Brodski zvonici

Čuvena je vizura vitkih crkvenih zvonika iz grada Raba s istoimenog sjevernojadranskog otoka, a pogledajte naše brodske tornjeve i zvonike, slika je jednako očaravajuća i umilna. Samo, umjesto u suncem okupanom, kristalno prozirnom, plavetnom Jadranskom moru, oni se ogledaju u bistroj, srebrnoj rijeci Savi po kojoj sunce također raskošno prosipa svoje zrake.

Najstariji je moćni, masivni, trokatni zvonik franjevačke crkve Presvetog Trojstva, visok oko 14, a širine oko 9 metara. Gradnja je započela 1727. godine. U Kronici Franjevačkog samostana u Brodu na Savi zapisano je: Ove je pak godine, bez pomoći nekoga posebnoga dobročinitelja, već čistom milostinjom, prošenom od vrata do vrata kroz mnogo godina u svrhu gradnje nove crkve i samostana, dok su braća svojim životom pokazivala strpljivost, započela gradnja. Onda je gradnja crkve stala, vjerojatno Franjevci nisu imali dovoljno sredstava, a bilo je i potrebnije prvo izgraditi samostansku zgradu gdje bi se sami smjestili. Zapravo, smještaj su već imali u starom, ali već dotrajalom, drvenom samostanu, koji je na brzinu sagrađen 1694. godine, nakon protjerivanja Turaka. Taj samostan i crkva bili su tek par koraka južnije i zapadnije od sadašnjeg samostana i crkve. Željezni križ na šupljikavom „tomičkom kamenu“, okrenut prema Filipovićevoj ulici, označava mjesto te stare drvene crkve.

Radovi na novoj zidanoj crkvi nastavljeni su nakon 16 godina. Situacija na granici bila je tada povoljnija, jer s Turcima je sklopljen mir u Beogradu 1739. U Kronici opet čitamo: Te godine (1743.) 21. ožujka, započela je gradnja crkve Presvetog Trojstva, a njezin je nadglednik bio velečasni otac definitor Ambrozije iz Broda. On je te godine gradnju priveo do polovice cjelokupne građevine. Crkva je završena 1753. godine, ali njen zvonik kao da je ostao nezavršen. Zajedno s malom jednostavnom bakrenom kupolom, zvonik gotovo da ne nadvisuje krovište crkve. Stari Brođani su govorili da je to stoga što Turci nisu dozvoljavali gradnju višeg zvonika i prijetili su da će pucnjavom iz topova svaki veći zvonik srušiti. Na vrhu zvonika bakreni je križ s jabukom. Kada je križ, izjeden hrđom, 1886. obnovljen, tada je na jabuku postavljen poduži spomen-natpis.

Bilo je planova početkom XIX. stoljeća da crkva dobije sprijeda, na glavnom ulazu, reprezentativni, visoki, vitki i razigrani barokni zvonik, a i cijelo crkveno pročelje da se ukrasi bogatom baroknom plastikom. Ali od toga se, vjerojatno radi skupoće projekta, odustalo.

U zvoniku stare samostanske drvene crkve bila su 1736. godine četiri zvona i ona su prenesena u novi zvonik. Za Prvog svjetskog rata iz tornja su skinuta tri zvona – veliko (težine 219 kg), srednje (težine 198 kg) i malo (težine 95 kg) i - pretočena u topove. Tako je ostalo samo jedno zvono i ono je i danas jedino u ovome tornju.

A, zvonik župne crkve Sv. Stipana kralja kao da je šetajući. Jednom je kraj vatrogasnog tornja, a onda se „stvori“ daleko iza samostana. Zapravo sve ovisi iz kojega je kuta, sa Save ili s bosanske strane, snimana ova već čuvena brodska panorama.

Isprva je župna crkva imala drveni zvonik. Godine 1806. crkva je dobila oveći zidani zvonik, kako bi se u njega moglo smjestiti najveće zvono skinuto s franjevačke crkve. Za župnika Đure Hartmanna prišlo se obnovi župne crkve. Gradnju je poduzeo Franjo Kitzmann, graditelj iz Nove Gradiške. Crkva je produžena za 4 hvata i za 3 stope i šest palaca povišena. Dana 20. kolovoza 1828. godine poslije obnove i dovođenja u savršenije stanje župne crkve Svetoga Stjepana kralja, crkva je blagoslovljena. Obrede je vodio presvijetli gospodin Juraj Hartman, podarhiđakon, uz asistenciju svjetovnih i redovničkih svećenika. Godine 1830. na pročelju crkve sagrađen je novi, veći toranj. Ali, kada je toranj uzidan do visine gdje će biti smještena zvona, popustio je svod tornja, toranj je popucao i opasno se nagnuo „prema obzoru“. Tako Brođani dobiše pravi kosi toranj, skoro kao u Pisi. Šteta što brzopleti Brođani požuriše srušiti kosi toranj, ne misleći da bi on jednoga dana mogao biti prvorazredna brodska turistička atrakcija, kojih u našem gradu itekako manjka. U Brod na Savi hrlile bi mase stranacah, a crnokosa gospođa Biljana iz Turističke zajednice grada zadovoljno bi pritom trljala ruke.

Majstor nije imao dovoljno novaca da na svoj trošak popravi štetu, pa je ovrhom prodana i njegova kuća za 72 forinta u srebru, ali ni to nije bilo dovoljno. Brođani su morali opet prikupljati milodare kako bi se toranj sagradio. Gradnja je tada povjerena poliru Kimleinu iz brodske tvrđave, a rad je nadzirao inženjerijski časnik Fohman. Ugledni brodski građani Alojzije Brlić, Ferdo Muravić, Martin Krvolić, David Gučić, Bartol Muravić, Jarić i Filipović sakupili su 500 forinti srebra i na toranj je stavljena jednostavna, posve niska kupola pokrivena bijelim limom. Taj skromni toranj, oblikom neprimjeren župnoj crkvi, bio je visok 10 hvati.

Vizitacija 1833. godine kaže da su u tornju bila četiri zvona: zvono sv. Stjepana od 975 funti, zvono sv. Petra i Pavla od 374 funte, zvono Presvetog Trojstva od 250 funti i zvono Blažene Djevice Marije od 160 funti.

Skromna kupola tornja iz 1830. godine zamijenjena je tek 1890. godine pravim, visokim tornjem, koji je i danas na zvoniku. Ta se godina u reljefu lima može pročitati na najširem dijelu tornja. U Kronici župe Slavonski Brod zapisano je: Godine 1890. vrh tornja crkve sv. Stjepana je porušen te oblikovan novi po nacrtu mjernika Pilara i pokriven bakrenim limom troškom brodskih župljana od 1.800 forinti.

Odredbom ratnog ministarstva 1916. godine i s ovog tornja su skinuta i rekvirirana zvona. Malo zvonce, koje je ostalo na crkvi da zvoni, doneseno je s groblja iz kapele. Poslije rata bilo je u više navrata govora o nabavci novih zvona i 1922. godine ta se želja župljana ostvarila. Zvona su nabavljena kod zagrebačke ljevaonice zvona Blazina i vrlo su solidno izvedena. Blagoslov zvona obavio je zagrebački nadbiskup, a krštena su imenima sv. Stjepana (najveće, 750 kg teško), sv. Florijana i Blažene Djevice Marije. Zvona su plaćena 300.000 kruna. Prvi put su zvonila na polnoćku 1922.

Na tornju župne crkve je sat od 1829. godine, te su se građani po njemu mogli ravnati. Novi sat nabavljen je 1891. i koštao je 550 forinti. Početkom 20. stoljeća taj je sat počesto bio u kvaru, a onda ga je 1921. godine popravio jedan ruski izbjeglica. Unazad par godina sat opet ne radi, što mnoge građane smeta, ali odgovorne izgleda baš i ne.

Treći brodski toranj koji se u Savi ogleda pripada domu Dobrovoljnog vatrogasnog društva. Taj kao iz bajke, elegantni historicistički toranj, građen u kombinaciji drva i opeke s malom kupolom s metalnom vjetrokaznom zastavicom i dojavnim vidikovcem s ukusnom rešetkastom željeznom ogradom uokolo tornja, među najljepšim je tornjevima vatrogasnih domova u Hrvatskoj. Natječaj za gradnju reprezentativnog Vatrogasnog doma objavljen je 1899., a na licitaciji je prihvaćena kao najpovoljnija ponuda Antuna Stantzela i sisačkog graditelja Dinka Colussija. Gradnja doma je završena već 1900. godine.

Zvonici i tornjevi su orijentiri i ukras našega grada, a s građevinama uz koje su vezani, spomenici, povijesna baština, koja govori o gotovo tristogodišnjem življenju na ovome prostoru. Oni su simboli vjere, ekonomskog potencijala grada, reprezenti stilskih razdoblja koja su se kroz povijest smjenjivala.

(Posavska Hrvatska, 31. svibnja 2013.)