Na dan Svete Ane,
Tužni glas se čuje,
Da nam braća rukuju*,
Na bojište putuju!
Gorko su zapjevale šokačke cure i snaše. Počeo je krvavi Prvi svjetski rat. Neposredni povod za izbijanje rata bio je atentat u Sarajevu na austrougarskog prijestolonasljednika Franju Ferdinanda i njegovu prejasnu suprugu Sofiju, koji su 28. lipnja 1914. godine izveli bosanski Srbin Gavrilo Princip i drugi članovi organizacije Mlada Bosna, a iza kojih je zapravo stajala Srbija. Srbiji je postavljen ultimatum koji ona nije u cijelosti prihvatila i rat je naviješten na dan 28. srpnja iste godine. Dva dana ranije, na blagdan sv. Ane, 26. srpnja, vojni su obveznici pozvani na mobilizaciju, o tome su u Brodu izvješeni plakati, a bubali su i bubnjari, kako u gradu, tako i u svim selima brodskog kotara.
Krenulo je pobjedonosno. U Brod su s ratišta stizale vijesti o napredovanju i pobjedama u Srbiji, Galiciji, na svim zapadnim frontovima. Pobjede su proslavljane marširanjem vojne glazbe kroz grad, istaknutim zastavama, mitinzima podrške i bakljadama, misama zahvalnicama u slavu napredovanja i poraza neprijatelja.
- Srbi su fest pobiti, zato su, kažu barjaci povješani po selu i po Brodu.
- Danas sam čula u Brodu da udaraju Srbi opet na Zemun, a i k Sarajevu idu ko ludi, ne znaje, da će je tamo s reda pobit ko bravce.
Ali, tako je bilo samo u početku. Ubrzo je došlo otrežnjenje. Porazi na ratištu izazivali su paniku.
- Ići ćemo selit. Ićemo odavle, govore u Brodu, a Bog zna kud. Rusi fort idu naprid, a naši curukuju (zapisi iz ostavštine Luke Lukića).
Pa iako je bojišnica bila daleko, rat je i brodskom kraju postupno donio nestašice hrane, a i svega drugoga u trgovinama, donio je gladi, bolesti, umiranja, stradanja, patnje, rastepene obitelji, prostituciju...
Kroz Brod je prolazila silna vojska odlazeći na ratišta, na Vijušu logoruje na tisuće vojnika, zaprežnih kola. Viša pučka škola (danas Fakultet strojarstva), Franjevački samostan, Radnički dom, pretvoreni su u bolnice. Mnogi vojnici pogibaju na ratištima, mnogi dospijevaju u zarobljeništvo, a u Brod opet dolaze brojni ruski zarobljenici. Svakodnevno su sahrane na vojnom groblju. Šire se razne glasine... Sve je to bilježio jedan kroničar rata, a bilješke su nađene u ostavštini Luke Lukića, učitelja u Klakaru, koja se čuva u Muzeju brodskog Posavlja.
Evo tih zapisa iz 1914., 1915., 1916., 1917. i 1918. godine, kao i bilješki iz istoga vremena iz Kronike brodskog Franjevačkog samostana.
- „Dne 2. Rujna 1914. dojdoše u ovaj Brodski samostan dva officira iz Bosanskog Broda, pogledaše samostanske prostorije i odrediše da se samostan uzme za vojničku bolnicu. Za dva tri dana došla je i druga vojnička Commisija, koja je izjavila da se Samostan za stalno uzima za vojničku bolnicu, za ranjenike, kao što su ga i uzeli. Otac Viktor odmah spočetka umolio je gospodu officire da se barem u toliko zauzmu da Samostan bude pristojno honoriran. Ostao je glas vapijućeg u pustinji“.
- „Dne 15. Rujna 1914. u jutro dovezoše šestora kola daske i krevete vojničke u Samostan, a oko 60 momaka unidjoše u Samostan i tražiše ključeve od samostanskih sobah da posoblje izbace van, što su i učinili. Sve su stvari iz svih soba pobacali na tavan.“
- „Dne 28. Rujna noći 1914. dovezli su prve ranjenike u Bolnicu ovu sa ratišta iz Srbije“.
- „Težkoća se rata osjeća svuda (1915.), a u Brodu se osjeća osobito, buduć je Brod točka zgodna radi vlaka, da se vojska može slati ili u Bosnu ili gore prema Italiji. Stoga ovdje u Brodu ima uviek rezerve vojske, oko više hiljada, i kada jedni odu na ratište, drugi prispiju. I tako biva neprekidno. Vojska mnogo potriebuje hrane. Stoga je ovdije poskupilo sve, tako da je nevjerojatno i kamo ćemo u obće dospjeti sa tom skupoćom sam dragi Bog zna.“
- „Na Vijušu, pašnjaku, neprekidno vojska u logorima prebiva sa množinom konja, a bilo je i kolonah s kolima. Koja vojska odavde, kad joj zapovied stigne, putuje na ratište, ili u Italiju, ili u Bosnu, ili u Galiciju. Vojska je ovdje uviek i neprekidno na prolazu i putovanju i na kraćem odmoru.“
- „Nu pokraj svega toga ipak ovdje kod Nas u Slavoniji može se živjeti i mogu se sve životne namirnice dobiti, tako da se neosjeća teškoća rata. Teško onom narodu gdje se bojevi biju. Ondje je opustošeno i uništeno sve. Hrvatska naša mila Domovina hvala Bogu bila je u ovom svjetskom Ratu očuvana u toliko, što smo daleko od samog bojišta“ (1916.).
Iz iste godine, zapisi iz Klakara su mnogo dramatičniji.
- U Brodu vri, opet je mlogo soldata, jedni u Bosnu, drugi natrag, sila ih je tamo, puni sokaci, Klasija, festung i sve je puno, što je moglo stat.
- Čujem od Berte. Jučer je bubano u Brodu, sve ženske idu u vizitu za crv. križ i to od 18 – 36 godina, cure i žene s reda. Mora će i starije ić – to ne škodi.
- Piso je 2 karte Djuro Lovića, sin Petrov, da je zarobit skupa sa kovačem Žambokom, a 10 mjeseci se nije znalo za nje.
- Klare Gačića čoek piše iz roblja, da mu je dobro, a teško mu je što ga tjeraju nediljom u crkvu, a on to nije volio ić ni doma. Naš Iva i drugi su bili kod spaije kočijaši, pa ih je lipo zaodio i uredio, da se ne stide ić po ulici.
- Došo brzojav u općinu, da je ubit Ivo Djamića. Ode mu mlada plačuć doma priko Bila. To je unuk Djure Baričića, a sin Tome, onaj lipi dečko ko curica.
- Jutros u glas plače Jula. Čula je, da joj je sin zarobit (došla karta meštru) pa sad plače i nariče, nigda se više neće povratit, a troje djece doma male.
- Piso kolar iz roblja popu. Čestita mu Novu Godinu 1916. Piso je na Božić iz roblja (iz Taškenta) a došlo eto danas – ravno 3 mjeseca išlo.
- Došo Stipa pa govorio. Ja ne lažem, ja ću reć kako je u Galiciji. Naši se Hrvati neće da biju, kad Madjari sve bolje pojedu i njiovo je. Oni će, Hrvati, curikati, dok ne dojdu Rusi u Peštu, onda nek se Madjari brane kako znaju.
- Zarobit je Col. Benčevića sin, oficir iz Broda. Odveden u roblje, odanle su telegrafirali ocu. Mat veli: Nije se javio 6 nedilja, dala bi pol dućana, da znam gdje je on.
- Eto piso djed Ive šumara sin da je pobita 28 i 78 Regimenta. Ostalo samo 25 momaka od njih. Nisu iz topova i pušaka nego iz aeroplana izazgor pobiti.
- Jučer sam divanio s jednim soldatom iz Perkovaca, izboden je na 7 mjesta, pa došo u Brod u špitalj. Govori: Došli su u Galiciju i srpski soldati, ti siku i pate naše, ako je uvate. Njega su tri puta šopili o zemlju i izboli na 7 mjesta, dok ni Rus kazo, da je dosta, fort su ga boli, gnjeli i patili.
- Soldati u Brodu gladni, suvi i jadni. Obilaze oko kola i mole kruha, da ne umru od gladi. Došo 1 ko moj Mato, pa sam mu dala komad kruha i otac malo slanine.
- Čujem u Brodu, da je jedan bosanski soldat umro od gladi. Bio je bolestan, nisu mu vjerovali, on ne more svašta jest, pa umro, a onda su mu vjerovali, da je bio taki. Po Brodu idu sjeromasi, pa prose kruva, al slabo dobivaju, jer nitko nema za davanje.
- U Brodu umire svaki dan 10-12 soldata od neke groznice, bit će to od gladi, jer idu soldati (osobito Bosanci) po kućama prosit, šta bi pojeli, taka je fina košta.
- Brodsko je groblje puno umrli soldata, sad se nadesno na njive zakopavaju, ne more ih više stat.
- U našem Bodu sirotinja i sljepadija, kazat se ne more. Već tri dana nema masti i kruha, ni brašna. 6 for. kila masti, a meso 7 K kila.
- U Bosnu došlo 100 vagona hrastove kore, pa će se sušit i mljet i jest, da svit ne pomre od gladi.
- U Brodu nema petroleja, a ne more se ni dobit nikako. Sad će se od 1. V. dobivat u Brodu na cedule i to deci na dan, ko i šećer.
- Izgorio dućan u Brodu s petrolejem na placu (Hanzin?). Žene govore, da ga nije za žalit, imo je petroleja, pa nije tio prodavat, dok ne bude skuplje.
- Benčević je zatvorio dućan, zašto? Nema robe, što bi tio prodat, a i ne smije svakom prodavat, nego samo Brodjanima, pa se zato skanio i sve svoje zatvorio. Šta bi se do sekirat, a ni mu sila.
Neki trgovci se bogate dižući cijene ili ne prodajući robu dok ne postigne bolju cijenu. Seoski židovski trgovci stječu velika bogatstva, pa kupuju kuće u Brodu i sele.
- Sinoć se fali J. Weiss (trgovac iz Donje Bebrine, zvan Keso) kod nas, da je kupio kuću u Brodu, isplatio 70.000 Kr., a još je metio u štedionu 32.000 Kr. – eto 102.000 K, što je steko u ratu za 4 godine. O istom trgovcu je još jedan zapis – J. Weiss iz D. Bebrine, more spominjat da je bio rat. Puno je hiljada zaslužio, pa je kupio kuću u Brodu….
- Hambureger, Židov iz Klokočevika kupio kuću u Brodu za 90.000, a to je preko puta od kuće Mate Petrovića - mesara. Sad je pun Brod Židova – sve divane i šeću se okolo.
To su ipak samo pojedinačni slučajevi, puno je više onih koji su jedva preživljavali, patili i gladovali. U očaju, gladni ljudi su se odlučivali na krajnje radikalne i nama nepojmljive poteze.
- Čujem od svita ovo. Jedna je žena iz Trnjana imala dvoje djece, a čoek na vojske, ona je lipo iz nužde odvela djecu kotaru u Brod pa ji tamo ostavila. Druga je opet iz Kaniže zaklala svoju djecu, troje ili četvero, pa ošla u štagalj i objesila se. Bit će to svašta, ako se ne uzima šta jest.
Utjeha se tražila u vjeri, podgrijavane su priče o ukazanjima, širile se nevjerojatne glasine.
- Isus se ukazao s očenašima svinjarima, pa da će bit na Ilinje silni gromovi, velika pucanja topova i jako velika kiša i po tom rat gotov. Bil da to bilo?
(nastavlja se)
* rukovati – stupiti u vojsku, unovačiti, od njemačke riječi einrücken
