101 brodska priča
Brodsko Vinogorje, puno čara i veličanstvene ljepote, sa svojim prekrasnim položajem, bujnim zelenilom, svježim zrakom i malom udaljenošću od grada - tek 4,5 kilometra, bilo je oduvijek omiljeno boravište i izletište Brođana. A i stranci koji su jednom boravili u brodskim vinogradima, odvajkada nisu skrivali ushićenje i divljenje nad ovom oazom magične privlačnosti, mira i tišine, koja se s pravom može pravim prirodnim perivojem nazvati.
Što je i koliko Brođanima značio taj ubavi vinorodni kraj, napisala je Ivana Brlić-Mažuranić: Ljeti je naše divno vinogorje u blizini Broda na Savi napučeno. Svatko tko nije baštinio vinograd, nastoji da tamo stekne bar krpicu vinograda i bar šačicu kolibice, gdje može da od subote do ponedjeljka uživa divote našega ljeta i naše jeseni... Oko mog vinograda svuda su poraštrkani vinogradići i kolibice... Uvečer palili se kresovi na sve strane, pjevale se svuda prastare vinogradarske pjesme, ozvanjala je tamburica i orio se po gdjekoji radostan hitac iz puške. Kao da se neka svečanost slavi u ubavom brodskom vinogorju? A kada tamo: ništa! To naprosto duša našeg građanina – prasjedioca uživa, kao što su i pradjedovi uživali, u neopisivoj idiličnoj ljepoti ovog kraja...
Još u 18. stoljeću spominju se veliki vinogradi plemenite obitelji Jarić iz Brodskog Vinogorja, koji su plemstvo - Edler von Broodberg dobili 1796. godine, a za zasluge u austrijsko-turskom ratu kada su potpomagali carsku vojsku hranom i novcem. Jarići su u svojim vinogradima i stanovali, a u Brodu su imali svratište „Žuta kuća“, gostionicu „K' zvijezdi“, bavili se trgovinom, drvima opskrbljivali prve savske parobrode i bivali birani u upravu grada – magistrat. Ta, bili ondašnja najveća brodska gospoda.
Uz obradu vinograda, u kojima su sadili čokote skadarke, muškata, graševine, traminca, burgundca... Brođani su u svojim vinogradima i njihovoj svježini rado provodili dane i odmarali se od proljeća do kasne jeseni daleko od gradske vreve, prašine i ljetne zapare, a iz tog umilnog okruženja s obronaka Dilj-gore selili su tek iza bučne berbe grožđa. Te njihove vinogradarske klijeti, kuće i ljetišta u brodskoj planini bijelili su se kao jata samih labudovah zapisao je Isidor - Iso Kršnjavi još 1882. godine. Bogatiji građani gradili su u vinogradima prave ljetnikovce. Isprva su to bile skromnije gradnje, drvene na ušake, šindrom pokrivene, kao što je i cijeli Brod u to vrijeme bio drven. Fotografija drvenog „Brlićevog čardaka“ pokazuje tu arhitekturu jednostavnog, jednokatnog čardaka s krovom na četiri vode, gdje je drveni kostur zgrade omazan ilovačom i obijeljen. Na kući su mali prozori koje zatvaraju drveni kapci. Ali pred kraj 19. stoljeća moda otmjenih vila, ljetišta, stigla je i do ovoga vinorodnog kraja. Prema ekonomskim mogućnostima, sklonostima vlasnika, te prema modi toga vremena, niču maštovite kićene ladanjske kuće u tada opće obljubljenom romantičarskom alpskom (švicarskom) stilu, fjorentinskom (talijanskom), pa čak i kolonijalnom stilu – kao što je i do danas postojeća vila „Zdenka“ dr. Vlade Prebega, odvjetnika i političara, narodnog zastupnika i predsjednika Hrvatske stranke prava.
A jednu od najljepših i najvećih vila, ljetišta, u Brodskom Vinogorju podigao je otac gospodina Ottona Popovića - veleposjednika, prvog predsjednika vinarske i vinogradarske udruge - „Udruge brodskih vinogradara“ osnovane 1900. godine i tada vlasnika velesvratišta - otmjenog hotela „Žuta kuća“ na Jelačićevom placu, vlasnika jednog od najvećeg i najuzornijeg vinograda od 12 katastarskih jutara. Otton, sin Joce i Henriete iz obitelji Radaković, rođen je u Brodu 1859. godine. Sa suprugom Kasandrom Dimović imao je dva sina - Danila (r. 1889.) i Aleksandra (r. 1894.).
Učiteljica Anka Simonović, kroničarka Brodskog Vinogorja, u Spomenici škole u Brodskim Brdima piše: Gosp. Oton Popović znatno je povećao i ukusno ukrasio po otcu si baštinjenu vilu. A i spomenuti vinograd kupio je još Ottonov otac Johan (Jovan - Joco) od Benčevića. On je dao zasaditi i čuvenu hrastovu šumicu, svima znanu kao Popovićeva šumica. Učiteljica Anka Simonović također navodi da je uz Popovićevu vilu šumica – kojoj je bilo predprošle godine četrdeset godina od kako ju je počeo odgajati otac gosp. Otona Popovića. Zapisala je to između 1911. i 1913. godine, dok je učiteljevala u Brodskim Brdima, pa onda nije teško izračunati koliko je godina ta šumica hrastova stara (dakle, zasađena je oko 1869./71. godine).
Nije znano kada je točno Popovićeva vila podignuta, ali na poznatoj panorami Broda na Savi iz 1887. godine, ulje na platnu Stjepana Kovačevića, čini se da je upravo ona naslikana. U samoj sredini Brodskog brda zeleni se šumica i pred njom je bijela vila, baš kako je smještena i Popovićeva. Stoga nije isključeno da je vila sagrađena istovremeno kada je i šumica zasađena, ili tek par godina kasnije?
Popovićeva obiteljska vila nalazi se na jednoj od najljepših uzvisina Brodskog brda, na zaravni nadmorske visine 169 metara, na rubu spomenute razgranate hrastove šumice, koja se i danas po gospodaru zelene šumice - Popovićeva šumica zove. Blagom strminom pred vilom su bili zasađeni veliki uzorni vinogradi. Prizemna vila građena je u stilu talijanskih ljetnikovaca s prostranim vidikovcem - terasom ograđenom balustradama, s koje se pruža izuzetno lijep pogled na Slavonski Brod, Savu i veliki dio brodske okolice, a preko Save vidi se sve do bosanskih planina s hramovima božjim. Prvobitno, vila je bila manja, sagrađen je samo središnji dio, koji s južnog pročelja izgleda poput bijelog kubusa s niskim krovom i dvije ukrasne vaze na vrhu. A kasnije je Otton Popović na baštinjenu očevu vilu dozidao još prostorija, pa je tako vila bočno na jednu i drugu stranu simetrično proširena i pretvorena u reprezentativni objekt ladanjske arhitekture historicističkih ukrasa. To proširenje vile moglo je biti oko 1905. godine. Popovićeva vila se veličinom i svojom bjelinom na zelenoj pozadini šumice uvijek isticala i izdaleka dobro vidjela, te je često služila - a i danas se uzima - kao orijentir.
Poslije Drugog svjetskog rata Popovićeva vila je konfiscirana i postala je omiljeno i posebno rado posjećeno prvomajsko izletište Brođana. Naravno, konfiscirana je i šumica, kao i vinogradi.
Godine 1951. Popovićeva je vila dodijeljena planinarskoj organizaciji u Brodu, Planinarskom društvu „Dilj-gora“, a od 1984. godine vila nosi ime Planinarski dom „Đuro Pilar“, po proslavljenom prirodoslovcu, geologu svjetskog glasa i znanstveniku rođenom u Brodu na Savi 1846. godine.
(Posavska Hrvatska, 21. lipnja 2012.)
PRETHODNA VIJEST
