Liječnici iz cijele Hrvatske stigli u Strmac – raspravlja se o dostojanstvu i smrti

STRMAC – U Specijalnoj bolnici za psihijatriju i palijativnu skrb „Sveti Rafael“ održan je četvrti po redu okrugli stol pod nazivom „Plašt koji štiti dostojanstvo čovjeka“, u organizaciji bolnice i Hrvatskog društva za palijativnu medicinu. Skup je i ove godine okupio stručnjake iz gotovo svih krajeva Hrvatske, ali i goste iz regije.

Sudionici su stigli iz Zagreba, Ivanić Grada, Kutine, Siska, Nove Gradiške, Požege, Lipika, Pakraca, Vukovara, Vinkovaca, Osijeka, Đakova, Našica, Splita, pa čak i iz Banja Luke, kako bi raspravili jedno od ključnih pitanja suvremenog zdravstva: je li svaki palijativni bolesnik i kompleksni bolesnik?

– Okupili smo kolege iz cijele zemlje kako bismo nastavili širiti svijest o važnosti cjelovitog pristupa bolesniku. Palijativna skrb ne znači kraj života, već praćenje simptoma koji značajno narušavaju njegovu kvalitetu, poručila je dr. Maristela Šakić, ravnateljica bolnice.

Palijativni bolesnik, istaknula je, nije samo osoba na kraju životnog puta, već netko čija bolest više nije podložna aktivnom liječenju, ali i dalje zahtijeva stručnu, emocionalnu i duhovnu podršku.

U istom kontekstu govorilo se i o kompleksnim bolesnicima – osobama koje boluju od više kroničnih i teških bolesti, često uz dodatne mentalne, socijalne i etičke izazove, koji ih s vremenom mogu dovesti do potrebe za palijativnom njegom.

– Fragmentacija čovjeka kroz previše tehnologije, administracije i financijske isplativosti vodi u dehumanizaciju zdravstvene skrbi. Sve više zaboravljamo da je pred nama čovjek, a ne broj ili dijagnoza, upozorila je Šakić, pozvavši na suradnju zdravstvenog, socijalnog i civilnog sektora kako bi se očuvalo ono što je u temelju svakog liječenja – ljudski odnos.

Stručnjaci su se složili da bi algoritam pristupa palijativnim i kompleksnim bolesnicima trebao polaziti od razumijevanja organizacije, procesa i međuljudskih odnosa, a tek zatim uključiti financijski aspekt. Samo takav pristup može istovremeno osigurati učinkovitost struke i zadovoljstvo pacijenata.

Poseban naglasak stavljen je na potrebu jačanja motivacije zdravstvenih radnika kroz bolje međusobno razumijevanje i bolju organizaciju rada, kako bi se izbjegla sindromska „kupovina zdravlja“, a naglasak stavio na dostojanstvo, mir i prisutnost u procesu liječenja.