Tradicija čuvanja Isusovog groba započinje nakon Isusove smrti na križu i njegovog polaganja u grobnicu – spilju na Veliki petak. Prema dostupnim izvorima jedna grupa Židova s vođama, okupila se nakon Pashalne večere. Razgovarali su da li će se obistiniti Isusova riječ da će treći dan uskrsnuti od mrtvih. U svojem strahu od ostvarenja tih riječi izabrali su odbor, koji je slijedećeg dana trebao otići do Poncija Pilata sa zahtjevom da se postavi straža ispred Isusova groba koja bi spriječila da Isusovi učenici ukradu Isusovo tijelo te tako proglase da je uskrsnuo. Idućeg dana su židovski svećenici izložili svoj zahtjev Ponciju Pilatu, koji je odobrio deset rimskih legionara da čuvaju Isusov grob. U znak spomena na taj događaj, održava se čuvanje Kristova groba po svetištima i crkvama na Veliki petak i Veliku subotu.
Krajem 2. svjetskog rata na našim prostorima zamrla je ova višestoljetna tradicija. Tek početkom 90-tih godina prošlog stoljeća promjenom političkog uređenja i države započelo se sa snažnijom obnovom ove kršćanske tradicije.
Ova tradicija raširena je na prostorima Republike Hrvatske u više oblika. U znak spomena na događaj Isusove smrti i ukopa, na veliku Subotu u Sibinju su vatrogasci upriličili čuvanje Isusovog groba u crkvi Sv.Ivana Krstitelja u Sibinju. U današnjem čuvanju straže sudjelovalo je 13 članova dobrovoljnog vatrogasnog društva Sibinj.
PRETHODNA VIJEST
SLJEDEĆA VIJEST
.jpg)
