Brođani zaustavili tenkove pjesmom – dan koji se ne zaboravlja

SLAVONSKI BROD – Nedjelja 5. svibnja 1991. ušla je u povijest kao dan kada su građani Slavonskog Broda vlastitim tijelima stali pred vojne strojeve Jugoslavenske narodne armije i poručili: “Ovo je naš grad – ovdje nema mjesta za agresiju!” Bio je to dan masovnog i mirnog prosvjeda, prkosa i hrabrosti, ali i iznimne zrelosti građana – dan koji je, kako će povijest pokazati, spriječio krvoproliće u srcu Slavonije.

Što se dogodilo?

Neposredni povod za spontano okupljanje građana bio je ulazak nekoliko oklopnih transportera i tenkova iz Dervente u slavonskobrodski garnizon JNA, navodno radi osiguranja izvlačenja vozila iz tvrtke Đuro Đaković. Međutim, u atmosferi sve većih tenzija između novoizabrane hrvatske vlasti i JNA, ulazak vojne kolone u grad izazvao je paniku i bijes.

U večernjim satima, nekoliko tisuća građana – pretežno mladih ljudi– počelo se okupljati ispred vojarne u Strossmayerovoj ulici, noseći hrvatske zastave, pjevajući domoljubne pjesme i pozivajući JNA da napusti grad.

Atmosfera je bila nabijena emocijama – pjevale su se pjesme poput "Zovi, samo zovi", palile su se jugoslavenske zastave, a masa je postajala sve brojnija. Prosvjednici su bili odlučni, ali i svjesni ozbiljnosti situacije: ispred njih su stajali do zuba naoružani vojnici JNA, s bojevim streljivom u cijevima.

Umalo krvava večer

Prema tadašnjim informacijama, postojala je jasna naredba unutar garnizona: ako netko pokuša nasilno ući u krug vojarne – pucati. Cilj JNA bio je izazvati incident i time stvoriti alibi za širu vojnu intervenciju.

"Da nije bilo mudrosti i odlučnosti, ovo spontano domoljubno okupljanje moglo se pretvoriti u krvavu svibanjsku večer."
(tekst uz fotografiju iz publikacije)

Ključnu ulogu u sprječavanju tragedije odigrali su tadašnji predsjednik Skupštine općine Jozo Meter, predsjednik Izvršnog vijeća Frano Piplović, te načelnik policije Luka Dedić, koji su svojim autoritetom i prisebnošću smirivali masu. S pozornice – ali i iz mase – stalno su stizali pozivi na mir i dostojanstvo. Policija je bila među građanima, bez provokacija, s ciljem zaštite – ne suzbijanja.

"Trebao je imati umijeća i žestinu prosvjeda držati pod kontrolom."
"Među prosvjednicima su se našli i najmlađi, paleći svijeće, pozivali su na – svjetlo razuma."

(tekst iz publikacije Živjeti u Sl. Brodu 1990.- 1993., F. Piplović)

Noć je padala, ali prosvjed nije jenjavao. Masom su pokušavali manipulirati i ubačeni provokatori, koji su, kako stoji u izvoru, pozivali na nasilje, pokušavajući izazvati napad na vojarnu. Jedan takav provokator iz Garešnice bio je naoružan pištoljem i uhićen zahvaljujući brzoj reakciji načelnika Dedića.

"Iskusni načelnik Luka Dedić ubrzo je zamijetio nekoliko provokatora od kojih je jedan uhićen. Radilo se o osobi iz Garešnice koja je kod sebe imala i pištolj."

Povorka kroz grad – umjesto sukoba

Da bi se spriječio izravan sukob pred vojarnom, gradski čelnici odlučuju preusmjeriti prosvjed: umjesto frontalnog pritiska – usmjeravaju masu u dostojanstvenu povorku gradskim ulicama. Stotine, zatim tisuće građana kreću u šetnju od Trga Ivane Brlić-Mažuranić, preko Hebranga i natrag.

"Pjevanjem domoljubnih pjesama, kretali su se prema Trgu Ivane Brlić-Mažuranić. Bilo je bitno krenuti, a potom se šetnja nastavila do naselja Andrije Hebranga i natrag."

(tekst iz publikacije Živjeti u Sl. Brodu 1990.- 1993., F. Piplović)

Tu noć nije bilo razbijenih glava – samo nekoliko izloga tvrtki za koje su prosvjednici smatrali da podržavaju jugoslavenski režim bilo je oštećeno, ali sve je brzo osigurala brodska policija. Nije bilo pljačke, nije bilo žrtava.

Jutarnji dogovor – tenkovi odlaze

U ranim jutarnjim satima 6. svibnja, predsjednici Meter i Piplović dolaze pred okupljene i izvještavaju ih o uspjehu pregovora s JNA – tenkovi i oklopna vozila napustit će Slavonski Brod i vratiti se u Derventu.

"U ranim jutarnjim satima predsjednik Izvršnog vijeća Piplović i predsjednik Općine Meter priopćili su prosvjednicima rezultate pregovora prema kojima oklopna vozila i tenkovi ujutro odlaze put Dervente."

(tekst iz publikacije Živjeti u Sl. Brodu 1990.- 1993., F. Piplović)

Građani slave pobjedu izvojevanu ne bojnim sredstvima, nego mudrošću, jedinstvom i hrabrošću. Mladi i stari zagrljeni pjevaju “Moja domovina” – umorni, ali sretni. Vojnici nisu napustili vojarnu, ali su se tenkovi povukli, a Brođani su znali: učinili su nešto veliko.

Video inserta iz dokumentarnog filma Darka Jankovića, Kako je počeo rat u Slavonskom Brodu, a koji prikazuje događanja od 05. svibnja 1991. godine možete pogledati  OVDJE. 

Foto: Screenshot