Bili smo kod Stanislava Hudija, osebujnog Brođanina kojega su prozvali slavonsko-brodskim faraonom zbog njegove ljubavi prema egipatskoj kulturi, ali i brojnim predmetima koje desetljećima marljivo skuplja i izlaže u svom domu. Razgovarali smo o tome kako je i kada uplovio u tu priču te otkuda tolika privrženost Egiptu i Orijentu, a dotakli smo se i njegovog gostovanja u poznatoj rtl-ovoj emisiji ‘Večera za 5 na selu’.
- Ljubav prema Egiptu oduvijek je čučala u meni. Sjećam se da sam u djetinjstvu izrađivao male piramide od glinamola kako bih prostor u kojem boravim ukrasio takvim predmetima. No, sve je postalo puno ozbiljnije kada sam počeo putovati s Dječjim kazalištem Ivana Brlić-Mažuranić i predstavom “Postolar i vrag”. Bili smo na festivalu alternativnih kazališta u Kairu i Aleksandriji u Egiptu te Bursi u Turskoj. Ono što je interesantno, dok smo čekali odluku o odlasku u Egipat, odlučio sam otići na krstarenje Nilom. Nakon povratka kući, dočekao me je odgovor da su nas prihvatili i da idemo u Kairo na šest dana. Na taj sam način, nakon 40-tak godina sanjarenja o putovanju u Egipat, u mjesec i pol dana čak dva puta bio tamo- prisjeća se Hudi.
Došavši u njegovo orijentalno carstvo, nismo mogli skriti oduševljenje koje se miješalo s čuđenjem prema njegovoj, zaista bogatoj i raznolikoj, kolekciji predmeta. Ima tu svega, od komada namještaja, lampi, papirusa, fotografija s putovanja, odjeće i nakita pa sve do šalica u kojima nam je poslužio tursku kavu. Zanimalo nas je može li uopće izdvojiti neke od najdražih.
- Ima ih dosta, ali izdvojit ću dva s mog prvog putovanja. To su zlatna maska Tutankamona i veliki skarabej. No, najviše volim ručni rad i njihove ornamentima ukrašene figure od mesinga. Tako sam jednom prilikom ugledao veliku skulpturu egipatske kraljice Nefertiti i rekao si da ju moram imati. Budući da je u Egiptu običaj cjenkati se, iskoristio sam taj svoj talent, pri čemu su me prozvali Alibabom, te sam tri dana obilazio oko spomenute skulpture, nakon čega je prodavač pristao na moju cijenu i rekao: “Nefertiti, good bye, my queen.”.
Prisjetili smo se Stankovog gostovanja u ‘Večeri za 5 na selu’ u kojoj je svoje goste dočekao u prigodnoj odjeći donešenoj s jednog od njegovih brojnih putovanja. Upitali smo ga može li ga se u njegovu domu i inače vidjeti u takvom izdanju ili tunike, marame i nakit ipak čuva za posebne prigode.
- Obzirom da imam šaroliko društvo, a većina mojih prijatelja je već bila kod mene pa znaju i kakav sam privatno i kako sam si uredio prostor u kojem boravim, uvijek se nađe netko tko nije pa mi često u ovu moju malu slatku slavonsku kućicu dovedu nekoga tko ima želju iz prve ruke vidjeti moje carstvo egipatsko - orijentalnog stila. Ponekad goste dočekujem odjeven u tuniku, no čak i onda kad ih ne dočekam u njoj, preodijevanje tokom druženja dođe spontano. Žene se obično, nakon što čuju zveckanje marama za trbušni ples, krenu dogovarati koja će odabrati koju boju, a nerijetko znamo i zaplesati. Nakon toga malo zamezimo, nešto popijemo, zapalimo nargile i u čas si napravimo odličnu atmosferu- otkriva nam Hudi te nastavlja kako je gostovanje u rtl-ovoj emisiji bilo jedno zanimljivo iskustvo u kojem se htio okušati, no ne bi ga ponovio. Više je volio odlaziti na večere kod drugih jer je ipak malo veći stres biti domaćinom.
- Bez obzira koliko voliš kuhati, a ja osobno uživam u tome, te koliko god su mi reflektori i kamere bliski zbog posla kojim se tolike godine bavim, uvijek postoji mala doza pozitivne treme jer pred snimateljima moraš i miješati i paziti da ti jelo ne zagori, ali i razmišljati o odgovorima na postavljena pitanja. No, meni je bilo najbitnije da u cijeloj toj priči ostanem svoj i da se, zajedno s drugim kandidatima, lijepo provedem. Komentari ljudi s kojima sam razgovarao su pozitivni, tako da vjerujem da sam dobro prezentirao i sebe i svoj dom.
Interesiralo nas je kakve su reakcije ljudi kada po prvi puta dođu u njegovo “carstvo”.
- Ljudi su u šoku. Dođu, vide ga i kažu ‘Ajme, što je ovo?!’- odgovara kroz smijeh.
- Obično si ljudi s putovanja donesu neki manji suvenir, poput magneta za frižider ili šalice za kavu, no ja se ne mogu vratiti bez malo veće kilaže. Stvar je u tome što i kod kuće želim osjetiti taj ambijent koji sam imao na putovanju. To me ispunjava.
No, Stanko suvenire i ukrase ne kupuje samo na putovanjima po dalekim zemljama.
- Predmete kupujem i preko Njuškala, ali i sajmova antikviteta. Volim otići u Zagreb na Britanac, kao i u Osijek, Varaždin itd. Također sam u kontaktu s ljudima koji znaju kakve me stvari zanimaju pa mi jave kad god pronađu nešto novo.
Za kraj smo ga pitali hoće li ikada prestati skupljati predmete ili mu je to cjeloživotna misija.
- To se ne zna. Vjerojatno ću u nekom momentu doći do zasićenja. Ono što mi se već sada, odnosno unazad dva zadnja putovanja, događa je da ništa ne kupim jer manje-više sve imam. Kada dođem u trgovine ili na Veliki Bazar, moram dobro razmisliti treba li mi išta jer ne želim imati duplikat ili lošu kopiju. Zapravo, mogu reći da sam si sve te stvari posložio baš onako kako sam htio, tako da sam istinski zadovoljan ovim prostorom u kojem se osjećam najviše svoj.
PRETHODNA VIJEST
SLJEDEĆA VIJEST