Tomina strana priče: Nisam bjegunac ni otmičar, istina će uskoro izaći na vidjelo!

Tomislav Opačak, 43-godišnji poduzetnik i vlasnik PZC Grupe iz Slavonskog Broda, koji je od 6. ožujka ove godine bio u bijegu u Bosni i Hercegovini kako bi izbjegao odsluženje preostalih pet od ukupno osam mjeseci zatvorske kazne, odlučio se u ponedjeljak ujutro predati graničnoj policiji u Svilaju. Njegov odvjetnik, Mijo Kladarić, potvrdio je da je Opačak zatim prevezen u Kaznionicu u Požegi na izdržavanje kazne.

Opačak je prije predaje ekskluzivno za Nacional.h robjasnio razloge svog bijega u Bosnu i Hercegovinu, navodeći kako je došlo do osude na osam mjeseci zatvora zbog poticanja na otmicu i iznude novca od vlastitog zaposlenika. Također, izrazio je sumnju da je iza tog događaja stajao vrijedan ugovor koji je njegova tvrtka potpisala s Hrvatskim cestama za održavanje cesta. Osim toga, govorio je i o svojim političkim poznanstvima te živopisnim epizodama iz svog života, uključujući tromjesečni boravak u pritvoru u Remetincu koji mu je, prema njegovim riječima, spasio život.

PZC Grupa, tvrtka u vlasništvu Opačka, bavi se izgradnjom cestovne infrastrukture, održavanjem, nadzorom i popravkom cesta, kao i proizvodnjom građevinskog materijala, betona i asfaltne mase. Unatoč tome što je jedna od najvećih tvrtki u Slavonskom Brodu, PZC Grupa se nedavno našla u predstečajnom postupku. Opačka se javno prozivalo za prebacivanje velikog dijela novca iz poduzeća u obliku pozajmica tvrtkama u vlasništvu članova njegove obitelji. Jedna od tih tvrtki, Feliks regulacija, bila je jedan od najvećih donatora predsjedničke kampanje Zorana Milanovića prije pet godina.

Opačak, koji ima bosanskohercegovačko državljanstvo po ocu Miji, naglasio je kako je tijekom boravka u Bosni i Hercegovini bio smješten u hotelu Euro u Odžaku, kojeg vodi njegov stric, a ne u očevoj rodnoj kući, kako su neki mediji izvijestili.

NIsam bjegunac! 

U intervjuu za Nacional, Opačak je izjavio: "Policiji sam preko svog odvjetnika Mije Kladarića najavio da ću u ponedjeljak doći na granični prijelaz Svilaj. Objasnili su mi postupak, te da ću biti odmah prepraćen u Kaznionicu u Požegi s obzirom na to da je presuda protiv mene pravomoćna."

Odlučno odbacuje optužbe da je bjegunac. "Nisam ja bjegunac," rekao je Opačak, objašnjavajući da je otišao na rehabilitaciju, što može dokazati medicinskim nalazima.

Opačak je otkrio da je tijekom boravka na rehabilitaciji u Bosni i Hercegovini podnio zahtjev za prebacivanje kazne, s namjerom da plati novčanu kaznu umjesto izdržavanja zatvorske kazne, no još nije dobio odgovor od nadležnih tijela. Prema bosanskohercegovačkom zakonu, moguće je platiti novčanu kaznu umjesto izdržavanja zatvorske kazne ako je kazna manja od jedne godine zatvora.

"Međutim, iz principa sada ni ne želim to platiti," naglasio je Opačak, "jer se o meni pisalo da sam bjegunac i da sam ovdje došao platiti kaznu. Izdržat ću zatvorsku kaznu, iako nisam počinio kazneno djelo za koje me terete."

Komentirao je i razloge zbog kojih je priznao krivnju za poticanje dvojice svojih djelatnika da od trećeg djelatnika, nakon što su ga prisilno zatvorili i tukli, iznude potvrdu da im duguje 100 tisuća eura. "S tim djelom nemam nikakve veze," rekao je, "ali sam zbog određenih razloga, koje sada ne želim iznositi, priznao počinjenje djela te sam na temelju toga osuđen. Ne mogu sada to vratiti niti dokazati."

Opačak tvrdi da ga nitko iz policije nije kontaktirao, dodajući da je smjena načelnika policije u Slavonskom Brodu povezana s njegovim slučajem nepoznata njemu i da s tim nema veze. "Ne poznajem tog gospodina, osim iz viđenja, niti znam zašto je smijenjen. Nisam nikad s njim kontaktirao, što policija lako može provjeriti," rekao je, dodajući da s njim nikada nije ni kavu popio.

Na pitanje Nacionala je li uoči bijega bio u policijskoj postaji kako bi podnio kaznenu prijavu, Opačak je potvrdio da je bio tamo zbog lažnih poruka koje su mu navodno pripisane. Prijava je podnesena protiv poduzetnika Željka Garića i drugih.

Što se tiče nadolazećeg boravka u zatvoru u Požegi, nije siguran u kojem će tipu zatvora biti smješten, ali naglašava da su svi zatvorenici jednaki. "U zatvoru smo svi jednaki. Nadam se barem da je tako," izjavio je, dodajući da se ne oslanja na mogućnost pozitivnog tretmana zbog samopredaje, već namjerava poštovati kućni red Kaznionice.

Također, odbacuje optužbe za kazneno djelo zbog kojeg je osuđen, navodeći da nema nikakve veze s poticanjem dvojice zaposlenika da od trećeg zaposlenika, Veselka Lovrića, iznude potvrdu o dugu od 100 tisuća eura. "Nisam počinio to djelo niti imam ikakve veze s tim i svakako to osuđujem," izjavio je.

Opačak je objasnio da je Lovrić, prije navodnog incidenta, napravio štetu tvrtki PZC slupavši novi kamion, što je rezultiralo štetom od 10,000 eura. Lovrić je pristao da mu se polovica iznosa štete odbija od plaće, dok je tvrtka pokrila drugu polovicu.

Cilj mog progona bio je da mi raskinu ugovor s HAC-om

Vjeruje da je pozadina cijelog slučaja pokušaj da se raskine ugovor vrijedan 53 milijuna eura, koji je PZC Grupa sklopila s Hrvatskim cestama na temelju javnog natječaja. "Kaznu na koju sam osuđen moram odraditi i sve što je po kućnom redu Kaznionice u Požegi, to ću i poštovati," zaključio je Opačak.

Tvrdi da je u pozadini događaja koji su doveli do njegovog pritvaranja i gubitka ugovora s Hrvatskim cestama stajala namjera raskida ugovora vrijednog 53 milijuna eura. Taj ugovor, sklopljen na temelju provedenog javnog natječaja, bio je ključan za tvrtku PZC.

Na pitanje Nacionala tko je sada preuzeo taj ugovor, Opačak je naveo da su posao dobile tvrtke Ceste Karlovac, Ceste Šok i Zagrebačke ceste, pri čemu su neke od tih tvrtki u vlasništvu županija, dok su druge privatne.

Izjavio je da vjeruje kako je cilj bio njega zatvoriti, raskinuti ugovor i smanjiti broj zaposlenih u PZC Grupi, koja je u kolovozu prošle godine imala 242 zaposlenika, na sadašnjih 40-ak do 50-ak djelatnika. "Međutim, tvrtku sada vodi moja supruga, i ponosan sam na nju jer smo završili nadvožnjak Vinkovci, projekt od značajnog interesa u Vukovarsko-srijemskoj županiji," rekao je Opačak. Unatoč tome što nisu dobili isplatu od 3,5 milijuna eura zbog spora s Gradom Vinkovcima, Opačak je istaknuo važnost projekta koji se planira još od sredine 80-ih godina.

PZC Grupa je završila u predstečaju, što je, prema Opačkovim riječima, inicirala njegova supruga jer nisu mogli naplatiti potraživanja. Tvrtki se osporavaju potraživanja zbog tvrdnji da su kasnili s rokovima, što je dovelo do financijskih problema.

Iznio je također i detalje o izazovima s kojima se suočio tijekom realizacije građevinskog projekta vrijednog oko 75-80 milijuna kuna. Opačak je objasnio da su se zbog pandemije COVID-19 drastično povećale cijene čelika, što je dovelo do problema s isporukom. Umjesto planiranog slovačkog kooperanta, angažirali su talijanskog dobavljača, koji je bio skuplji, ali je ponudio potrebne garancije. Cijena čelika narasla je četiri do pet puta od trenutka ugovaranja do početka radova.

Ističe i da su državne vlasti, sličan problem s porastom cijene čelika, riješile plaćanjem kineskim izvođačima za Pelješki most, dok je njegova tvrtka naišla na osporavanja. "Ali nema veze, svejedno sam ponosan što smo izveli taj projekt na koji se čekalo skoro 50 godina," izjavio je Opačak, naglašavajući da je ponosan na svoja postignuća, unatoč preprekama.

Opačak je također komentirao stanje tvrtke, ističući da su njegova supruga i on uspješno vodili kompaniju 15 godina prije nego što su se našli u predstečajnom postupku. Vjeruje da će se izvući iz te situacije, kao i mnoge druge tvrtke u Hrvatskoj. "Nismo mi nikakva crna lista, vratit ćemo se," dodao je, kritizirajući sustav u kojem su nekim tvrtkama otpisane milijarde.

Na pitanje zašto ga nazivaju kontroverznim poduzetnikom, Opačak je odgovorio da ne zna odakle dolaze takvi komentari. Istaknuo je da postoji policijska zabilješka o njegovoj prijavi protiv jednog novinara lokalnog portala zbog uplata koje je vršio prema njima. Opačak tvrdi da je prije nego što je postao donator, portal o njemu pisao negativno, ali je ton promijenjen nakon donacija u iznosu od oko 50 tisuća eura, koje su uključivale gotovinu i reklamiranje. Kad je prestao s uplatom, ponovno je postao meta negativnih članaka.

"Čim sam prestao plaćati, vratio sam se u negativni kontekst. Isti taj novinar me i dalje naziva kontroverznim poduzetnikom," tvrdi Opačak.

Nikoga nisam oteo

Odbacio je optužbe da je poticao na otmicu svog zaposlenika Veselka Lovrića, naglašavajući da nije kriv za probleme u kojima se našao. "Tkogod me poznaje, zna da sam na tisuće i milijune kuna i eura poklonio ljudima. Ne postoje nogometni klub niti ustanova kojima nisam bio donator i sponzor," izjavio je Opačak, dodajući da je nemoguće da bi nekoga ucjenjivao za 900 ili tisuću eura.

Opačak je objasnio da je cijela situacija proizašla iz prijave drugog zaposlenika, Igora Bilića, koji je optužio Lovrića za krađu novca. "Nitko ga nije oteo. To je bio odnos između dvojice zaposlenika," rekao je Opačak, odbacujući bilo kakvu osobnu odgovornost za navodnu otmicu.

Na pitanje zašto nije uložio žalbu i zašto je priznao krivnju u Remetincu, Opačak je objasnio da se nije snašao u toj situaciji. "Bio sam u pritvoru u Remetincu, nisam imao komunikaciju, nisam mogao ništa dokazivati. Istovremeno, trebalo je voditi tvrtku, a već su me tri mjeseca držali u pritvoru," rekao je. Njegov odvjetnik Zoran Mataić savjetovao mu je da potpiše nagodbu kako bi izbjegao mogućnost strože kazne od godinu i pol zatvora.

Opačak se također osvrnuo na postupak u kojem je 2022. godine prvostupanjski osuđen zbog prevare pri kupovini dionica dubrovačke tvrtke Ragusa. "U tom slučaju nema štete. Prvooptuženi je bio moj partner koji je dobio godinu zatvora zamijenjenu radom za opće dobro, dok sam ja kao drugooptuženi osuđen na bezuvjetnu kaznu od godinu dana zatvora," izjavio je Opačak, naglašavajući nelogičnost teže kazne za drugooptuženog u odnosu na prvooptuženog. Trenutno čekaju pravorijek u tom predmetu.

Kategorički je odbacio optužbe koje ga terete za prevaru u slučaju tvrtke Ragusa, nazivajući ih "izmišljenom pričom".

Sve tvrtke koje je Duspara gurao nisu imale ni tačke ni lopate!

Opačak je naglasio kako su optužbe protiv njega dio šireg plana, uključujući prijavu za prijetnje gradonačelniku Slavonskog Broda, Mirku Duspari, koju također smatra neutemeljenom. "Nisam mu prijetio, jesam ga nazvao i psovao, ali nisam prijetio. Sve je počelo kada je Duspara počeo opstruirati sve moje tvrtke," rekao je Opačak.

Opačak tvrdi da su sve tvrtke u Brodu dobivale poslove osim njegovih, te da su svi natječaji bili namješteni. "Sve tvrtke koje je gradonačelnik Duspara gurao, možete provjeriti na Poslovnoj Hrvatskoj, nisu imale ni tačke ni lopate. On ih je iskonstruirao i stoji iza njih," kazao je.

Nadalje, Opačak je optužen za krađu kontejnera, za što je platio 37 tisuća kuna, iako tvrdi da je novi kontejner u to vrijeme koštao samo 18 tisuća kuna. Opačak objašnjava da je kontejner bio u vlasništvu tvrtke u kojoj je PZC imao udjele, a da su optužbe proizašle iz spora oko udjela. "Kad smo donirali deset kontejnera i 120 kamiona robe ljudima na Baniji nakon potresa, optužili su me da sam ukrao taj kontejner. Uredno sam platio tih 37 tisuća kuna," izjavio je, dodajući da je kontejner poklonjen ljudima i nikada nije tražio povrat.

Komentirao je i pitanje povlačenja oko 2,5 milijuna eura iz PZC-a putem 29 ugovora o pozajmicama tvrtkama povezanim s članovima njegove obitelji. "Pozajmice su davane radi redovitog poslovanja, a ne neposredno prije stečaja. Sve su bile uredno ugovorene sa zakonskim kamatama, a radi se o tvrtkama koje su surađivale s PZC-om. Neke od njih nisu povezane s PZC-om niti su u vlasništvu članova moje obitelji," objasnio je Opačak.

Zaključuje da su sve optužbe protiv njega dio šireg plana koji će s vremenom izaći na vidjelo.

Talent za posao

Slavonskobrodski poduzetnik je rođen u Kutini, ali njegovo porijeklo vodi iz Bijelog Brda, odakle potječe njegov otac. "Slučajno sam rođen u Kutini jer je moj otac, kao radnik Đure Đakovića, tamo bio na terenu kad se gradila Petrokemija. Imao je fiću i kamp-kućicu, i ja sam rođen u toj kućici," prisjetio se Opačak.

U intervjuu za Nacional otvoreno je i priznao da nema završenu školu, ali ističe da posjeduje poslovni talent. "Nisam završio ništa. Osam razreda osnovne škole," rekao je Opačak, dodajući da nije pohađao srednju školu jer je već sa četrnaest ili petnaest godina počeo raditi 16 sati dnevno na bageru kod svog oca."Kopao sam, tovario pijesak i radio, i na to sam ponosan. To mi je bio životni fakultet," rekao je Opačak, dodajući da je cijeloga života posvećen poslu, ustajao svakog jutra u pet sati i radio do ponoći, često putujući diljem regije. "Vozio sam do Sofije, Milana, Splita, Beograda, Sarajeva. Po danu sam radio, po noći vozio ili spavao u autu," prisjetio se, naglašavajući kako je uvijek isplaćivao plaće na vrijeme i da će to ponovno raditi.

Na pitanje zašto ga otac nije potaknuo na školovanje, Opačak je odgovorio da nije želio ići u školu jer je mislio da je dovoljno sazrio. Ipak, kasnije je stekao diplomu ekonomista na Pučkom učilištu u Slavonskom Brodu. Opačkov otac također je bio poduzetnik, bavivši se šljunčarenjem, a tvrtka Poduzeće za ceste, koju su kasnije preuzeli, postoji od 1961. godine. "Supruga i ja kupili smo PZC kada je propao, od više dioničara, među kojima se sjećam imena Lovrić," rekao je Opačak, dodajući da mu je imovina velike vrijednosti bila oduzeta, ali da ga to nije spriječilo u daljnjem poslovanju. "Ne mogu oni meni uzeti koliko ja mogu napraviti," dodao je.

Govorio je i o svojoj političkoj pozadini, priznajući da je bio član SDP-a, ali da je zapravo antipolitičan. "U SDP sam ušao preko ljudi koje sam poznavao, a bili su članovi te stranke. Ali ja sam vam antipolitičan. Kad bih došao u HDZ, sigurno bih im smetao jer jako brzo napredujem," rekao je Opačak, dodajući da ima simpatije prema ljudima, što ga čini voljenim. "Kod mene nema 'može' ili 'ne može', ili me vole ili me ne vole. Svi koji me poznaju znaju kakva sam osoba. Kome nisam pomogao, nisam ni odmogao," zaključio je.

Osvrnuo i na optužbe protiv njega, ističući da ga optužnica ne tereti izravno za zločine koji mu se pripisuju, te vjeruje da bi sve optužbe pale na sudu. "Bi li to radio netko tko ima milijunske ugovore?" upitao je retorički, izražavajući uvjerenje u svoju nevinost.
 

Kako je već poznato, u Odžaku je otvorio i tvrtku PZC Odžak, gdje je zaposlen od 2022. godine, razvijajući nove projekte u Bosni i Hercegovini. "Otvorio sam tvrtku PZC Odžak jer i ovdje u Bosni i Hercegovini razvijam neke projekte," rekao je.

O političkim vezama

U intervjuu za Nacional progovorio je i o svojoj ulozi jednog od najvećih donatora u prošloj predsjedničkoj kampanji Zorana Milanovića. "Osobno ga i poznajem i ne poznajem, i hvala mu što mi nije potpisao amnestiju," rekao je Opačak, naglašavajući kako nikada nije tražio amnestiju. "Pogledajte koliki sam bio donator i koliko je moje srce bilo veliko. Ne samo Milanoviću, postoji puno njih kojima sam bio donator," dodao je, spomenuvši da je donirao i pripadnicima drugih stranaka, uključujući Velimira Bujanca.

Opačak se nije mogao sjetiti točno kako je upoznao Milanovića, napomenuvši da je svakodnevno upoznavao ljude i da se ne sjeća detalja. Također je spomenuo da je 2014. godine skupljao potpise za predsjedničku kandidaturu, ali je na kraju odustao kako bi se posvetio poslu.

Govoreći o Josipi Rimac, sada Pleslić, Opačak je naveo da su bili dobri prijatelji dok je bila gradonačelnica Knina i da su i danas u prijateljskim odnosima. "Upoznali smo se kad sam dolazio u Knin s prijateljima Vladom Čuljkom, odnosno Vladom Citroenom, kako ga zovu, i Franjom Čuljkom," rekao je Opačak. Odbacio je tvrdnje da je Rimac ikada radila u njegovim tvrtkama, ističući da se lako može provjeriti tko je vlasnik tih tvrtki.

Naveo je i da je gradonačelnik Požege, Darko Puljašić, radio u jednoj od njegovih tvrtki, ali je odbacio insinuacije o kriminalnim aktivnostima. "Mene završe jer sam čovjek velikog srca i kad bih mogao, opet bih sve isto napravio," zaključio je Opačak, dodajući da je uvijek bio prijateljski nastrojen prema svima, bez obzira na političke opredijeljenosti.

Na pitanje o sestri Marini Opačak Bilić i njenoj političkoj karijeri, Opačak nije želio previše komentirati, ali je naglasio da je ona uredno i odgovorno obavljala svoj posao. "Ne želim govoriti o sestri, ali smatram da je ona uredno i odgovorno obavljala svoj posao. I ona i ja smo zbog svega toga imali otežane okolnosti u svom radu," rekao je.

Boravak  u Remetincu mi je spasio život! 

Nakon operacije tumora, koji mu je otkriven u Remetincu, Tomo Opačak jednostavno nije bio psihički spreman za odlazak u zatvor. "Tumor je bio veličine gotovo kutije cigareta. Otkrili su ga dok sam bio na sistematskom pregledu, i može se reći da mi je boravak u Remetincu spasio život," rekao je

Operacija je izvedena u KBC-u Zagreb, a trajala je četiri i pol sata. Istaknuo da je nakon operacije postojala mogućnost da neće osjećati desnu stranu glave, no srećom, takvi problemi nisu se pojavili. "Inače nikad ne idem kod doktora, bojim se čak i krv vaditi, i sve je to za mene bilo veliki šok," priznao je , dodajući da zbog svega toga ranije nije bio psihički spreman za odlazak u zatvor. Ponovio je da nije bjegunac i da nije pobjegao.

Na pitanje kako planira provoditi vrijeme u zatvoru, Opačak je rekao: "U zatvoru ću imati mnogo vremena za razmišljanje o prijateljima, a o neprijateljima već sve znam."