Svijet nogometa obilježen je imenima predsjednika čiji su mandati trajali desetljećima, ostavivši neizbrisiv trag u povijesti svojih klubova. U povijesti jugoslavenskog i hrvatskog nogometa, kao i u globalnim okvirima, postoje primjeri predsjednika čije su vladavine bile gotovo legendarne. Santiago Bernabéu, predsjednik Real Madrida, vodio je klub čak 35 godina (1943.–1978.), transformirajući ga u nogometnu silu i osvojivši brojne trofeje, uključujući 6 Europskih kupova. Jean-Michel Aulas je u 36 godina (1987.–2023.) vodio Olympique Lyonnais, čineći ga jednim od najdominantnijih klubova u Francuskoj, dok je pod Silvijom Berlusconijem, AC Milan postao globalna nogometna sila s 5 Liga prvaka tijekom njegova 31-godišnjeg mandata (1986.–2017.).
Ni Hrvatska ni bivša Jugoslavija nisu bile iznimka kad je riječ o dugotrajnim predsjednicima nogometnih klubova. U bivšoj Jugoslaviji, jedan od najpoznatijih predsjednika bio je Miljan Miljanić, koji je vodio Crvenu zvezdu u različitim ulogama tijekom 20 godina, iako nije cijelo vrijeme formalno bio predsjednik. Njegov rad doveo je Zvezdu do statusa nogometnog giganta. Na nacionalnoj klupskoj razini, jedan od najdugovječnijih predsjednika bio je Zvonko Špoljarić, koji je 20 godina vodio NK Mladost iz Vukosavljevice. Također, Branko Sabolić bio je dugogodišnji predsjednik Mladosti, obnašajući tu funkciju isto tako 20 godina. Zdravko Mamić, iako formalno predsjednik Dinama od 2003. do 2016. godine, kontrolirao je klub i nakon svoje formalne ostavke. Njegov utjecaj na GNK Dinamo trajao je preko 13 godina, a taj period obilježen je dominacijom u domaćem prvenstvu i razvojem uspješne omladinske škole.
A onda je tu... Dubravko Galović.
Dok predsjednici poput Bernabéua, Berlusconija i Mamića vežu svoje ime uz trofeje, međunarodnu slavu i dominaciju u domaćem prvenstvu, Dubravko Galović je primjer dugovječnosti u potpuno drugačijem kontekstu. Galović, predsjednik NK Marsonia, čije je vođenje kluba započelo 2011. godine, u 2027., kada je predviđen istek njegovog mandata,će obilježiti punih 16 godina na čelu kluba. Iako bi ovako dug mandat mogao implicirati stabilnost, sportski rezultati i priča koja prati Marsoniju pod Galovićevim vodstvom daleko su od uspješnih nogometnih priča kakve su ispisivali spomenuti velikani.
Podsjetimo se kako je to izgledalo proteklih godina. Naime, pod Galovićem, Marsonia je prolazila kroz brojne izazove, uključujući financijske probleme i česte smjene trenera. Od 2011. do 2024., čak 11 različitih trenera preuzimalo je momčad, a neki od njih, poput Josipa Markovinovića, vraćali su se na klupu više puta kako bi pokušali stabilizirati situaciju. Igrači su štrajkali zbog neisplaćenih plaća, a sportski rezultati nisu nadilazili borbu za opstanak u drugoj hrvatskoj ligi(
Jedan od najznačajnijih trenutaka Galovićeve vladavine bila je najavljena suradnja s njemačkim investitorima 2021. godine. Ovaj projekt, koji je uključivao Knut Schulza kao novog direktora kluba, trebao je stabilizirati Marsoniju, uvesti profesionalizam i ulaganja u omladinsku školu te sportsku infrastrukturu. No, kako to često biva, veliki planovi nisu se realizirali prema očekivanjima. Investicije su izostale, a momčad se i dalje borila s nestabilnim rezultatima i borbom za opstanak
Povremeni bljeskovi, poput pobjeda nad manjim klubovima ili promjena trenera, kao u slučaju Domagoja Kosića i Luka Bilobrka, nisu bili dovoljni da donesu dugoročni uspjeh. Iako su ti treneri pokušali donijeti stabilnost i natjecateljski duh u klub, nesuglasice unutar uprave i financijski problemi rezultirali su njihovim brzim odlascima
U usporedbi s predsjednicima koji su dugim mandatima promijenili povijest svojih klubova, Galovićeva era u Marsoniji ostala je obilježena brojnim izazovima i neslavnim pokušajima restrukturiranja. Dok je Santiago Bernabéu Real Madrid odveo na vrh svjetskog nogometa, Galović je Marsoniju vodio kroz financijsku i sportsku borbu, s malo rezultata koji bi opravdali tako dug mandat. Česta smjena trenera i nesigurnost u klubu postali su sinonimi za Marsoniju tijekom proteklih godina. Marsonia se pod Galovićevim vodstvom uglavnom borila za opstanak u drugoj hrvatskoj ligi, daleko od uspjeha kakve su njegovali veliki klubovi.
Dodatni izazovi uslijedili su 2016. godine kada su sve sportske udruge morale uskladiti svoje statute s novim zakonom. Marsonia je kasnila s ovim procesom, što je rezultiralo prekršajnom prijavom. Iako je Skupština kluba bila sazvana da riješi to pitanje, inspekcija je podnijela prijavu odmah nakon isteka roka. Galović je 2019. godine dobio trogodišnju zabranu rada u sportu, što je dodatno zakompliciralo njegovu ulogu u klubu i savezu. Unatoč tome, optuženi je tvrdio da nije prekršio zakon te je započeo pravnu borbu kako bi osporio zabranu, stavljajući sve svoje mandate u mirovanje.
Jedna od kontroverznih situacija u Galovićevoj karijeri dogodila se 2018. godine kada je, kao član Izvršnog odbora Hrvatskog nogometnog saveza (HNS), primio značajnu novčanu nagradu nakon uspjeha hrvatske reprezentacije na Svjetskom prvenstvu. Iako točan iznos koji je dobio nije objavljen, poznato je da su članovi Izvršnog odbora podijelili ukupno 3,188 milijuna kuna, pri čemu je svaki član primio približno 198.000 kuna. Ova isplata izazvala je kritike javnosti, s obzirom na velik iznos nagrade.
Galovićev pad iz nogometnih struktura uslijedio je 2021. godine kada je, nakon izvanredne skupštine HNS-a, smijenjen iz Izvršnog odbora. Promjene na čelu HNS-a, gdje je Marijan Kustić zamijenio Davora Šukera, dovele su do reorganizacije u kojoj Galović više nije imao svoje mjesto.
Unatoč i usprkos svim izazovima i kontroverzama, Galović je nastavio obnašati funkciju predsjednika Županijskog nogometnog saveza Brodsko-posavske županije, dok je pravno osporavao zabranu rada u sportu, tvrdeći da je sve bio nesporazum. Na posljednjem izboru za predsjednika Županijskog nogometnog saveza Brodsko-posavske županije kandidirao se jedino on te je, logično, jednoglasno izabran za novi četverogodišnji mandat, što je jasan pokazatelj da su članovi ovog saveza i više nego zadovoljni njegovim radom i zalaganjem. Iako njegov mandat u Marsoniji, dug više od desetljeća, pokazuje da dugovječnost na čelu kluba ne znači nužno uspjeh, posebno u nedostatku jasne strategije i ulaganja koji bi klub poveli naprijed, čini se da to nikoga posebno ne zabrinjava.
Marsonia, koja je nekada težila ulasku u viši rang, sada se suočava s gorkom realnošću – umjesto borbe za Drugu HNL, klub je na rubu ispadanja iz Druga NL. Klub je ove sezone nanizao poraze, a umjesto ambicija za napredovanje, Marsonija sada jedva drži glavu iznad vode. Predsjednik Dubravko Galović ostaje jedina konstanta, čvrsto držeći kormilo kluba dok rezultati tonu, a momčad se sve više udaljava od nekadašnjih snova o uspjehu.
Dok se Galović ne miče s pozicije, bivši predsjednik Dragan Marić okrenuo je leđa Marsoniji i investirao u HNK Cibaliju, što je zapečatilo nade nekih da bi njegov povratak mogao promijeniti smjer kluba. I dok Marić ulaže u Vinkovce, u Slavonskom Brodu raste neizvjesnost – stadion se obnavlja, no pitanje je tko će uopće igrati na njemu s ovako katastrofalnim rezultatima.
Podsjećamo, pred trenerom Markovinovićem i njegovim stručnim stožerom stoji veliki izazov – kako probuditi momčad iz letargije i pronaći put do pozitivnih rezultata. Nakon crnog niza od pet uzastopnih ovosezonskih poraza priliku za iskupljenje imali su već danas, u 9. kolu, kada su na domaćem terenu dočekali Jadran Lp i odigrali neriješeno. Ova utakmica mogla bi biti prijelomna za sudbinu kluba u sezoni, koji je trenutno na pretposljednjem mjestu na tablici. Marsonia bi se- nevjerojatno, ali istinito- mogla naći u još dubljim problemima, a u tom slučaju pred Galovićem i ostatkom uprave stoji sudbina daljnjeg potonuća – i to vjerojatno bez mogućnosti povratka na nekadašnje staze slave.
PRETHODNA VIJEST
SLJEDEĆA VIJEST
.PNG)
