Biram Hrvatsku: Brođanin se vratio iz Njemačke i dobio 7.000 € poticaja

U dnevnoj sobi obiteljske kuće u Slavonskom Brodu, među još uvijek svježim tragovima povratka i novog početka, mladi građevinski poduzetnik Matej Ljubičić dočekao je ekipu RTL-a. Njegova priča nije rijetka, ali jest znakovita – odlazak u Njemačku s tek navršenih 18 godina, godine rada u građevini, solidna zarada, ali i stalni osjećaj da je nešto važno ostalo nedovršeno.

Iz Hrvatske je otišao odmah nakon srednje škole, u trenutku kada mu se činilo da ovdje nema ni perspektive ni stvarne prilike.
— Kada sam završio srednju školu, plaće su mi u Hrvatskoj bile male, nije mi se činilo da imam neku budućnost. Tata cijeli život radi u Njemačkoj i dobio sam priliku otići i ja — prisjeća se Matej.

U Njemačkoj je radio razne poslove u građevinskom sektoru. Posla je bilo, novca također. No ono čega nije bilo – bio je svakodnevni obiteljski život. I koliko god video pozivi i redoviti kontakti ublažavali udaljenost, praznina se s vremenom sve jasnije osjećala.

Njegov brat Mario Ljubičić ističe kako ih je otac odrastanjem učio jednoj jednostavnoj, ali snažnoj vrijednosti – obitelj treba držati na okupu.
— Iako je tata u Njemačkoj, svaki dan smo na vezi. Obitelj je uvijek bila temelj svega — kaže Mario.

Za Mateja je upravo to zajedništvo polako, ali sigurno, prevagnulo.
— Svi smo odrasli ovdje, brat, sestra, svi smo živjeli skupa. Znao sam da ću se jednog dana vratiti, samo nisam znao kada — govori.

To „jednog dana“ pretvorilo se u konkretno „sada“ nakon ženidbe. Njegova supruga Dajana jasno je znala gdje želi graditi obitelj.
— Tamo je sve nekako vremenski određeno. Kava u toliko, posjeti u toliko, sve je u terminima. Ovdje je slobodnije, opuštenije, s manje stresa — objašnjava Dajana.

Povratak u Hrvatsku nije bio tek emotivna odluka, već i poslovna. Po dolasku u Slavonski Brod, Matej je od prijatelja doznao za državne poticajne mjere namijenjene povratnicima. Ubrzo je pokrenuo vlastiti građevinski obrt i prijavio se na program „Biram Hrvatsku“, kroz koji je ostvario poticaj od 7.000 eura.

Danas radi za sebe, gradi posao korak po korak i, kako kaže, prvi put ima osjećaj da su mu privatni i poslovni život na istoj strani. Njegova priča ne negira razloge odlaska, ali potvrđuje da povratak – uz prave uvjete i jasne životne prioritete – itekako ima smisla.

No priče o povratku i državnim poticajima neminovno otvaraju i drugo, osjetljivo pitanje – koliko su takve mjere doista poštene prema lokalnim poduzetnicima koji nikada nisu otišli. Dok se povratnicima dodjeljuju tisuće eura za „novi početak“, brojni obrtnici i poduzetnici koji su godinama opstajali u Hrvatskoj, plaćali poreze, doprinose i preživljavali krize bez ikakvih poticaja, s pravom se pitaju zašto se njihova ustrajnost ne nagrađuje istim žarom. Jer sredstva iz kojih se financiraju programi poput „Biram Hrvatsku“ ne dolaze ni iz kakvog apstraktnog fonda, već iz proračuna koji se puni upravo novcem onih koji su ostali, riskirali i održavali gospodarstvo dok su drugi tražili sreću preko granice. Povratak je dobrodošao, ali bez ravnoteže i jednakih kriterija, ovakve mjere lako mogu ostaviti gorak okus nepravde među onima koji Hrvatsku nikada nisu prestali birati.