Virtuozna glazbenica, naše gore list (II)

Uspostavom Nezavisne Države Hrvatske dr. Vladimir Fuchs postaje sudac Kotarskog suda u Slavonskom Brodu i u srpnju 1941. podnosi molbu za napredovanje u službi, jer je nakon tri godine koje je proveo kao sudac VII. grupe za to stekao uvjete. U molbi navodi: Kroz to vrijeme ocjenjivan sam uvijek ocjenom „Vrlo dobar“, nisam kažnjavan, a niti se sada nalazim pod disciplinskim ili krivičnim postupkom i nema nikakovih zakonskih smetnji mom unapredjenju.

Gospođa Zlata se za to vrijeme aktivno uključila u bogati kulturni život grada. Grupa entuzijasta: domobranski nadporučnik, kapelnik vojne glazbe i dirigent „Davora“ Stjepan Mateić, domobranski časnik, bariton Andrej Petej, glazbenjak Franjo Pokaz, gospođa Zlata Fuchs, gospođa Zora Exlé... davala je brojne koncerte za hrvatsku vojsku, njemačku vojsku, građanstvo, a bilo je gostovanja i izvan Broda. Koncerti su najčešće bili humanitarni, za pomoć ranjenicima, stradalnicima i potrebitima. Osječki „Hrvatski list“ izvještava o ovim koncertima u rubrici Viesti iz Broda (Brzoglasne viesti „Hrvatskog Lista“). Evo što piše o jednom koncertu održanom u prosincu 1942.:

Koncert po želji u korist „Pomoći“, koji je priredila glasba 5. pješadijske pukovnije uz sudjelovanje HPD „Davora“ i nekoliko solista uspio je dobro. Dvorana Hrvatskog doma bila je dubkom puna građanstva. Dan prije velikog koncerta održan je isti koncert za naše domobrane i njemačke vojnike. Koncert je priređen u subotu navečer dne 12. prosinca. Građanstvo je i ovaj puta pokazalo da u svakom slučaju, kad je u pitanju bližnji, znade i hoće pomoći. Razpored je bio obilan, a pojedine točke razporeda izvedene su s mnogo sklada i umieća. Osobito liep glasbeni užitak pružila je publici prof. gđa Zlata Fuchs, koja je svirala na glasoviru Bethovenov C-dur koncert, koji je trajao pol sata. Isto je tako dobro pjevao finale iz III. čina opere Zrinski g. Miloš Zec, a gđa Brzulja i g. Petej su na sveobće zadovoljstvo obćinstva pjevali uz pratnju domobranske glasbe. Vojna glasba svirala je vrlo dobro, a isto tako i željezničarska glasba, koja je i ovaj puta pokazala svoje umieće. Domobranskom i željezničarskom glasbom ravnao je kapelnik nadporučnik g. Stjepan Mateić.

U nedjelju 13. prosinca navečer održan je isti koncert u Bosanskom Brodu, gdje je također dvorana „Hrvatskog doma“ bila puna građanstva. U Derventi će se održati isti koncert.

U ožujku 1943. opet je Mjesni odbor „Pomoći“ u Brodu na Savi priredio koncert u Hrvatskom domu. Sačuvan je Razpored ove glazbene priredbe, pa tako znamo pojedinosti. Gospođa Zlata Fuchs svirala je uz pratnju vojne glazbe Weberov Konzertstück, te pratila na klaviru solistu Franju Pokaza koji je pjevao ariju Garmona (George Germont) iz Verdijeve opere „Traviata“. Pjevali su još Andrej Petej, Stjepan Petrović i tenor Ivan Križetić, te muški zbor „Davora“.

Prije koncerta domobrane je pozdravio gradonačelnik Broda gospodin Josip Koprivčević.

U jesen 1943. održan je koncert u korist Hrvatskog Crvenog križa, koji najavljuje „Hrvatski list“. Već u najavi puno je pohvala na dotadašnje nastupe gospođe Zlate Fuchs: U nedjelju 3. listopada započeo je u našem gradu Tjedan Hrvatskog crvenog križa. Članice „Sestrinstva“ marljivo su sakupljale priloge. U savezu s proslavom tjedna Hrvatskog crvenog križa održat će se u našem gradu veliki koncert po želji u korist Hrvatskog crvenog križa. Na koncertu će se pokraj ostalih biranih točaka razporeda izvesti i velebni a-mol za glasovir i orkestar od Eduarda Griega. Tako će brodska publika imati prilike, da čuje izvedbu ovoga koncerta, koji se u ovoj godini stote obljetnice Eduarda Griega osobito mnogo izvodi u svim svjetskim koncertnim dvoranama. Ovo je jedini koncert za glasovir i orkestar, ovog velikog skandinavskog skladatelja, ali se to zato može ubrojiti u najveća i najznačajnija djela ove vrste. Koncert se sastoji iz tri stavka, puna svježine, poleta i lirskih ugođaja, a ističe se melodičkim i ritmičkim osebujnostima norvežke pučke glasbe, čije je bogatstvo bilo izvor i mnogim drugim skladbama toga skladatelja. Osobito je veličajni svršetak trećega stavka, koji se izvanredno duboko dojimlje.

Ovaj koncert izvodit će na glasoviru gđa. prof. Zlata Fuchs, koja je po svojim prijašnjim vrlo uspjelim nastupima brodskoj publici već vrlo dobro poznata, pa se može očekivati, da će njena virtuoznost i glasbeni osjećaj osobito doći do izražaja na ovom koncertu, koji od glasovirača zahtjeva velike virtuozne i glazbene sposobnosti. Pratit će je domobranska glasba pod ravnanjem poručnika-kaplenika g. Stjepana Mateića, koji je također brođanima vrlo dobro poznat i kao dirigent domobranske glasbe i kao zborvođa Hrvatskog pjevačkog društva „Davor“(...)

U nedjelju 2. travnja 1944. godine Saveznici su prvi put bombardirali Slavonski Brod. Bombardiranje je ponovljeno i sutradan, pa 13. i 27. istog mjeseca. Obitelj Fuchs stanovala je tada u Fijanovoj ulici (prije rata Lovačkoj, a danas Nikole Tesle), u kući koja nije imala podruma. Vladimir je dao iskopati provizorni bunker u koji su se sklanjali. Djevojčice su se strašno bojale i bombardiranja i mraka u vlažnom bunkeru. Kod prvog bombardiranja bile su same u kući, jer ih je preplašena djevojka koja ih je čuvala, već na glas sirene, ostavila i pobjegla. Za osmogodišnjakinje to je bio takav šok da je Marijana dobila napade frasa. Liječnik je preporučio da ih maknu iz Broda. Onda se otac sjetio rodbine u Donjoj Berbrini – Leovića, po selu Stanešini – i odveli su ih njima. Tako su Vladimira-Inga i Marijana dio drugog razreda i cijeli treći išle u školu u Donjoj Bebrini.

Sudac Vladimir Fuchs naginjao je ljevičarima, kako danas kaže njegova kći, gospođa prof. Marijana Despot iz Zagreba. I, jednoga dana 1944., krenuo je u partizane. Otišao je do Donjih Andrijevaca, pa se iz sela uputio na sjever, prema šumi i slobodnom teritoriju. No partizani mu nisu priredili dobrodošlicu. Osudili su ga i pogubili, te mu se niti za grob ne zna.

U tijeku sljedećih bombardiranja kuća u Fijanovoj sravnjena je sa zemljom, pa se odluka o odlasku na selo pokazala ispravnom. S djevojčicama u Donjoj Bebrini bila je i gospođa Zlata. Ona je pred kraj rata i kravu kupila da bi djeca svaki dan imala mlijeka.

Kad je rat završio, vratile su se u razrušeni Brod. Gospođa Zlata se zaposlila na Gimnaziji i Učiteljskoj školi, a usto je davala privatno satove klavira. Imala je puno učenika. Kada je u Brodu 1949. otvorena Gradska muzička škola i na njoj je radila. Stanovale su u Pilarevoj. Naokolo su bile same ruševine, duboki krateri od avionskih bombi, preorane i nestale cijele ulice...

- Majka je morala raditi, a mi smo po cijele dane ostajale same, na nas nije imao tko paziti. Igrale smo se po tim ruševinama i majka se bojala da ne stradamo, jer postojala je opasnost od neeksplodiranih bombi, metaka i drugog oružja. Tako nas je ona u jesen 1945. odvela u Zagreb bakama - nonama, jednu kod jedne, a drugu kod druge. U školu smo išle u isti razred i onda smo bile skupa. Nama je ta razdvojenost i u Zagrebu i od majke jako teško padala, - kaže gospođa Marijana.