1247 eura kazne vlasniku čiji je pas izazvao nesreću

Slavonac s novogradiškog područja mora platiti 1247,59 eura ženi pred čiji je automobil izletio njegov pas. Nepravomoćna je to presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški.

U tužbi se navodilo da je 31. listopada 2014. godine, oko 19.50 sati, lovački pas pasmine ptičar, u vlasništvu Slavonca, izazvao prometnu nezgodu i štetu na Hyundaiu pulskih registracija, u vlasništvu tužiteljice, kojim je upravljao X.Y., krećući se istočnom prometnom trakom državne ceste D-51 od juga prema sjeveru. Pas je u trenutku nezgode bio bez nadzora, a na lice mjesta izišao je i veterinar koji je, očitanjem čipa, utvrdio da je pas vlasništvo Slavonca. U tužbi je pisalo i da je na vozilu tužiteljice nastala materijalna šteta u iznosu od 19.743,79 kuna, a platila je i usluge prijevoza vozila u iznosu od 500 kuna.

U odgovoru na tužbu Slavonac je, između ostaloga, tvrdio da pas nije bio njegovo vlasništvo, nego ga ja prije nesreće poklonio bratu koji živi na istoj adresi. Nakon nesreće osobno je otišao po psa i našao ga s teškim ozljedama zbog kojih je pas uginuo. Tvrdio je da šteta na vozilu ne potječe od psa, nego da odgovaraju udaru u krupnu divljač te da je za nesreću isključivo odgovoran vozač. Pas je težio oko 42 kilograma te je smatrao da šteta na vozilu nije mogla nastati u tolikom obujmu i pri brzini od 60 kilometara na sat.

Analizirajući iskaze svjedoka i Slavonca sud u obrazloženju nepravomoćne presude ističe da je tuženik neupitno evidentiran kao vlasnik spornog psa na kojeg je 31. listopada 2014. naletio automobil. Na tvrdnje da je psa poklonio bratu, sud je naveo kako je nužno istaknuti da iskazi svjedoka saslušanih na okolnosti mogućeg darovanja, a svjedoci su prijatelji, odnosno bliski srodnici tuženika, nisu vjerodostojni budući da nitko od saslušanih svjedoka nema pouzdanih saznanja o tome kada je darovanje učinjeno, ako je učinjeno, i konačno koja je svrha darovanja bila, s obzirom na činjenicu da su psi i nadalje ostali živjeti u obitelji tuženika na kojoj i tuženik i njegov brat imaju istu adresu. Sud je naveo kako se o psima u konačnici brinula maćeha dva brata, jer je jedan otišao privremeno na rad u inozemstvo, a drugi boravi u Zagrebu. Maćeha nije pouzdano znala nešto o eventualnom darovanju psa, a ni tko je bio vlasnik psa u vrijeme prometne nezgode. Nakon što je pas pobjegao na dan nesreće o tome je obavijestila Slavonca, a ne njegovog brata, koji bi prema navodima tuženika trebao biti vlasnik psa.

- Konačno, po dolasku policijskih službenika tuženik nije izvijestio iste da nije vlasnik psa, niti je isto našlo mjesta u zapisniku o očevidu, i upravo tuženik je taj koji odlazi po psa, plaća naknadu i kaznu, ne osporavajući svoje vlasništvo nad istim. Čak štoviše, navodi da mu se tužiteljica nije obraćala prije utuženja te da bi u protivnom pristao na isplatu štete koja, prema njegovoj procjeni, iznosi od tri do četiri tisuće kuna.

izvor: Glas Slavonije