Sjajna Brođanka već je treću sezonu među talijanskim drugoligaškim obručima.
Brodske košarkašice nas iz dana u dan oduševljavaju, mlade supertalentirane djevojke niču kao gljive, ali imaju i sjajne uzore, a mi smo porazgovarali s jednom koja iako još uvijek mlada, definitivno spada u tu kategoriju. Riječ je o Ani Božić djevojci rođenoj 1988. godine u Slavonskom Brodu, a sport i košarka su joj zapisani u genima, otac Damir je košarkaška ikona, i danas Alfa i Omega brodske ženske košarke, pa je i Ana s 10 godina krenula pod obruče, piše sportalo.hr.
– Kao i sve druge curice iz razreda, počela sam trenirati kao izvan nastavnu aktivnost. Nisam znala da će mi to biti posao i da ću od toga živjeti kasnije, no evo tako se situacija razvila. Za to bih mogla zahvaliti svojim roditeljima koji su me uvijek gurali, pomagali i upućivali u sport i sve njegove prednosti. Mislim da sam jedina iz te generacije iz osnovne škole koja još uvijek igra aktivno – govori nam Ana.
Ana je uz redovite treninge, putovanja na utakmice i sve što život sportaša nosi stigla i završiti studij menagmenta u Slavonskom Brodu.
– Počela sam u školi košarke Brod koji je vodio trener Leon Fajdetić. Nakon škole košarke prešla sam u ženski košarkaški klub Brod. Onda sam u trećem razredu srednje škole prešla u Požegu, 2005. godine i tamo sam provela 3 godine.
Nakon Požege slijedi prvi odlazak preko granice, Ana je karijeru nastavila u Sloveniji, u Rogaškoj Slatini, no nakon samo pola godine vratila se u Hrvatsku, ovoga puta u Osijek, u Mursu.
– U Mursi sam provela sezonu i pol, već na početku nove sezone klub je, nažalost, ostao bez financijskih sredstava, pa su napustili prvu ligu i bili primorani igrati drugu. Stoga sam se opet vratila u Požegu i još jednu sezonu odradila tamo. To je bila sezona 2010/2011.
2010. godine otac Damir u Brodu je pokrenuo Brod na Savi, pa se kćer vratila pomoći ocu i klubu da stasaju u prvoj seniorskoj sezoni u A2 ligi.
– Vratila sam se kao već relativno iskusna pomoći im da odigraju što bolju sezonu, a i iskoristila sam tu godinu da završim fakultet. Nakon toga sam prešla u Kvarner gdje sam bila od 2011. do 2013. kada sam odlučila otići u Italiju, i tamo sam već evo treću sezonu. Sve tri sam u talijanskoj drugoj ligu, najprije u Genovi, zatim u Viareggiu, a sada još nemam službeno potpisan ugovor pa ne bih izlazila s imenom da se nešto ne bi izjalovilo, iako je praktično sve dogovoreno – prepričala nam je Ana svoju dosadašnju karijeru.
Danas je Ana već iskusna igračica, s bogatim iskustvom koje sigurno može koristiti mnogim klubovima. U Italiji je pravilo da u 2. ligi može igrati samo jedna strankinja, a kada izbor padne na neku djevojku jasno je koliko je pojedini klub cijeni.
– Za razliku od Hrvatske gdje je ženska košarka nepravedno zapostavljena, u Italiji se može živjeti samo od igranja tako da sam stvarno zadovoljna svime što ovdje imam. Košarku zaista obožavam, maksimalno se trudim na svakom treningu kao i na utakmicama, što iskreno i nije više lako. Prije sam se čudila starijim igračicama zašto im treba toliko zagrijavanja i pripreme, a sada tek vidim zašto je to tako.
Kakav je plan za nastavak karijere, ostanak u Italiji do kraja ili ipak povratak u Hrvatsku? Slavonija ima dva prvoligaša, nadamo se i Mursi u A1 sljedeće sezone, a to su sve tvoji bivši klubovi, sigurno bi te svi redom rado vidjeli u svojim ekipama.
– Za sada nemam plan, dok god me zdravlje služi igrati ću. Ako osjetim da igram sa previše bolova, onda ću završiti karijeru. Na svu sreću nisam imala nikakve teže ozljede u karijeri i zdravlje me stvarno poslužilo. Rekla sam si da više nikada neću igrati u Hrvatskoj ligi, na žalost, dosta neugodnih iskustava, ali nikad se ne zna, nije ni to isključena opcija.
Pratiš li što se događa u hrvatskoj ženskoj košarci? U Brodu je nastala prava poplava supertalentiranih košarkašica..
– Da, pratim cijelu hrvatsku ligu. U Brodu se odlično radi sa mladim curama i to se naravno odrazi na rezultatima i novim mladim curama koje svoju kvalitetu pokazuju kako kroz klupsku košarku tako i reprezentativnu. Mihaela Lazić, mlada 16 godišnjakinja je prvi primjer i zasigurno među najboljim kadetskim igračicama u Hrvatskoj. Tu su i Iva Šarić u juniorskom uzrastu i Edita Poljac u mlađe kadetskom. Imam priliku trenirati sa tim curama tijekom ljeta i presretna sam vidjeti iz godine u godinu kako cure sazrijevaju i napreduju. U svojim godištima su u vodećim ulogama u reprezentaciji.
Mihaela i Edita su bile u petorci europskih prvenstava u svojim godištima. Znači među 5 najboljih igračica Europe. Svakako da je zadovoljstvo što obje cure dolaze iz Slavonskog Broda, ali i nagrada i poticaj trenerima i klubu za daljnji rad.
Bilo bi lijepo zaigrati s njima i u službenim klupskim utakmicama..
– To je stigla direktiva iz BNS da malo lobirate za njih? Hahaha… Cure su super i gušt je trenirati s njima i natjecati se s njima, ali još bih malo igrala vani, pa onda tko zna, možda i zaigramo zajedno.
Jedna od mladih djevojaka koje je Ana spomenula, Edita Poljac koja je izabrana u najbolju petorku Europskog prvenstva ima samo birane riječi za junakinju ove priče.
– Ana je odlična igračica, jedva čekamo ljeto da dođe trenirati s nama jer stvarno imamo što naučiti od nje i ja i Mihaela i ostale cure. Uz to je predobra osoba, u svakom slučaju veliki pozitivac i drago mi je da je imamo uz sebe – rekla nam je Edita.
Ana je u Brodu još desetak dana, koliko će biti i na pripremama Broda na Savi, a nakon toga slijedi odlazak u Italiju, potpis ugovora i početak priprema za novu sezonu. Ovoj 175 centimetara visokoj košarkašici želimo puno sreće u nastavku karijere, ali i povratak na parkete hrvatskih dvorana!
PRETHODNA VIJEST
SLJEDEĆA VIJEST
.PNG)
