju, gdje su pronašli plodnu zemlju, radna mjesta, gdje su našli novi život. Pa piše o Slavoniji, o svom selu koje ga je primilo raširenih ruku, o susjedima, prijateljima, pčelama...
Kako sam autor kaže, piše otkad zna za sebe, nekada su to bile tek crtice, rečenice za spomenar, pa su nastajale prve strofe, onda i cijele pjesme kojih je danas toliko da bi mogao ovoga trena objaviti još tri zbirke.
U Slavoniji, u Starom Slatiniku zasnovao je obitelj, cijeli radni vijek proveo je kao prometnik na željeznici, i uz svakodnevne obveze na poslu, druženje sa zemljom i pčelama, redovno je pisao. Tko god je pročitao barem jednu njegovu pjesmu, kazao mu je: - To se mora objaviti!
I zato su u subotu, u Društvenom domu „Dr. Ante Starčević” u Starom Slatiniku bili sretni svi, ne samo autor. Jer knjiga je ugledala svjetlo dana i sada će se u ljepotu njegovih stihova moći uvjeriti i puno veći krug čitatelja. Došli su ga poduprijeti njegovi susjedi, prijatelji, članovi obitelji... pa je dvorana bila prepuna. O knjizi i Čuljkovim stihovima govorili su Blanka Filošević, uime Zavičajnog društva Stari Slatinik, Ružica Bobovečki, ravnateljica Gradske knjižnice Slavonski Brod, Ilija Maoduš, publicist, te Marin Kovačević, urednik knjige koja je objavljena u nakladi Lasice d.o.o., a ilustrirao ju je sjajnim slikama Mirin najmlađi brat, Dragan Čuljak. Pjesmama su predstavljanje knjige uljepšali Josipa Hmilevski i Tamburaški sastav Ais, Pjevačka skupina Kume te Pučka pjevačka skupina Veseli Slatinčani.
Miro Čuljak - Gršić i te je večeri pokazao svu raskoš svog talenta, te je i zahvalu onima koji su pomogli objavljivanje knjige izrekao u stihovima. Pa na kraju i pojasnio: - U mom rodnom Bogodolu samo su dva prezimena, Čuljak i Prskalo. Zato ja ističem i ovo Gršić, jer nekad je nadimak više značio nego prezime, ne bismo se drugačije razlikovali!
Na kraju je izrecitirao i svoju omiljenu pjesmu „Kovač”, njegove stihove pročitala je unuka Veronika Božić iz Mostara, a onda je cijela dvorana zapjevala o Hercegovini. Pjevali su Hercegovci, Šokci, Dalmatinci, Ličani... a Miro Čuljak je još dugo, dugo potpisivao knjige. Kako i ne bi, jer svi su željeli njegovu knjigu. On je pravi pjesnik ravnice i kamena.
SLJEDEĆA VIJEST
.jpg)
.JPG){kind=link}
