Politika

Priča o pijesku dobila neočekivan obrat: Zašto je investicija od 210 tisuća eura razlomljena na više ugovora?

Autor: 035portal Datum objave: 10.06.2026. u 10:00

Jučerašnji tekst lokalnog PlusPortala, kojim su javnosti predstavljeni računi, otpremnice, certifikati i detalji nabave kvarcnog pijeska za odbojkaške terene na Vijušu, trebao je, prema svemu sudeći, otkloniti sumnje koje su se posljednjih mjeseci pojavljivale oko ovog projekta. Umjesto da stavi točku na priču koja je mjesecima zaokupljala pozornost javnosti, objavljena dokumentacija otvorila je mnogo ozbiljnije pitanje od onoga koliko je koštao jedan kubik pijeska.

Dok su se autori teksta fokusirali na dokazivanje da je pijesak doista kupljen, dopremljen i ugrađen u skladu s projektom, iz dokumenata koje su sami objavili postalo je vidljivo nešto drugo – način na koji je financiran projekt koji je građanima predstavljen kao izgradnja dvaju odbojkaških terena na području Sportsko-rekreacijskog centra Vijuš.

Priča o odbojkaškim terenima počela je još početkom godine kada su se u javnosti pojavile prve nedoumice oko vrijednosti projekta i cijene pijeska ugrađenog u igrališta. Uslijedili su tekstovi, usporedbe tržišnih cijena, analize podataka iz Open Cityja i brojna pitanja na koja nije bilo lako pronaći odgovore. Kako su se u javnosti pojavljivali novi podaci, postajalo je sve jasnije da pitanje pijeska nije najvažniji dio cijele priče.

Dokumentacija koju je objavio PlusPortal pokazuje kako se projekt nije pojavljivao kao jedna investicija, nego kroz nekoliko zasebnih financijskih cjelina. Tvrtki Monika d.o.o. za uređenje terena isplaćeno je ukupno 57.810,60 eura, pri čemu su u taj iznos uključeni pripremni radovi, urbana oprema, pješačke staze, električne instalacije, vodovod i odvodnja.

Kroz zaseban ugovor za niskogradnju isplaćeno je dodatnih 59.827,80 eura, a radovi su obuhvaćali zemljane radove, odvodnju, nosivu konstrukciju, ogradu i završne građevinske radove.

Nakon toga pojavljuje se zaseban ugovor za nabavu pijeska u iznosu od 24.800 eura, dok se istodobno kroz Ustanovu za gospodarenje sportskim objektima Grada Slavonskog Broda pojavljuje još jedna uplata od 24.800 eura za podlogu za sportska igrališta, odnosno za isti projekt odbojkaških terena.

Kada se navedeni iznosi stave jedan uz drugi, dolazi se do najmanje 167.238,40 eura isplaćenih istom izvođaču kroz različite ugovore i različite platitelje. Istodobno je sam Grad Slavonski Brod ranije komunicirao kako ukupna vrijednost projekta iznosi približno 210.000 eura s PDV-om.

Preračunato prema fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 kuna za jedan euro, vrijednost projekta od približno 210.000 eura odgovara iznosu od oko 1.582.245 kuna. Drugim riječima, riječ je o investiciji vrijednoj gotovo 1,6 milijuna kuna javnog novca, što dodatno pojačava interes javnosti za način financiranja, ugovaranja i prikazivanja svih troškova povezanih s izgradnjom odbojkaških terena na Vijušu.

Upravo na tom mjestu cijela priča prestaje biti priča o pijesku, a postaje priča o načinu ugovaranja i prikazivanja javne investicije. Građani na Vijušu ne vide četiri različita projekta. Vide dva odbojkaška terena izgrađena na istoj lokaciji, u istom vremenskom razdoblju, za istu svrhu i od strane istog izvođača. Dokumentacija, međutim, pokazuje nekoliko zasebnih financijskih cjelina koje je potrebno zbrajati kako bi se došlo do stvarne vrijednosti investicije.

Zbog toga objavljeni dokumenti nisu razriješili pitanja koja se mjesecima postavljaju u javnosti, nego su ih dodatno naglasili. Nitko ozbiljan nije tvrdio da tereni ne postoje, da pijesak nije dopremljen ili da radovi nisu izvedeni. Pitanje koje se od početka pokušava rasvijetliti odnosi se na činjenicu da građani do stvarne vrijednosti projekta ne mogu doći jednostavnim uvidom u jedan ugovor ili jedan troškovnik, nego tek naknadnim uspoređivanjem više ugovora, više isplata i više izvora financiranja.

Takva pitanja nisu nastala preko noći. U Slavonskom Brodu već se godinama među poduzetnicima, građevinarima i dijelom političke javnosti mogu čuti tvrdnje kako se pojedini veći projekti često pojavljuju kroz više manjih ugovora. Uz takve tvrdnje redovito se vežu i sumnje da se investicije administrativno dijele na manje cjeline kako bi se ostalo unutar jednostavnijih procedura ili kako bi se otvorio prostor za angažiranje unaprijed poznatih izvođača radova.

Za takve tvrdnje ne postoje pravomoćne presude niti službeni nalazi nadležnih institucija te ih zbog toga nije moguće predstavljati kao utvrđene činjenice. Međutim, jednako je tako činjenica da upravo ovakvi slučajevi održavaju takve sumnje živima. Kada građani vide jedan projekt, a kroz dokumentaciju pronalaze više ugovora, više naručitelja i više financijskih tokova, teško je očekivati da neće postavljati dodatna pitanja.

Razlog zbog kojeg su ta pitanja legitimna nalazi se i u samom Zakonu o javnoj nabavi. Člankom 16. stavkom 3. Zakona o javnoj nabavi izričito je propisano kako naručitelj ne smije dijeliti nabavu niti koristiti metode izračuna procijenjene vrijednosti nabave radi izbjegavanja primjene zakona. Upravo zbog toga kod svakog projekta koji se pojavljuje kroz više zasebnih ugovora ostaje pitanje predstavlja li riječ o više neovisnih poslova ili o jednoj gospodarskoj i funkcionalnoj cjelini.

Tijekom provjere podataka vezanih uz ovaj slučaj dodatno smo provjerili i vrijednosne pragove javne nabave. Prema dostupnim informacijama, prag za radove male vrijednosti iznosi 66.360 eura bez PDV-a. Upravo zbog toga objavljeni ugovori i njihovi iznosi dodatno privlače pozornost javnosti jer se logično postavlja pitanje treba li ih promatrati pojedinačno ili kao dijelove iste investicije. Odgovor na to pitanje ne mogu dati ni mediji ni politički komentatori, nego isključivo nadležna tijela koja imaju ovlasti utvrditi postoji li u konkretnom slučaju jedna gospodarska cjelina ili više međusobno neovisnih nabava.

Posebnu ironiju cijeloj priči daje činjenica da je upravo PlusPortal, koji djeluje kroz udrugu usmjerenu na promicanje lokalne uprave i samouprave te godinama ostvaruje značajna sredstva iz javnih proračuna za informiranje građana, objavio dokumentaciju koja omogućuje gotovo potpunu rekonstrukciju financijskog tijeka projekta. Budući da se u dijelu javnosti taj medij često percipira kao izrazito blizak gradskoj upravi i njezinim projektima, očekivalo bi se da će objavljena dokumentacija otkloniti sve dvojbe oko izgradnje odbojkaških terena. Dogodilo se upravo suprotno.

Objavljeni ugovori, računi i podaci o isplatama dodatno su usmjerili pozornost na pitanje zbog čega je investicija koja je građanima predstavljena kao jedinstven projekt financirana kroz više ugovora i više izvora plaćanja. Štoviše, kronologija ugovora, prikaz pojedinačnih isplata i podaci o financiranju pojedinih faza radova danas omogućuju gotovo potpunu rekonstrukciju projekta, zbog čega mnogi smatraju da je PlusPortal, pokušavajući zatvoriti priču, zapravo učinio suprotno i dodatno pojačao interes javnosti za cijeli slučaj.

Pitanje cijene pijeska danas je gotovo sporedno. Mnogo važnije postalo je pitanje zbog čega investicija vrijedna više od 210 tisuća eura, odnosno gotovo 1,6 milijuna kuna javnog novca, nije od samoga početka predstavljena kroz jedinstven i transparentan pregled svih troškova, nego su građani do stvarne slike dolazili tek kroz medijske napise, uspoređivanje ugovora i višemjesečno istraživanje.

Odgovor na to pitanje važniji je od svakog pojedinačnog računa, svake otpremnice i svakog certifikata. Ne odnosi se samo na dva odbojkaška terena na Vijušu, nego na transparentnost, javni novac i povjerenje građana u način na koji gradska uprava upravlja sredstvima koja joj je povjerila javnost.