Ćosić o zagađenom zraku u Saboru, gradska i županijska vlast nevidljive

Prema posljednjim podacima Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije, građani Slavonskog Broda gotovo svaki drugi dan udišu zrak loše kvalitete. U gradu koji se već godinama nalazi među najonečišćenijima u Hrvatskoj po koncentracijama lebdećih čestica, to više nije ni ekološki, ni sezonski problem, nego dugogodišnja zdravstvena ugroza na koju su se Brođani, čini se, trebali naviknuti.

Na taj je problem u Hrvatskom saboru ponovno upozorio saborski zastupnik i predsjednik Županijske skupštine Brodsko-posavske županije Pero Ćosić, zatraživši od ministrice zaštite okoliša i zelene tranzicije Marije Vučković konkretne odgovore o mjerama koje Vlada provodi kako bi se kvaliteta zraka napokon poboljšala. Pitao je i hoće li Socijalni plan za klimatsku politiku uopće imati ikakav stvarni učinak na smanjenje energetskog siromaštva, koje izravno hrani problem onečišćenja.

Ćosić je u svom izlaganju naveo ono što Brođani već odavno znaju: zimi se zrak dodatno pogoršava zbog kućnih ložišta, prometa i nepovoljnih meteoroloških uvjeta, a postojeće mjere, poput pilot-projekta zamjene kotlova na kruta goriva, za velik dio građana ostaju nedostižne upravo zbog socijalnih i financijskih ograničenja.

Ministrica Vučković odgovorila je predstavljanjem modernizacijskog fonda i Socijalnog plana za klimatsku tranziciju te najavila nove natječaje koji bi trebali pomoći u smanjenju energetskog siromaštva i poboljšanju kvalitete života. Potvrdila je i da će se pilot-projekt zamjene kućnih ložišta prilagoditi stvarnim mogućnostima korisnika, jer je dosadašnja praksa pokazala da su mjere često pisane za papire, a ne za ljude.

I premda je Ćosićev istup jedan od rijetkih slučajeva da se Slavonski Brod uopće spomene u sabornici u kontekstu zagađenog zraka, teško ga je prikazivati kao nešto što zaslužuje posebne pohvale. Ovo nije novi problem. Brođani se ne guše od jučer, niti od prošle zime, nego gotovo dvadeset godina. Dva desetljeća slušaju iste fraze, gledaju iste prezentacije i čekaju ista „rješenja u pripremi“.

U tom kontekstu, postavljanje zastupničkog pitanja nije nikakav iskorak, nego minimum minimuma političke odgovornosti. A još je poraznije to što je, osim njega, ovih dana gotovo nemoguće vidjeti ili čuti župana, gradonačelnika, pročelnike, savjetnike i svu ostalu lokalnu i županijsku svitu koja bi po funkciji trebala biti prva linija obrane javnog interesa.

Dok se zrak u Slavonskom Brodu mjeri kao „loš“ ili „vrlo loš“, gradski i županijski čelnici ne drže konferencije, ne sazivaju hitne sastanke, ne šalju priopćenja i ne postavljaju neugodna pitanja. Njihova tišina u ovim danima govori jednako glasno kao i mjerne postaje.

Zato pravo pitanje više nije tko je problem spomenuo u Saboru, nego kako je moguće da se u gradu koji se guši gotovo svaki drugi dan već 20 godina uspijeva proizvesti samo – muk. I poneko zastupničko pitanje, taman toliko da se kaže da se nešto, eto, ipak radi.