LJUPINA/NOVA GRADIŠKA – Među 17 dobitnika najviših priznanja Hrvatske obrtničke komore, Statua i Plaketa „Zlatne ruke“, koje se dodjeljuju za izniman doprinos očuvanju i razvoju obrtništva, ove se godine našao i Brodsko-posavac. U moru poznatih imena iz cijele Hrvatske, jedno se ime posebno ističe zbog skromnosti i predanog rada – Josip Tokić, automehaničar iz mjesta Ljupina pokraj Nove Gradiške.
Punih 27 godina Tokić doslovno „živi svoj obrt“. Krenuo je 1998. godine, bez radione i bez novca – tek s jednom dizalicom i puno volje. Danas zapošljava devet djelatnika, vodi respektabilan servis, sudjeluje u obrazovanju novih generacija kroz poduku naučnika i rad ispitnih komisija za majstorske ispite. I dalje svakodnevno radi u radionici, rame uz rame sa svojim zaposlenicima.
– „Ovo priznanje je potvrda cijeloživotnog rada i ustrajnosti. I, što je najvažnije, ljubavi prema poslu. Još kao dijete sam znao da je to moj put – od bicikala i motora do automobila. Danas, kad pogledam unazad, nije mi žao ni jednog trenutka“ – iskreno je kazao Tokić za naš portal.
Nagrada kao kruna dosadašnjeg rada
Plaketa „Zlatne ruke“ najviša je nagrada koju Hrvatska obrtnička komora dodjeljuje svojim članovima, a u Tokićevu slučaju – samo je nastavak niza priznanja. Već je dobitnik javnog priznanja Grada Nova Gradiška, Srebrne diplome Obrtničke komore Brodsko-posavske županije, kao i Zlatne kovanice Brodsko-posavske županije. Ipak, ova najnovija nagrada ima posebno mjesto.
– „Ona je zahvala i mojim djelatnicima, obitelji, prijateljima i svima koji su bili uz mene. Bez njih, ovaj posao ne bi imao smisla“ – skromno dodaje.
Put bez prečaca
Prisjećajući se početaka, Tokić ne uljepšava stvarnost. – „Na početku sam imao tek toliko da postavim dizalicu. Sve ostalo – prazno. Nije bilo lako, ali nisam odustajao. Otvorio sam kasnije i trgovinu autodijelovima, koja je 20 godina radila paralelno sa servisom“ – priča.
Smatra da pravi izazovi u obrtništvu danas nisu isti kao nekad. – „Prije je problem bio nedostatak posla. Danas ga ima – ali nema radne snage. Kvalitetnog radnika je teško naći. Moraš ga pošteno platiti, ali istovremeno ponuditi cijenu usluge koja nije previsoka za klijenta. Nije jednostavno, ali može se ako se radi s glavom i srcem.“
Vizija: prenijeti znanje i strast
Iako svakodnevica obrtnika zna biti iscrpljujuća, Tokić ne razmišlja o prestanku. – „Dođu trenuci kad ti je svega dosta, ali onda se sjetiš zašto si počeo. Dok mogu, radit ću.“
Nada se da će njegov put jednog dana nastaviti i njegov sin, koji trenutno pohađa srednju školu za mehatroničara. – „Volio bih da nastavi ovaj posao. No, mladi danas sve vide drukčije. Svi bi uspjeh preko noći, a to ne postoji. Uspjeh se gradi – korak po korak, s puno truda i još više strpljenja.“
Inspiracija za cijelu regiju
Priča Josipa Tokića nije samo priča o uspjehu jednog čovjeka. Ona je ogledni primjer kako se radom, predanošću i poštenjem može izgraditi nešto trajno i vrijedno – unatoč svim izazovima.
U vremenu kada se sve više cijeni brzina, površnost i dobit bez truda, Tokićev životni i poslovni put podsjetnik je na temeljne vrijednosti koje još uvijek vrijede: znanje, skromnost i poštovanje prema radu.
Čestitamo Josipu Tokiću – čovjeku zlatnih ruku, ali i velikog srca.
.jpeg)
