Život

Uz sve uhljebe, jedini prijavljeni hrvatski lovac na zmije i dalje je volonter

Najpoznatiji, ali i jedini prijavljeni zmijolovac u Hrvatskoj dolazi iz Šumeća u Brodsko-posavskoj županiji.

Autor: 035portal Datum objave: 04.05.2016. u 10:55

Uz sve uhljebe, jedini prijavljeni hrvatski lovac na zmije i dalje je volonter

Najpoznatiji, ali i jedini prijavljeni zmijolovac u Hrvatskoj dolazi iz Šumeća u Brodsko-posavskoj županiji. Riječ je o Darku Karamazanu, čovjeku za kojeg su mnogi čuli u Hrvatskoj, kad god su u pitanju zmije. Nažalost, kao što smo rekli, jedini je prijavljeni zmijolovac u Hrvatskoj, tako da leti na sve strane ne bi li pomogao ljudima u nevolji ili zmijama u nevolji. Još je zaprepašćujuće da sve to radi volonterski, jer gle čuda, hrvatski Zakon nema jasno naznačen članak kojim se propisuje da zmijolovci za svaki izlazak i intervenciju na terenu dobiju naknadu, tako da Darko službeno ne može svoju uslugu naplatiti.

No, krenimo redom, Darko se počeo baviti ovim poslom još prije rata.
„Još za vrijeme Jugoslavije naše selo Šumeće je bilo poznato ne samo u Hrvatskoj, nego i bivšoj državi, gdje je nekada bilo najviše zmijara koji su skupljali smije za Plivu, Imunološki zavod, Galeniku i Krku Novo Mesto. Od njih su uzimali otrov koji bi kasnije koristio za proizvodnju lijekova ili istraživanja. Lijek protiv ugriza ne može se liječiti drugačije, osim uzimanja otrova od zmija. Nisu već od nas uzimali otrov već 5 ili 6 godina, možda imaju zalihe, a možda uzimaju od poskoka. Inače, na našem području živi najotrovnija vrsta riđovke u Europi. Križanjem posavske riđovke i bosanske ljutice dobila se specifikacija otrova koji je najotrovniji. Inače, poskok ima duplo veću kesicu otrova, a riđovka nema i ona kada bi imala toliko veliku kesicu bila bi iznimno ubojita. I to je meni kao klincu, koji sam išao skupljati zmije za novce, bilo zanimljivo. Prošao me je strah, naučio sam na to, ali u zadnje vrijeme ljudi imaju dosta problema. Zmije ulaze u kuću, trgovine, objekte, tako sam ja počeo to raditi, ljudi su sve više znali za mene, pa je krenula suradnja s Centrom 112 i to je to. Jednom je u dječjem vrtiću kod Plavog polja bilo zmija, dvije riđovke i bjelouška, pa je bila situacija s gradonačelnikom Dusparom koji je htio platiti moj izlazak na teren, ali nisam imao odobrenje za to, jer su zmije zaštićene, a i nisam zakonski to mogao naplatiti. Onda sam dobio od Ministarstva dozvolu, te sam jedan jedini imao odobrenje za izuzimanje zmija iz stambenih prostora i vraćanje u prirodu. Dakle, ja njih vraćam u Migalovce u prostor gdje je državna šuma, jer ih ne smijem pustiti u privatnu šumu. U međuvremenu sam osnovao obrt, ali se i dalje nije riješio problem plaćanja. Već 7-8 godina idem od Nove Gradiške do Osijeka i Đakova, Pitomače i Koprivnice, te Zagreba. Nekada uzmem nekome troškove goriva, ali većinom ne. Ja sam u privatnom poslu i teško mogu njega ostaviti i otići, a imam problema i s dodatnom osobom. Prije dvije godine je osoba koja je također besplatno radila sa mnom umrla. Nije problem samo u tome što moram izaći na teren i izuzet zmiju, nego nitko ne može pomoći da je uhvatim, pogotovo kada uđem u kuću, odnosno stambeni objekt. Bio sam i kod ministra Zmajlovića, a prije desetak dana raspravljali smo o tome na konvenciji, te svi kažu da navodno nema novaca. U Zakonu piše da bi me trebala, ne da mora, ali da bi trebala platiti troškove lokalna samouprava. Na tome je ostalo i sada se važe, emocije su drugačije i jače. A što da radim, žena s nekoliko djece javila da ima zmiju u kući, 5 noći spava u drugoj kući, vjerujte mi da bi i ja tako napravio, a hvatam ih godinama, ali moram pomoći. Kada sam bio u Zagrebu, gospoda pročelnici su rekli na ovo sve da se narod mora naučiti živjeti sa zmijama, a ja si mislim kako. Oni kažu da su one zatvoreni dio prirode i to ne može biti drugačije. Ja sam im rekao, mogu i vam sada u kancelariji pustiti nekoliko zmija, pa vi živite s njima cijeli dan. Oni su mislili da ih provociram. Smatram da to nije jedina stvar u društvu koja je zanemarena, ali neke stvari koje su van pameti plaćamo, a ovakve stvari ne. Rekli su mi da naplatim od osobe kod koje dođem, ali ne mogu ja to. Isto tako, radim u polju kod kuće, ne mogu ja na svaki poziv izaći, trebao bih imati dežurstvo. Dok ide, ide i to je dobro. Doći će drugačije vrijeme. Zmiju ako ubijete dobivate kaznu od 5 do 7 tisuća kuna. Od 1000 zmija koji se nađu u dvorištu 999 sigurno netko ubije, rijetko će netko iz osjećaja prema njoj ili zaštiti prirode nju pustiti negdje. Ja bih to znao riješiti kada bi me netko htio saslušati i imao volju, ali sve je kod nas loše“, kaže Karamazan.

Kako je u drugim državama, imaju li oni službe koje rade na izuzimanju i zbrinjavanju zmija?
Gledao sam dokumentarce o Americi i Australiji, tamo imaju rendžere, ali nemaju sve države istu količinu zmija, naše je područje iznimno bogato zmijama. U podneblju od Nove Gradiške do Babine Grede živi najopasnija vrsta zmije u Europi. Španjolska ima zmija, ali nemaju Mađari, ima jedino Srbija, išao sam i u Bosnu, pogotovo u mjesta gdje se vraćaju ljudi, ali i oni nemaju riješenu stvar. Možda bi se moglo preko nekih fondova EU, jer oni štite prirodu, ali kada dođeš kod nekoga da ti napiše projekt, traže previše novaca. Sve je to naopako, vodi nečemu totalno drugome. Zeleni su mi jaki na riječima, na djelu ih nema. Svi govore kako treba štititi prirodu, a to se ne radi. Ja se brinem za životinje i narod, jer kada vidite kakvo je to rasterećenje kada izuzmete zmiju od osoba, tako da mi je užitak raditi. Imam godišnje između 30 ili 40 izlazaka na teren, a mogao bih na sto, no ne stignem, kada imam privatne poslove. Morate imati neko dežurstvo, ali ne može netko biti dežuran 24 sata.

Svi nekako imamo strah od zmija, trebamo li se bojati svih zmija ili samo određene vrste Kako gledate na tu situaciju, je li moda u ljude previše usađen strah?
Nije, jer ako pogledate da je jednog mog kolegu ugrizla zmija i u roku od nekoliko minuta otrov mu je oduzeo cijelo tijelo, mogao je samo očima mrdat. Nijedna stvar nije draga kada znate da možete umrijeti. Pitaju me ljudi kako prepoznati opasnu zmiju. Ima ih svakakvih, čak se i ja trebam dobro zagledati da vidim koja je zmija. Ne znam, što reći, ako kažem da se ljudi ne boje, može ta osoba stradati, onda je zlo. Uvijek morate biti oprezni, čak i male zmije koja ima male zube, može vas ugristi, dobijete infekciju i gotovo.