101 brodska priča
Godine 1927. na prostranom gradskom pašnjaku Veliki Vijuš uređena je motostaza po standardima međunarodne motociklističke federacije. Brođani su imali priliku gledati i oduševljavati se uzbudljivim brzinskim trkama ondašnjih najpoznatijih naših internacionalnih asova ovoga sporta (Štrban, Uroić...). Na Vijušu su 14. srpnja 1929. godine održane čak velike mototrke za državno prvenstvo Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Novine su te trke nazvale grandioznom velegradskom priredbom i pohvalile rad mladog i agilnog „Moto i biciklističkog sport kluba“ u Brodu na Savi:
Ovim korakom nadmašili smo ne samo naše okolišne gradove kao Osijek, Novi Sad itd., već i sam glavni grad Beograd, gdje se je ta priredba trebala održati, što ali uslijed neimaštine zgodnog mjesta i povoljnog terena nije tamo bilo moguće prirediti. Pa, zar je to moguće?
U Brod su došli motoasovi iz cijele države, a s njima, kako to već ide, i karavane zaljubljenika u brzinske trke, oko 200 motorista i automobilista, avanturista i avanturistica, slično kao što ih i danas prate na velikim motorističkim priredbama.
Voženo je sedam kategorija: motori od 175 cc. 10.000 m, motori od 250 cc. 12.000 m, motori od 350 cc. 15.000 m, motori od 500 cc. 20.000 m, motori s prikolicom od 1.000 cc. 20.000 m, motori Touring CT do 500 cc. 12.000 m. i motori Touring ET do 1.200 cc. 20.000 m.
Trkalište „Vijuš“ uredili su sami hvale vrijedni i rijetko poduzetni članovi kluba, bez ičije pomoći. Iako se odbor kluba sastoji tek iz nekoliko agilnih športaša, koji ali tim više žrtvuju svu svoju snagu i ambiciju da bi time ne samo visinu motosporta digli na njemu dostojni nivo već i samom gradu Brodu pridonijeli k procvatu današnjeg kulturno sportskog napretka – hvalile su „Brodske novosti“.
Stručnjaci su tvrdili da je brodska staza za biciklističke i motociklističke trke najbolja u Jugoslaviji. Ta moderna vrlo dobra staza bila je dužine 1000 metara, a široka 8 metara, na prirodno tvrdom tlu, uvaljana i nabijena valjkom teškim 12 tona. Otvorenje je bilo u popodnevnim satima 4. rujna 1927. godine. Tom prigodom B.Š.K. je priredio biciklističke i motorističke međuklupske trke na kojima su sudjelovali skoro svi savezni klubovi s više od 90 trkača, od kojih su 30 bili motoristi. Zanimanje za ovaj važni sportski događaj bilo je iznimno veliko, pa je trke pratilo oko 3000 gledatelja sa svih strana iz okolice, kako bliže, tako i dalje, koji su s velikom napetošću promatrali vožnje odvažnih motorista. Postizavane su za ondašnje vrijeme lude brzine i do 115 kilometara na sat! U trkama je sudjelovalo i nekoliko brodskih motorista, postigavši jako dobre rezultate.
A počelo je ovako. „Biciklistički športski klub“ u Brodu na Savi osnovan je još 1925. godine. Pri klubu je godine 1927. formirana motociklistička sekcija i klub je tada promijenio ime u „Moto i biciklistički šport klub“. Predsjednik kluba bio je ing. Heinz Jirasek.
Ali, već 1930. godine, radi početka izgradnje velikog modernog ribnjaka i potapanja Vijuša, ova tek izgrađena motostaza, kao i uređeno i ograđeno nogometno igralište (otvoreno 1922.), te konjičko trkalište „Posavskog kola jahača Ljudevit Posavski“ (otvoreno trkama 22. kolovoza 1926.) morali su biti premješteni bliže Poloju.
„Jutarnji list“ od 10. listopada 1930. piše: U zaključku ovogodišnje motorističke sezone priređuje ovdašnji Motoklub u nedjelju 12. o. m. svoju klubsku utrku za prvenstvo Broda na kojoj će sudjelovati svi motociklisti iz Broda, Požege, Dervente, Doboja, Prnjavora, Tuzle i drugih mjesta. Nagrade za prvake pojedinih kategorija biti će lijepi predmeti, a za prvaka svih kategorija prelazni pokal, što ga je Motoklub u Brodu osvojio na posljednjem natjecanju u Zagrebu. Taj će pokal biti uručen pobjedniku kao njegova doživotna trofeja. Utrke će se održati ovim redom: 1. sportski motori do 250 ccm – 10 okruga, 2. sportski motori do 350 ccm – 12 okruga, 3. sportski motori do 500 ccm – 15 okruga, 4. turistički motori do 1200 ccm – 10 okruga, zatim utrka za prvenstvo Broda za sve vozače i motore bez razlike jakosti, te dohvatna vožnja u kojoj prvak daje svakom vozaču toliko prednosti, u koliko je ovaj lošije vrijeme polučio. Za ove motorističke utrke, koje će ujedno biti zadnje na ovom stadionu (istaknuo Z.T.), koji se uklanja sa Vijuša, vlada medju gradjanstvom veliko interesovanje.
Odluku o preseljenju mototrkališne staze s Vijuša na Poloj, donijelo je Gradsko zastupstvo: Na molbu športskih klubova „Marsonije“, „Motociklističkog kluba“, te Posavskog kola jahača Ljudevita Posavskog za dodjeljivanje gradskog zemljišta na Poloju u svrhu izgradnje igrališta i trkališta donijelo je grad. zastupstvo u svojoj skupštini od 4. augusta 1930. pod toč. 264. skupštinskog zapisnika jednoglasno zaključak, da se „Marsoniji“, Moto i biciklističkom klubu i kolu jahača dodjeljuje potrebno zemljište na Poloju do opoziva tim, da će ti klubovi imati plaćati gradskoj općini u Brodu u znak priznanja prava vlasništva solidarno 10 Din. godišnje u zlatu. – Eventualni prirod trave na tom zemljištu pripada grad. općini, te su ta sportska udruženja dužna u svako doba to zemljište na zahtjev grad. općine osloboditi, ako ga ista ustreba u koje druge svrhe.
Gradski gradjevni ured doznačiti će na licu mjesta moliteljima prikladno zemljište i naznačiti način eventualne ograde i podizanja zgrada.
Samo, nogometašima je to zemljište na Poloju ipak bio predaleko, pa BSK i „Jedinstvo“ uzimaju u zakup zemljište kod ušća Mrsunje uz Savu i uređuju igralište „kod šlajsa“, a „Marsonija“ na uglu Zrinske i Štampareve, kod „Vatrenke“. Naprotiv, nova motociklistička staza i hipodrom izgrađeni su na Poloju.
A od Brođana koji su vozili mototrke na brodskom trkalištu štampa spominje: Zdenka Katušića (preplivao hladnu Savu 4. 12. 1928., što su novine kao senzaciju također zabilježile), odličnog vozača inženjera Heinza Jiraseka (1928. godine pobijedio i na međunarodnoj motociklističkoj trci u Zagrebu), Ota Koschula, Rašu Spasojevića, izvrsnog trkača Maxa Žagara, koji je niz pobjeda nanizao, pa Obersdorfera, Gašparovića, Presla, Fehira, Ohidia. Žagar je vozio BSA 500, Jirasek Zenith, Katušić Zenith i Monet Gayon, Oto Koschul AJS, Gašparović Sun Jap... Na spomenutim velikim trkama 14. srpnja 1929. u drugoj vožnji Katušić je bio drugi (9 min i 16 s), u trećoj vožnji čuveni Antun Uroić iz Zagreba stigao je prvi (10 min i 54 s), a Jirasek, tek par sekundi slabiji, drugi (11 min)...
Koliko su još godina, poslije 1930., održavane trke na Poloju, nisam uspio saznati. No, činjenica je da u popisu društava 1934. godine nema „Moto i biciklističkog šport kluba“.
Eto, nekada smo u mnogočemu bili prvi u državi. U Brodu su vožene trke kada neki danas poznati ni u povojima nisu bili kao Bahrein gdje se utrkuje tek od 2004. godine. A mogli smo imati skoro stogodišnju tradiciju kao trke na otoku Man, koje su starije i od nas, jer voze se od 1905. do danas.
(Posavska Hrvatska, 14. lipnja 2013.)
PRETHODNA VIJEST
SLJEDEĆA VIJEST