Sport

Noć za pamćenje: Pogledajte kako je mala Kruševica dočekala velikog sportaša!

Autor: 035portal Datum objave: 04.02.2025. u 19:20

Nakon spektakularnog dočeka hrvatskih rukometaša u Zagrebu, večeras se Općina Slavonski Šamac pobrinula da njihov sumještanin Josip Šimić ne ostane zakinut za pravo slavonsko slavlje. Mještani su se okupili uz pjesmu, baklje i nezaobilazno kuhanje vina, pretvorivši hladnu večer u toplu zajedničku priču.

Već od ranog poslijepodneva iz lokalnog kafića širile su se priče o tome gdje će tko stajati i kako će ga pozdraviti. "Ovo nije običan događaj, ovo je ponos sela," komentirao je jedan od mještana dok je nosio hrvatsku zastavu prema pozornici.

Večer na Gaju u Kruševici počela je mirno, ali kako su se mještani počeli okupljati ispred improvizirane pozornice na otvorenom, ubrzo je postalo jasno da će ovo biti poseban događaj. Okićeni crveno-bijelim zastavama, s rukama u rukavicama i šalovima oko vrata, okupljeni su s nestrpljenjem čekali dolazak svog sumještanina – srebrnog rukometaša Josipa Šimića.

Kada je kročio na pozornicu, publika ga je dočekala gromoglasnim pljeskom i povicima. S osmijehom na licu i šaljem hrvatske reprezentacije oko vrata, Šimić se zahvalio svima koji su ga došli pozdraviti: "Hvala vam što ste mi priredili ovakav doček. Ovdje su moji korijeni, ovdje se uvijek osjećam kao kod kuće." Njegove riječi izazvale su dodatne ovacije, dok su mnogi mještani stajali snimajući trenutak kako bi ga zabilježili zauvijek.

Tamburaši su već svirali prve taktove poznatih slavonskih pjesama kada su u rukama nekoliko mladića upaljene baklje obasjale cijeli prostor. Crveni plamen i gust dim stvorili su atmosferu koja podsjeća na velike sportske pobjede, ali ovdje, u maloj sredini, sve je imalo intimniju notu. Smijeh, povici i pjesma ispunili su hladnu večer, a Josip se, očito ponosan, pridružio pjevanju uz tamburaše.

Na pozornici je dijelio trenutke s prijateljima i obitelji, a s vremena na vrijeme mahnuo bi nekome iz mase. Ljudi su se smijali i pjevali, gurajući se što bliže kako bi zabilježili trenutak svojim mobitelima. Na jednoj od fotografija vidi se kako Josip, s rukom oko jednog od tamburaša, pjeva iz sveg glasa, dok publika u pozadini njiše zastave.

Na tlu prekrivenom otiscima čizama, kraj stolova s kuhanim vinom, stajali su stariji mještani komentirajući kako je lijepo vidjeti mladića koji, unatoč međunarodnoj karijeri, nije zaboravio gdje pripada. "On je naš ponos. Neka Njemačka ima njegovu igru, ali mi imamo njegovo srce," rekao je jedan od starijih muškaraca, nazdravljajući s prijateljima.

Kako je večer odmicala, baklje su polako dogorijevale, ali pjesma nije prestajala. Mnogi su ostali još dugo nakon što se Josip spustio s pozornice, razgovarajući i komentirajući kako će se o ovom dočeku pričati još dugo. Na odlasku, Josip se još jednom okrenuo prema okupljenima i, vidno dirnut, rekao: "Vidimo se opet. Slavonija je uvijek moj dom."