Hrana iz kamiona, a ne iz polja – dobrodošli u 2025.

U trenutku kada kamioni Agroproteinke svakodnevno skupljaju uginule svinje po slavonskim selima, hrvatska poljoprivreda tiho, ali sigurno – kolabira. Brojke govore više od tisuću riječi: Hrvatska je prošle godine uvezla više od 600.000 živih svinja, piše Danica.hr. Da stvar bude gora, i količina uvezenog svinjskog mesa približila se brojci od 100.000 tona.

Ulaskom u Europsku uniju 2013. godine domaći su proizvođači izgubili ravnopravnu tržišnu bitku. Tada smo uvozili hrane za dvije milijarde eura, dok smo lani probili granicu od šest milijardi eura, otkrivaju podaci Državnog zavoda za statistiku i Hrvatske gospodarske komore. Iako su cijene hrane u međuvremenu rasle, što dijelom objašnjava veći novčani iznos, teško se može ignorirati činjenica da Hrvatska više ne proizvodi ni približno dovoljno hrane za vlastite potrebe.

Zemlja uvoznica hrane

Posebno alarmantna situacija je u sektoru stočarstva. Prije deset godina uvezli smo 100.000 tona mesa, a prošle godine – gotovo dvostruko više. Svinjskog mesa na domaćem tržištu danas ima tek oko 50 posto, a ostatak potrebe pokriva se iz uvoza, uglavnom iz Njemačke, Mađarske i Španjolske.

Kad je riječ o živim svinjama, najviše ih uvozimo iz Nizozemske (265.000), Danske (181.000) i Mađarske (55.000). Brojke su porazne – u godinu dana povećali smo uvoz živih svinja za 100.000 komada, odnosno 26 posto u odnosu na godinu ranije.

No, ni to nije sve. Uvoz kruha i pekarskih proizvoda više je nego udvostručen – s 95.000 tona 2013. na 202.000 tona prošle godine. Uvoz mlijeka i mliječnih proizvoda porastao je sa 187.000 na 340.000 tona. Jaja, povrće i voće? Samodostatnost je sve slabija: u jajima smo 2022. godine pokrivali 80 posto potreba, a danas navodno jedva i to. Domaćeg mlijeka manje je od 50 posto, povrća ispod 45 posto, a voća tek 35 posto.

Jedino žitarice i kukuruz za izvoz

U moru loših vijesti, jedini sektor koji još odolijeva jest proizvodnja žitarica, uljarica i životinjskih iznutrica – tu smo i dalje samodostatni, pa čak ostvarujemo i izvoz. No i to je rezultat klimatskih pogodnosti, a ne državne strategije.

Dok europski kamioni prevoze tisuće svinja prema hrvatskim klaonicama, a police trgovina preplavljuju jeftini pekarski i mliječni proizvodi iz inozemstva, hrvatski seljak tiho nestaje. Nema strategije, nema mjera za oporavak stočarstva, nema vizije. Samo hladna statistika i kamioni Agroproteinke.

Što nas još mora pogoditi da shvatimo da ne možemo jesti statistiku i subvencije – nego hranu?