U bliskoj budućnosti Hrvatska bi se vojska trebala useliti u belomanastirsku vojarnu.
Tako bar tvrdi član saborskog Odbora za obranu, baranjski saborski zastupnik Stipan Šašlin.
- Najprije je potrebno u investicijski plan uvrstiti rekonstrukciju vojarne kako bi iduće godine započeli radovi. Prijedlog su prihvatili premijer Andrej Plenković i ministar obrane Mario Banožić. Dolazak Hrvatske vojske u Beli Manastir važan je ne samo u sigurnosnom i vojnom smislu već i onom gospodarskom odnosno demografskom. Ta bi vojarna, odnosno tamošnja postrojba, bila najbliža veza s našim snagama koje se nalaze u Mađarskoj - kaže Šašlin, dodajući kako je na Odboru bilo onih koji su se protivili toj ideji, ali su ju ipak prihvatili nakon argumentiranih obrazloženja.
Informaciju, još uvijek neslužbenu, ima i gradonačelnik Belog Manastira, Tomislav Rob.
- Prilikom posljednjeg susreta s premijerom osobno mi je rekao da se planira povratak dijela postrojbi u Beli Manastir, što je potvrdio i ministar Mario Banožić. Taj dio postrojbe trebao bi biti dio združenih zajednički snaga NATO-a, stacioniranih u Budimpešti - kaže Rob, oprezno konstatirajući kako će o svemu više znati kada se konkretizira pitanje obnove objekta. Osobno, nastavlja, volio bi da se vojarna na ovakav način stavi u funkciju, pa makar i samo njezin dio.
- Sigurno je da bi to pridonijelo dijelu demografskog i ekonomskog razvitka Belog Manastira. Tamo će tada doći mladi ljudi, od kojih će neki u Belom Manastiru osnovati obitelj i ostati živjeti - kaže Rob, dodajući kako u ovom trenutku ne zna hoće li eventualna rekonstrukcija zahvatiti cijelu vojarnu ili njezin dio.
Dio vojarne u ovom trenutku koriste belomanastirsko dobrovoljno vatrogasno društvo i Gradsko društvo Crvenog križa, što je premalo s obzirom na njezinu veličinu i mogućnosti koje pruža taj prostor. Podsjetimo, vojarna u Belom Manastiru, smještena uz državnu cestu D7, koja spaja Osijek i državnu granicu s Mađarskom, i nadalje je u većem dijelu neiskorištena. Kompleks se prostire na više od 68.000 četvornih metara, a u njegovu je sklopu 20-ak objekata. Nakon mirne reintegracije nije služila gotovo ničemu, osim što su u njoj tijekom poplave u Posavini zbrinuti psi s ugroženog područja, a ‘’zaživjela’’ je i nekoliko dana u vrijeme migrantske krize, kada je poslužila kao prihvatni centar za nekoliko tisuća izbjeglica. Posljednji ‘’stanovnici’’ vojarne bile su postrojbe UNPROFOR-a, a događalo se to još u vrijeme mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja...
Dio za vojsku, dio za potrebe grada
Gradski čelnici još od 90-ih razmišljaju o vojarni. Ideje su bile razne, od pisma Franji Tuđmanu u kojem su tražili povratak HV-a pa do prenamjene… Budući da nije u gradskom vlasništvu, prenamjena ne može biti dio gradskih projekata. Na naš upit MORH je prije nekoliko godina odgovorio kako je vojarna još 2011. godine predana Agenciji za upravljanje državnom imovinom. Kasnije je prešla u vlasništvu Ministarstva državne imovine, koje je 11. studenoga 2020. s Gradom potpisalo ugovor o davanju vojarne na uporabu u svrhu obavljanja djelatnosti javne namjene. Plod je to lobiranja gradskog čelništva na čelu s Robom. Svakako treba istaknuti kako se još tada govorilo o svojevrsnoj podjeli vojarne na dva dijela. Plan je bio da jedan dio koristi Hrvatska vojska, a dugi bi bio korišten za potrebe grada. Jedan dio plana realiziran je, a na državi je da realizira drugi dio kako veći dio vojarne ne bi bio neiskorišten sljedećih 20 godina.
Ivica Getto/ Glas Slavonije
PRETHODNA VIJEST
SLJEDEĆA VIJEST
