Svečano postrojeni nekadašnji pripadnici slavne 108. brigade ZNG

Slavna 108. brigada ZNG RH Slavonski Brod ove godine obilježava 25. obljetnicu formiranja i ustroja (28.06.1991. – 28.06.2016.). U spomen na ponosne dane Domovinskog rata danas su se u 10:00 sati na korzu postrojili bivši pripadnici brigade. 

"Ova brigada je imala  svoj suh, ustrajala i pomogla u oslobođenju Hrvatske. Posebno bih pozdravio sve invalide, sve roditelje, djecu i supruge poginulih i stradalih, sve koji su pomogli da 108. brigada bude to što je bila. Pozdravio bih specijalce MUP-a, 3. bojnu 3. gardijske brigade koja je puno s nama radila, a i kasnije cijela gardijska brigada, pripadnike 108. koji su bili 3. bojna u Novoj Gradiški, 4. bojna u Požegi, sve pripadnike 108. iz Bosne i Hercegovine koji su bili dragovoljci. Preko 6500 vojnika je prošlo kroz ovu brigadu, imali smo pritisak da primimo još ljudi, ali broj od 3512 koliko smo imali 3. siječnja 1992. godine kada smo potpisali primirje pokazuje koliko smo bili jaki u ustroju kao talijanska brigada. Rezultati su vidljivi i hvala svima koji su se borili u 108. brigadi. Nismo dali Novu Gradišku, bila je prijetnja i zapovijed od generala da sa 108. napustim NG u listopadu 1991. godine ,odbio sam zapovijed i ostali smo, ne da smo je obranili, nego i oslobodili.  Za Božić 1991. godine izbjeglička kolona je bila od Okučana do Stare Gradiške, zatvorili su most i nisu nikome dali preko. Puno je bilo lijepih, a puno i teških stvari, nije bilo lagano sve podnijeti, kada ti straga prijatelj, suborac, kada mu više ne možeš pomoći. Ali stekli smo jedno neizmjerno iskustvo i snagu, te smo pokušali obraniti Bos. Posavinu, nismo uspjeli, šteta. S ponosnom stojim ovdje pred vama i poklanjam vam se kao vaš zapovjednik, kao čovjek koji je s vama radio na puno mjesta i zajedno smo imali volju i želju. Daj Bože da današnja politika u Hrvatskoj dođe do želje kakvu je imala 108. brigada. Za vas ništa nije bilo nemoguće“, rekao je brigadni general Vinko Štefanek.

Prvo okupljanje brigade bilo je 28. lipnja 1991. godine u selu Podcrkavlje kraj Slavonskog Broda gdje se okupila 1. bojna (u ono vrijeme bataljun), a na naredbu ministra obrane generala Martina Špegelja[1]. Odaziv na mobilizacijski poziv bio je čak 84,8% (1991 od 2348), pa za 1046 boraca nije bilo naoružanja i opreme. U selu Sibinj formirana je 2. bojna a u općinskim središtima Nova Gradiška i Požega 3. i 4. bojna. Prvi zapovjednik brigade bio je g. Pero Katalinić a načelnik Stožera g. Ferdo Kožul. Za razliku od drugih brigada Zbora Narodne Garde, 108. je odmah na početku ustrojena s 4 umjesto s 3 bojne. U rujnu 1991., 3. bataljun služi kao osnova za ustroj 121. brigade, a 4. bataljun za ustroj 123. brigade HV. Novi 3. i 4. bataljuni su osnovani početkom listopada odnosno prosinca. Četvrti bataljun se ponovno ukida u ljeto 1992. u vrijeme demobilizacije. U sastav brigade ulazi 36. samostalni motorizirani bataljun nastao ukidanjem 139. brigade.

108. brigada dobila je osobnu formaciju 100.200. To je značilo da se trebala sastojati od zapovjedništva, ureda zapovjedništva, izvidničkog voda, voda veze, tri pješačka bataljuna, pratećeg voda, protuzračnog voda, inženjerijskog voda, voda radiološkog-biološko-kemijske obrane (RBKO) i logističke (pozadinske) čete. U odnosu na uobičajeni ustroj brigade ZNG-a, 108. je odmah zaživjela kao brigada s četiri bataljuna pa je njeno formacijsko stanje iznosilo 2450 ljudi.

Brigada je imala odličan odaziv dragovoljaca, ali zbog nedostatka oružja kojeg nije imala mnogi su vraćeni svojim kućama. Takav odaziv dragovoljca dobar je pokazatelj koliko su ljudi tada bili spremni braniti Hrvatsku. Od državnih izvora zatraženo je oružje i oprema za sve pripadnike brigade, a to pokazuje da nitko nije imao propisanu uniformu], već su većinom branitelji imali samo poneki maskirni detalj.

Veliki problem u to vrijeme bila je i logistika koja je trebala osigurati smještaj i hranu za veliki broj ljudi. JNA je držala brodsku vojarnu (kasarnu), a tek u rujnu će ju osvojit Hrvatska vojska i time sebi osigurati trajni smještaj. U tim prvim danima veliku ulogu odigrali su stanovnici okolnih sela koji su prihvatili branitelje i smjestili ih po svojim kućama. Kao primjer može poslužiti župnik sela Podcrkavlje Tomislav Vlaović, koji je u samo dva sata uspio po kućama smjestiti više stotina branitelja i brinuti se o njima. Inače Velečasni Vlaović je po svojoj želji postao prvi dušebrižnik brigade i ostao do 1994. godine. Tijekom mjeseca srpnja i kolovoza ustrojena je logistika brigade, pa je tako pitanje prehrane riješeno na način da je najveći dio kuhanih obroka pripreman u restoranu poduzeća "Đuro Đaković" koji je mogao zbrinuti gotovo 2000 pripadnika brigade.

Tijekom ratnog djelovanja , klima je bila faktor koji je 108. brigadi išao u korist, ali i na štetu. Najteži dani na novogradiškom bojištu bili su krajem jeseni i tijekom zime koja je te godine u Slavoniji bila vrlo oštra. Jedan od većih uspjeha na bojištu nije iskorišten zbog klimatskih prilika i plavljena terena. Protivniku je zima otežavala uporabu oklopništva u čemu je bio nadmoćniji, ali i intenzitet napada koji su bili češći od hrvatskih.

Ratni put 108. brigade protekao je u znaku borbi protiv Banjalučkog i Tuzlanskog korpusa iz 1. vojne oblasti JNA, odnosno njihovih kasnijih nasljednika iz Vojske Republike Srpske: 1. krajiškog i istočnobosanskog korpusa. Prve aktivnosti brigade bile su rutinske naravi. Najveći problem predstavljala je neujednačenost u naoružanju, jer veliki dio oružja bio je u privatnom vlasništvu nabavljan na različite načine i različitih tipova. Za prijevoz ljudi i opreme brigada je imala petnaestak kamiona i desetak osobnih automobila, uglavnom dobrovoljno predanih na upotrebu. Kasnije je brigada rekvirirala ili mobilizirala brojna druga vozila za prijevoz ljudi i opskrbu.

Krajem srpnja brigada kontrolira prijelaz preko savskog mosta koji je bio dopušten samo tijekom dana, a druge pojedine postrojbe raspodijeljene su uglavnom na ona mjesta na kojima su bile važne prometnice, industrijska postrojenja ili gdje je bila nazočna JNA (vrh Dilja, skladište u Bukovlju i Gromačniku). Do kraja mjeseca kolovoza 108. je postala prava vojna postrojba, koja je bila spremna izvršiti svaku zadaću koju pred nju postavi Glavni stožer.

Izvor: Wikipedia