Trebalo je da Isus ustane od mrtvih

Nedjelja Uskrsnuća Gospodinova 9.travnja 2023.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu 20, 1-9

Trebalo je da Isus ustane od mrtvih

Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: »Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.« Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu. Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova. Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih. Riječ Gospodnja.

„ Žrtvovan je Krist , Pasha naša! Zato svetkujmo u Gospodinu !

Prvi dan tjedna za nas je ponedjeljak. No za ljude Isusova vremena to je bila subota (današnja nedjelja). U taj prvi dan događa se povijesni zaokret koji će iz temelja ljudskom rodu donijeti novi pogled na čovjeka i njegovu budućnost. Marija Magdalena, šokirana dolazi i zatekne prazan grob. Pokušajmo samo zamisliti koliko upitnika nad glavom pred praznim grobom. Kome bi uopće palo na pamet da je Isus govorio i poučavao svoje učenike pa i druge slaušatelje kako mora trpjeti i umrijeti ali će tri dana nakon toga uskrsnuti.

Svi su oni gledali i slušali priče, kako je Isus uskrisio Lazara, kako je oživio Jairovu kćer, mladića u majke udovice, no pripisivali su to čudesnom djelovanju sile koja je kroz njega djelovala. Ovo je sada sasvim nešto druga. Sada je Isus mrtav. I kad jednom umreš, tada sve prestaje i nestaje. Očigledno je mrtvi Isus u naručju Njegove majke Marije, dio dovoljan doikaz da je sada svemu kraj i da je doista dovršeno sve, kako nam svjedoči izvješj Muke po Ivanu.

Potresne scene Cvjetnice od prije tjedan dana i klicanja Hosana te ubrzo nakon toga urlanje mnoštv:“ raspni ga, raspni“!, potpuno su zasjenile sva čudesa i dobra djela koja je Isus činio kao prorok, Mesija, Božji čovjek. Dvorana posljednje večere i Isusov oproštajni govor – Isusova velikosvećenička molitva- samo je nakratko potvrdila da je njihov učitelj uistinu došao spasiti Izraela od svih grijeha njihovih. No i ta dvorana bila je poprište mračnih sila koje po Judi – izdajniku, uniješe nemir u srca ionako uplašenih učenika. Pasha koju su slavili, trebala je sve vratiti u normalu i kolotečinu. Blagovanje beskvasnih kruhova i ispijanje vina, te Isusove riječi:“ Uzmite i jedite, uzmite i pijte“ i „ ovo činite meni na spomen“, samo nama koji vjerujemo sada je jasno da im je Isus oporučno za nakon svoje smrti ostavio samog sebe.

A onda je uslijedila dvostruka izdaja; jedna s tragičnim posljedicama i završetkom, a druga izdaja – zatajenje, pokazuje svu bijedu „ prijateljstva“, kojom je pijetlov pijev pretvoren u gorki plač, prvaka apostolskog zbora, Petra.

I baš on trči prema mjestu gdje je bilo položeno mrtvo tijelo Božanskoga Sina. Čak i prestiže mlađeg Ivana samo da se što prije uvjeri kako su istinite tvrdnje Marije Magdalene da je grob prazan. Petar više nije plašljiv kao što je bio brzoplet i nesiguran kad je zatajio Isusa. Petar više ne kalkulira i ne boji se. Hrabro ulazi u grob i scena povoja i ubrusa u početku možda djeluju zbunjujuće, ali ubrzo će postati jasno da se ispuniše Pisma koja im je sam Učitelj tumačio: „ nakon tri dasna uskrsnut ću“!

Slavimo danas dan Kristova Uskrsnuća. Crkva nas je za ovaj događaj svake godine pozivala kroz vrijeme korizme da postom, pokorom , molitvom i djelima ljubavi pripremimo svoja srca na slavlje Isusova Uskrsnuća. Toliko plemenitih, odluka, nakana moglo se čuti na čistu srijedu. No koliko je nas uspjelo dotrčati do groba i pronaći dokaz u praznom grobu? Ili smo ipak odustali već na prvim tjednima, preprekama malodušnosti i slabe volje da se suočimo sa vlastitom nevjerom i padovima, grijesima i ostali pred grobom ( na pola puta), usred korizme kao i toliko puta do sada.

Tragedija Velikog petka, nije samo dan Isusove smrti na križu, nego poraz ljudskog roda , koji osuđuje na smrt pravednost, istinu, ljubav i ostale kreposti, jer ne vidi smisla u trpljenju kad se može i bez toga dobro profitirati u životu. A zašto je onda Bog po svome Sinu izabrao teži put, strmiji od obične uzbrdice, osim kako bi iskupio sve naše posrtaje na putu prema grobu ? Grob nije samo simbol mjesta gdje ukapamo svoje mrtve, nego mjesto mraka, tmine, zla i grijeha.

Svake Velike subote, uvijek iznova, i sami dolazimo u naše crkve i zastanemo pred Božjim grobom u molitvi za naše pokojne, koji su za života vjerovali da je grob samo usputna stanica prema blaženoj vječnosti. Danas kad smo se uvjerili da je Isusov grob prazan da ga nikakve sile zla nisu mogle zadržati pred ljubavlju prema nebeskom Ocu i ljudskom rodu, onda lakše prihvatimo i smrt nama dragih i milih.

Bog je dao smisao svakom ljudskom padu, svakom odustajanju, svakoj bolesti i patnji kad se uvjerimo da grob nije mogao zadržati snagu svjetla, života, milosti. Uskrs je za nas danas blagdan zahvale za vjeru u pobjedu nad mračnim silama ovoga svijeta. Toliki danas žude za mirom, blagostanjem, zdravljem, ljubavlju i zajedništvom, i tko će im to darovati ako ne mi koji vjeujemo u Isusovo uskrsnuće. Petar i Ivan povjerovaše nad praznim grobom, želim svima Vama, da Uskrsli Isus i vas preobrazi na svoju sliku Krista pobjednika, amen!