U svijetu u kojem se nogometne karijere mjere milijunima, a odluke donose daleko od reflektora stadiona, granica između pomoći i interesa često postaje nevidljiva. Upravo na toj crti, prema tvrdnjama tužiteljstva, našao se i umirovljeni general Mladen Kruljac, nekadašnji prvi čovjek Hrvatske kopnene vojske, javlja Jutarnji list.
Zajedno s vinkovačkim poduzetnikom Vjekoslavom Čuljkom i dugogodišnjim nogometnim menadžerom Miroslavom Bičanićem, Kruljac se našao u kaznenom postupku koji razotkriva složenu mrežu odnosa nastalu oko pokušaja saniranja kockarskih dugova nogometnog reprezentativca Marcela Brozovića. Ono što je započelo kao pomoć u kriznom trenutku, prema optužbama, s vremenom je preraslo u sustav redovitih isplata, gotovine u kovertama i financijskih aranžmana koji nikada nisu prošli porezni sustav.
Brozovićev iskaz otvara pogled u svijet u kojem se dugovi ne vraćaju samo novcem, nego i kontrolom karijere. U tom svijetu general više ne nosi odoru, ali zadržava autoritet; zapovijedi se ne izdaju u vojarni, nego u tišini privatnih dogovora. Novac se ne prebacuje uvijek preko računa, nego se donosi osobno, iz ruke u ruku, često uz posrednike i šutnju.
Prema izračunima tužiteljstva, kroz takav je sustav u nekoliko godina prošlo gotovo tri milijuna eura. Kada se oduzme početni iznos koji je, navodno, uložen kako bi se dugovi riješili, ostaje dobit koja je, smatra država, trebala biti prijavljena i oporezovana. Upravo je ta razlika postala temelj kaznenog postupka.
Za Mladena Kruljca ovo nije prvi susret s pravosuđem. Njegova vojna karijera završila je ranije, nakon afere koja je također otvorila pitanje granica ovlasti i odgovornosti. Današnji slučaj ponovno vraća isto pitanje, ali u drukčijem kontekstu: što se događa kada se moć stečena u državnoj službi preseli u privatne aranžmane?
Kruljac i suoptuženi odbacuju sve navode. Sud će odlučiti o njihovoj vjerodostojnosti. No sama činjenica da se ime nekadašnjeg generala ponovno našlo u sudskim spisima govori dovoljno o trajnoj privlačnosti sivih zona – prostora u kojem se susreću nogomet, novac i ljudi navikli da se stvari rješavaju izvan javnosti.
Ovaj slučaj zato nije samo priča o porezu, dugovima i transferima. To je priča o kontinuitetu moći, o iluziji kontrole i o tome kako prošlost, ma koliko službena i časna bila, ne prestaje bacati sjenu. A sjene, jednom kad izađu na svjetlo, više se ne mogu vratiti natrag.
