Mladi lav pod paskom doživotnog vladara? Aračić umjesto Puače, a sutra možda i Duspare?

Neslužbeno, ali sve glasnije — gradskim kuloarima kruži vijest kako Mirko Duspara, gradonačelnik koji broji više mandata nego što prosječni Brođanin ima uspona po koracima Kazališno-koncertne dvorane, sprema mladog Domagoja Aračića za svoju desnu ruku, a tko zna — možda i za tron. Dosadašnja zamjenica Marina Martić Puača, poznata po tome da ju je kamera redovito hvatala u stanju blage nelagode, mogla bi se uskoro povući iz svjetla reflektora. Neki bi rekli — napokon.

Naravno, kad je riječ o Dusparinoj listi, koja već godinama funkcionira kao obiteljska zadruga s dozvolom za politički utjecaj, ništa ne dolazi slučajno. A kad se uzme u obzir da je Domagoj Aračić najmlađi vijećnik u trenutnom sazivu Gradskog vijeća, dojam generacijske svježine teško je izbjeći. Dečko je, da prostite, svugdje — od Atlantskog vijeća i Diplomatskog kluba, do Pravde, Prstena, Obnove i Marsonije. U političkom smislu — aktivan, hiperaktivan, možda čak i preaktivan. No jedno je sigurno — nije još zagađen.

Ipak, pitanje se samo nameće: odakle politička ambicija u dvadesetsedmogodišnjaku koji je diplomirao ekonomiju i globalizaciju tek prošle godine, a prije toga bio studentski pravobranitelj, asistent u školi i praktikant u kanadskom veleposlanstvu? Je li uistinu riječ o iskrenoj želji za promjenom ili samo o poslušnom kadru spremnom nastaviti Dusparin legacy — tiho, stabilno i bez previše drame?

Da ne bude sve u stilu „mlad, lijep i neiskvaren“, vrijedi reći da se Domagoj već dokazuje na raznim frontama — od Komisije za odabir studenata, preko Odbora za proračun i graditeljstvo, pa sve do Gospodarskog savjeta Sveučilišta u Slavonskom Brodu. Istina, fali mu još životnog mesa na kostima da bi bio uvjerljiv kao vođa, ali hej — ni Duspara 2001. nije bio Platon, pa evo nas gdje jesmo.

U međuvremenu, gradski PR će vjerojatno pokušati ugurati ovu tranziciju pod krinkom "pomlađivanja", "inovacije" i "otvorenosti prema mladima". No znamo svi da se u Brodu karte miješaju u istom špilu — samo se tu i tamo promijeni diler.

Za kraj, jedna stvar je sigurna: ako već moramo gledati neku tranziciju vlasti, pa neka to barem bude s osobom koja zna složiti suvislu rečenicu, organizirati događaj i ne znoji se kad vidi mikrofon. Ako ni zbog čega drugog, onda zato što Domagoj još nije imao vremena uprljati ruke, a to je u današnjoj politici... egzotično.