Ne provode se hrvatski zakoni jer mi, i da hoćemo, nemamo više gdje prodavati to gorivom kažu u vukovarskoj tvornici biodizela, najvećoj u zemlji, u kojoj se proizvodnja gasi
Plodna slavonska polja kao vrijedan resurs u proizvodnji goriva prepoznali su Kanađani iz investicijskoga fonda Uniglobe Capital Trust, koji su najavili da bi u industrijskom parku u Novoj Gradiški gradili tvornicu biodizela. Pogon s najsuvremenijom tehnologijom koja bi zadovoljavala sve ekološke standarde bio bi na 20 do 25 hektara i u njemu bi se godišnje proizvelo čak 250.000 tona biodizela, najviše za izvoz u EU. Fond vrijedan 35 milijardi dolara ulaže širom svijeta u energetiku, infrastrukturu i turizam, a dolazak u osiromašeni kraj istočne Hrvatske, gdje su spremni uložiti 60 milijuna eura, zvuči ohrabrujuće i za poljoprivrednike, piše Večernji list.
– Oni bi kao kooperanti bili zaštićeni dugogodišnjim ugovorima, a mogli bi postati i suvlasnici i sudjelovati u profitu tvornice. Proizvod bi isporučivali s fiksnom otkupnom cijenom, koja može biti i do 30 posto veća od tržišne.
Osnovni je uvjet osigurati površinu od najmanje 7000 hektara u krugu ne većem od 70 kilometara od Nove Gradiške – kazali su predstavnici investitora Ermin Poredoš i Žarko Blau, koji su projekt predstavili i gradskim vlastima.
Na potezu su ratari, koji će dobiti i besplatno sjeme i edukaciju, pronađu li interes za sjetvu uljarica i sudjelovanje u projektu. Koja će se točno kultura koristiti u proizvodnji goriva, pokazat će ispitivanje zemljišta na osnovi kojeg će se i utvrditi hoće li to biti uljana repica, soja, suncokret...
Ne pristanu li seljaci na ponudu koja bi im, prema obećanjima, osigurala i opipljiv profit, imat će za čime žaliti, naročito zato što su Kanađani spremni odmah sve preseliti u Srbiju, u kojoj im nude površinu od 20 tisuća hektara za proizvodnju uljarica za biodizel...
Prilika je ovo koju ne bi smjela propustiti ni država, koja se obvezala kao članica EU proizvoditi određene količine biodizela i miješati ih s mineralnim dizelom.
Nažalost, ta količina uskoro će biti još manja od sadašnje, jer se zatvara najveća tvornica biodizela u Hrvatskoj, Biodizel Vukovar. Strojevi se konzerviraju, a uprava tvrtke, koja je članica slovačke grupacije Envien, otpušta preostalih 13 radnika.
– Tvrtka je zapošljavala i 30-ak radnika, a sada će u najboljem slučaju ostati njih četiri – rekao je direktor proizvodnje u Vukovaru Ivan Corn. Tvornica je nekad proizvodila i 33.000 tona godišnje, a kapacitet joj je 35.000 tona.
Corn objašnjava da je glavni razlog zaustavljanja proizvodnje činjenica da se ne provode hrvatski zakoni. Distributeri goriva u Hrvatskoj, zato što više nema poticaja i ne žele ugroziti zaradu, odbijaju miješati biodizel s običnim dizelom iako im je to zakonska obveza.
– Mi možemo i dalje proizvoditi biodizel, ali ga nemamo gdje prodavati. Kada bismo nastavili s proizvodnjom, svjesno bismo išli u gubitke, pojavio bi se i problem što proizvedeno ne bismo imali gdje skladištiti – objasnio je Corn upozorivši i da su imali sastanke Zagrebu s nadležnima u Vladi i ministarstvima, ali bez uspjeha.
Hrvatska će 2020. morati Europskoj komisiji dati podatke o tome koliko je biodizela miješala s mineralnim dizelom, a ne bude li ispoštovala kvote, prijete joj i milijunske kazne – zaključuje šef vukovarskog Biodizela Ivan Corn.
Naftni stručnjak Davor Štern napominje da se “boji da ne postoji nikakva strategija oko biodizela i biogoriva u Hrvatskoj.”
– To bi trebao biti dio kompletne energetske strategije Hrvatske, a koja uopće ne postoji. Znam da nema najava o razvoju toga u Hrvatskoj, postoje neke nakane, ništa konkretno. Nekoć sam i sam pokušavao osnovati Fond za biodizel i bioetanol, ali sam brzo odustao i vidio da od toga u Hrvatskoj nema ništa. Glede poticaja, oni su ograničeni, no bojim se da bi veliki poticaji mogli dovesti do situacije kao što je danas s vjetroelektranama – kaže Štern.
Podsjetimo i da je jedna od opcija MOL-a za sisačku rafineriju osnivanje Biorafinerije za proizvodnju biodizela. Nekoliko prezentacija o tome predstavnici Ine već su održali, no sindikati nisu zadovoljni jer bi u takvoj rafineriji radilo tek stotinjak ljudi, umjesto dosadašnjih 650.
Kapacitet te rafinerije, koja je tek ideja, bio bi od 50.000 do 100.000 tona čime bi Ina pripomogla i u ispunjavanju odredaba zakona o udjelu biogoriva u proizvodnji i distribuciji.
SLJEDEĆA VIJEST
