Od kulena do finala: Festanjuli slavili na 4. Brodwayu

Dok su meteorolozi najavljivali snijeg, buru i zapuhe, a vremenske prognoze punile telefonske imenike organizatora, jedno je bilo sigurno – 4. Brodway turnir neće stati. Odgoda nije dolazila u obzir. Slavonski inat, ali i dobra stara tradicija druženja, još su jednom nadjačali sve prognoze.

I doista, svi su stigli. Neki čak i ranije, već u petak, kako bi se – kako to sudionici slikovito nazivaju – “aklimatizirali”. Upravo se taj neformalni uvod u turnir iz godine u godinu pokazuje kao pun pogodak. Sve više ekipa dolazi upravo zbog tog dijela – kombinacije hrane, pjesme i druženja koja postaje jednako važna kao i sam sport.

Jer, prije nego što je lopta dotaknula vodu, prošlo se kroz ozbiljan “program priprema” – slavonski doručak koji ne ostavlja puno prostora za improvizaciju. Slanina, kobasica, kulen, sir, paštete… a kako se šuška, ponegdje se našla i čašica rakije za dodatnu “stabilizaciju”.

Tek tada moglo se krenuti ozbiljno – u bazen.

Na Vijušu se igrao pravi vaterpolo. Čvrsto, borbeno i bez kalkulacija. Domaća ekipa Marsonije otvorila je turnir furiozno, povela protiv Kitova s 3:0 i nakratko probudila nadu da bi ove godine mogla napraviti iskorak. No, kako to često biva, početni nalet brzo se pretvorio u pad – poraz 4:6 ostavio je gorak okus. U nastavku su svladali Garmenjak 7:3, ali bez većeg rezultatskog značaja, dok je borba za peto mjesto završila minimalnom pobjedom protiv Kolpa (3:2).

Završnica turnira ponudila je ono zbog čega se ovakva natjecanja pamte – neizvjesnost, napetost i vrhunske poteze. Prošlogodišnji pobjednici Gospari morali su se zadovoljiti četvrtim mjestom, što im, s obzirom na reputaciju, zasigurno nije bilo lako, iako su poraz podnijeli – gospodski. Treće mjesto pripalo je Kitovima, koji su uz to ponijeli i individualna priznanja – Marko Maras proglašen je najboljim igračem i strijelcem turnira.

Finale je donijelo sudar generacija – dubrovački Festanjuli, kao novaci, protiv iskusnog Starog mornara. Utakmica je odlučena u samoj završnici, u posljednjim sekundama, a više koncentracije i mirnoće imali su Festanjuli koji su slavili s 5:4 i zasluženo podigli pobjednički pehar. Njihov vratar Pavo Ljepopio ponio je titulu najboljeg na svojoj poziciji.

I dok su se na kraju zbrajali rezultati, ostalo je i ono neizbježno – “što bi bilo kad bi bilo”. Da domaći nisu izgorjeli u prvoj utakmici. Da Raul iz Starog mornara nije promašio četiri peterca. Da je obrana bila centimetar duža, a koncentracija malo veća. Ali upravo u tim neizvjesnostima i leži čar ovakvih turnira.

Jer Brodway nikada nije bio samo sport.

Subota se, očekivano, prelila u nedjelju, a “aklimatizacija” je dobila svoj nastavak. U tom spoju natjecanja i prijateljstva, hrane i sporta, Slavonija je još jednom pokazala zašto ovakvi događaji traju – i rastu.

Pripreme za jubilarni, peti Brodway već su počele. A kad se nešto radi za prijatelje – kako kažu organizatori – ništa nije teško.