Dobivamo dva nova poreza?

Sve češće u Hrvatskoj spominje se mogućnost i potreba uvođenja poreza na turistički najam privatnih stanova i kuća, te poreza na nekretnine. Što se prvog tiče, oko njega su se već i usuglasili razni subjekti od značaja. Primjerice, uveli bi ga jednako čelni ljudi Hrvatske udruge poslodavaca, kao i Ministarstvo financija RH. Hotelijerima bi takvo opterećivanje sitne, premda na tržištu masovno zastupljene konkurencije, naime, nesumnjivo itekako odgovaralo, piše Igor Lasić za Deutsche Welle.

No, kod poreza na nekretnine zapelo je na relaciji između navedenog ministarstva i samog premijera Andreja Plenkovića. Motiv nije posebna tajna, jer predsjednik Vlade zacijelo ne želi riskirati s izazivanjem negativnih reakcija javnosti uoči parlamentarnih i drugih izbora sljedeće godine. Taj bi porez zahvatio mnoge, pa i one koji od naslijeđenog zemljišta trenutno nemaju nikakvu materijalnu korist, dok bi se porez na turističko iznajmljivanje odnosio, naravno, isključivo na aktivne iznajmljivače. Oni zasad plaćaju državi tek simbolički paušalni iznos, umjesto računanja po broju stvarnih noćenja.

Vrtoglavi rast cijena nekretnina

Ova je tema pritom naročito intrigantna zbog vrtoglavog rasta cijena nekretnina u Hrvatskoj posljednjih mjeseci, otkako mnogi svoj višak novca pretvaraju u stambene i slične kvadratne metre. I nisu to samo stranci, nego počesto upravo iznajmljivači koji ne plaćaju porez, pa im ostaje dio zarade kojim će zatim kupiti novi prostor za turizam. „Idealan je trenutak po mnogočemu, da se o tome govori, i da se donese prava fiskalno-politička odluka“, rekao je makroekonomist Matija Kroflin, inače glavni tajnik Nezavisnog sindikata znanosti i obrazovanja, jednog od utjecajnijih predstavništava radnika u RH.

„Čudi me stoga stajalište hrvatskog premijera“, nastavlja on, „spram poreza na nekretnine. Kad bi ga trebalo uvesti ako ne sad? Imamo izuzetan rast cijena nekretnina, imamo nepravedan sustav oporezivanja, imamo veliki dio građana suočenih s teškim egzistencijalnim izazovima. Zato nam trebaju oba ta poreza, da se pravednije rasporedi teret, i da se malo 'ohladi' tržište nekretnina kojem prosječan građanin više nema normalan pristup, naročito sa sve skupljim kreditima.“

„Tako danas u Hrvatskoj ne možete naći ozbiljnijeg ekonomista koji bi se protivio tim porezima. Slažu se oko toga i ljevičari i pobornici liberalnog pristupa ekonomiji“, naglasio je Kroflin. On povrh toga ističe da država ne može na tim porezima uprihoditi izuzetno visoke stavke, kao što je slučaj s primjerice porezom na dodanu vrijednosti. No može postići niz drugih pozitivnih ekonomskih i socijalnih efekata, u prvom redu smanjenje rasta nejednakosti u društvu. Uostalom, to je prepoznala, i politički stala iza toga, velika većina razvijenijih europskih zemalja.

Porez na nekretnine

Bojan Nonković, ekonomist iz Baze za radničku inicijativu i demokratizaciju (BRID), nema dvojbe oko pitanja kojim bi efektima dao prednost. On smatra da bi porez na nekretnine trebao biti dizajniran tako da njegov glavni ishod bude povećanje dostupnosti održivog stanovanja u Hrvatskoj: „Jer, danas je situacija takva da ljudi svoju štednju ulažu u nekretnine jer je to, barem dosad, bilo najracionalnije s aspekta prinosa na ulaganje. A glavna svrha tržišta nekretnina, iz aspekta države i većine stanovništva, trebala bi biti održivo stjecanja nekretnine za život, ne prostor za financijske spekulacije i potraga za zaradom.“

„Porez na nekretnine trebao bi biti takav da destimulira gomilanje nekretnina, kako u vlasništvu fizičkih osoba, tako i poduzeća i banaka, te potaknuti sve aktere da nekretnine stave u funkciju, a preferirano u funkciju stanovanja“, dodao je Nonković, držeći kako bi taj porez prije svega trebao ciljati višak nekretnina u vlasništvu. Ne one nekretnine, dakle, u kojima ljudi stanuju ili dodatnu nekretninu u koju su uložili kako bi stambeno zbrinuli djecu.

Održivo stanovanje je društveni prioritet

„Također, porez bi trebao uvažiti distinkciju između većih gradova, tamo gdje je problem održivog stanovanja najveći i depopuliranih krajeva u kojima je i uz najbolju volju nekretninu teško prodati ili je staviti u funkciju. Što se tiče drugog poreza, bolje rečeno sadašnjeg paušala za iznajmljivače koji se plaća po ležaju na godišnjoj razini, on je vrlo nizak. U Zagrebu to iznosi 40 eura po krevetu. Taj paušal bi svakako trebalo podignuti, pogotovo u kontekstu trenutne inflacije“, napomenuo je Bojan Nonković.

Ovaj ekonomist iz BRID-a zaključuje da bi hrvatski porezni sustav trebao stimulirati dugoročni najam, jer je održivo stanovanje valjda istinski društveni prioritet. Kako iz aspekta društvene pravednosti, tako i iz aspekta zadržavanja i privlačenja radne snage, dok se porezno opterećenje mora pomaknuti više u smjeru turističke djelatnosti. Sve u svemu, čini se da je rezon za ova dva poreza u RH više nego jasan, osim što nije poznato hoće li se sadašnja državna vlast usuditi posegnuti za njima u predizbornoj godini, piše net.hr.