Tihi slom standarda: 726 tisuća ljudi jedva spaja kraj s krajem

Hrvatska se i dalje suočava s duboko ukorijenjenim problemom siromaštva i socijalne isključenosti – čak 787.000 građana, odnosno 20,7 posto stanovništva, živi na njegovu rubu. Pokazuju to najnoviji podaci Državnog zavoda za statistiku, temeljem opsežne ankete provedene na oko 10.000 kućanstava tijekom protekle godine.

Iza tih brojki ne krije se samo statistika, već svakodnevica u kojoj preživljavanje često zamjenjuje dostojanstven život. Prag rizika od siromaštva jasno definira tu granicu: 753 eura mjesečno za samca te oko 1.580 eura za četveročlanu obitelj s dvoje djece mlađe od 14 godina. Svi koji zarađuju manje od toga, službeno se nalaze u zoni rizika.

Premda je zabilježen blagi pad u odnosu na prethodne godine – 2023. i 2024. donijele su stagnaciju, a 2022. čak i nižu stopu – dugoročni trend ne ulijeva optimizam. U usporedbi s 2011. godinom, kada je udio siromašnih iznosio 16,3 posto, današnjih više od 20 posto pokazuje da Hrvatska, unatoč gospodarskim pomacima, nije uspjela riješiti temeljne društvene nejednakosti.

Posebno zabrinjava regionalna slika. Najteže je pogođena Panonska Hrvatska, gdje čak 30 posto stanovnika živi u riziku od siromaštva. Riječ je o prostoru koji obuhvaća i Slavoniju – regiju koja već godinama nosi stigmu gospodarskog zaostajanja i demografskog pražnjenja. Slijede Jadranska Hrvatska s 20,6 posto, sjever zemlje s 17,6 posto, dok je Zagreb, iako najrazvijeniji, zabilježio rast siromaštva na 12,4 posto.

No siromaštvo se ne očituje samo u prihodima, već i u kvaliteti života. Čak 160.000 ljudi u Hrvatskoj ne može si priuštiti adekvatno grijanje tijekom zime. Još poraznije, 1,2 milijuna građana nema mogućnost otići na tjedan dana godišnjeg odmora izvan vlastitog doma. Za mnoge je i osnovna prehrana luksuz – oko 179.000 osoba ne može si priuštiti obrok s mesom, ribom ili adekvatnom zamjenom svaki drugi dan.

Financijska nesigurnost dodatno produbljuje krizu: više od 30 posto stanovništva ne može podmiriti neočekivani trošak od 494 eura bez zaduživanja. Drugim riječima, gotovo svaki treći građanin nema sigurnosnu mrežu za iznenadne životne situacije – od kvara automobila do kupnje kućanskog aparata.

Možda najplastičniji pokazatelj stvarnog stanja jest činjenica da čak 726.000 ljudi živi u kućanstvima koja teško ili vrlo teško spajaju kraj s krajem. S druge strane, bez ikakvih financijskih poteškoća živi tek trećina građana.

U takvom kontekstu ne iznenađuje dugogodišnji osjećaj među građanima da zemlja ide u pogrešnom smjeru. Jer iza svake statistike stoje stvarni ljudi – oni koji preskaču grijanje, odgađaju liječenje, računaju svaki euro i odriču se osnovnih životnih potreba.

Hrvatska, čini se, i dalje nije pronašla odgovor na pitanje kako osigurati da gospodarski rast postane vidljiv i u novčanicima onih koji ga najviše trebaju.