Je li, i u kojoj mjeri, tzv. duboka država danas, u doba eskalacije kriza (pandemija, ukrajinski rat, recesija...) dublja nego prije, da se tako izrazim? Kontekst je širi, pa pretpostavljam da i duboka država djeluje u širem smislu... Ili je sve u percepciji teorije urota, alternativnih istina, fake newsa - pitamo Ratka Martinovića, pisca, predavača, voditelja i aktivista, autora knjiga "Društveni inženjering" i "Subliminalne poruke"?
- Termin "duboka država" odavna je postao eufemizam, pa čak i difamacija protiv oponenata. Ako netko iz pozadine upravlja društvenim zbivanjima i ima utjecaj na svaku vladu, onda je on valjda duboka država? Ako nekome sve poluge moći, političari i mediji promoviraju brend, usluge ili proizvode, zar to ne znači da on ima utjecaj daleko veći od uobičajenog? Naročito ako se s vremenom dokaže takva kampanja ili se, ne daj bože, te usluge i proizvodi pokažu štetnijima od prvotne kampanje. Ako ne vjerujete u takve "zavjere" (plan dvoje ili više ljudi s općedruštvenim posljedicama, skovan iza zatvorenih vrata), onda ste po mom sudu i naivni. Jer kako lakše nekoj korporaciji penetrirati u izvršnu vlast već preko tih gremija koji u njoj ionako vrše funkciju "sive eminencije". "Pratite novac" i sve će vam biti jasno. Političke kampanje treba platiti, a danas ni aktivisti više ne "volontiraju" besplatno. Sve je kampanja, bilo interesna ili plaćena. A to što se netko pravi da kampanje nema, njegov je problem. Ista stvar i s tzv. dubokom državom. Radim u medijima već desetak godina i na svoje sam oči vidio kako pojedince zaobilaze afere, dugovi im se opraštaju u predstečajnim nagodbama i uvijek i iznova upravljaju svim zakulisnim igrama. Neki su nedodirljivi, a neki jednakiji od ostalih.
Gledajući širi kontekst, stoji li teza da tko ima informacije, vlada tuđim životima...? Drugim riječima, plaćamo li danak digitalnom dobu koje omogućuje globalno zagađenje javnog prostora obiljem informacija, dezinformacija i manipulacija...?
- Danas je jedino lakše doći do informacija svakom pojedincu, to donosi digitalno doba. No svako je doba propagandom manipuliralo živote ljudi. Sada bar možete pronaći pravu informaciju u šumu svih mogućih vijesti i ideja. Sjetimo se samo Hladnog rata - svaka od strana imala je svoju paralelnu stvarnost punu predrasuda i dezinformacija dok je "običan čovjek" teško mogao razlikovati istinu od propagande, ako je istine uopće i bilo u eteru. Sada je sva istina u eteru, no bok uz bok moru laži i manipulacija kojima i jest cilj zamagliti stvarnost. Od informacija koje su dolazile na kapaljku, i to samo odabranima, došli smo do ere hiperinformiranja apsolutno svakoga s internet ili TV signalom. Više nema autoriteta i arbitara informacija, to ste sada vi. I to je po meni dobro, budući da jedino u svoje namjere i možete imati apsolutno povjerenje.
Jedan od dogovječnih fenomena globalne komunikacije svakako je i tzv. curenje informacija, čega nije imuna ni Hrvatska. Tko tu zapravo vuče konce, interesne grupe, sami mediji, duboka država, obavještajno podzemlje...?
- Prije svega, tu glavnu ulogu igra niska svijest o zaštiti vlastitih mobitela i računala. Tako da i nije neka umjetnost kontrolirati nečiju privatnost ili komunikaciju. Isto tako, Hrvatska kao država nekadašnje socijalističke Jugoslavije i dalje posjeduje tradiciju tzv. cinkanja, odnosno doušništva, no za razliku od Zapada to nije motivirano novcem ili patriotizmom, već nižim osobnim strastima. A konce vuče onaj kojem u konkretnom slučaju odgovara takav rasplet situacije. Kako "duboka država" mijenja fokus interesa, tako se i ovdje mijenjaju zainteresirane stranke. Nekad su to navedeni gremiji, nekad strane tajne službe, nekad političke stranke... Kandidata nikad dosta, kao ni kompromitirajućeg materijala spremnog za puštanje van.
Kad sve uzmemo u obzir, u svijetu globalnog umreženja i bezbrojnih mogućnosti javnih istupa, javne i tajne komunikacije (internet, društvene mreže, mobilna telefonija...) kompromitacija sustava sigurnosti doima neizbježnom. Može li se i na koji način tome doskočiti?
- Kao što rekoh, to je stvar svijesti pojedinaca u istoj mjeri kao i samog sustava. Što vam vrijedi siguran mobitel ako ga ostavite u kafiću? Ili kriptirana aplikacija za komunikaciju ako vam ju je netko od starta podmetnuo? Ne treba izmišljati toplu vodu, neki od vodećih stručnjaka na tom polju dostupni su za konzultacije i lako ih je pronaći na internetu, protokoli postoje i samo ih treba implementirati i držati ih se. Ne sumnjam da ih veliki broj već i postoji, pa je time lakše odgovoriti na pitanje odakle onda i dalje sigurnosni proboji. A nisam siguran da je svaki put u igri Pegasus ili neki drugi kroz medije popularizirani špijunski softver u sferi Jamesa Bonda... (D.J.)
Darko Jerković/ Glas Slavonije
PRETHODNA VIJEST
SLJEDEĆA VIJEST
.JPG)
.jpg)