Brođani će se sjetiti Nikole Benčevića kao uvijek dobro raspoloženog konobara u Mojsteru i Beercu, a oni koji ga bolje poznaju, znaju kako se radi o strastvenom roniocu, biciklistu, zaljubljeniku u adrenalin i ekstremne sportove. Prije tri godine Nikola je odselio iz Slavonskog Broda i Hrvatske, a ljubav ga je odvela u Vancouver u Kanadi. Nikola danas vodi vrlo dinamičan život i mogli bi reći da je čak ubacio u višu brzinu. Kako mu je i kako je SUP naziva Marsonia zaplovio u Kanadi, reći će nam sam Nikola, koji se vrlo rado odazvao pozivu da nam opiše svoju svakodnevicu i kako to izgleda kada čovjek hobby pretvori u posao.
Gdje je Nikola u Kanadi, kada si otišao i što te odvelo tamo (ljubav, posao, ljubav prema hokeju 😃)
Dobro jutro, dok se vi u Brodu budite I zagrijavate za nove dnevne obaveze, mis druge strane Velike Bare se spremamo za spavanje. Barem što se tiče vremena ovdje kasnimo za Hrvatskom 9 sati. Od kraja studenog 2019. živim i radim u okolici Vancouver-a, provincija Britanska Kolumbija u Kanadi. U Vancouver me dovela ljubav, koju sam upoznao dok sam radio u ronilačkom centru Abyss u Dubrovniku. Moja Miška (Michelle) i ja smo poprilično brzo nakon što smo se upoznali odučili da ne želimo biti jedno bez drugog, nije joj puno trebalo da me nagovori da se probamo ostvariti u njenoj zemlji. Nakon nekoliko posjeta Kanadi izviđanja terena i situacije i godinu dana veze na daljinu uspjeli smo srediti papirologiju i radne vize, a sve ostalo je Piccola storia de grande amore. Prema hokeju još nemam afiniteta, a možda i hoću ako naučim klizati.
Sjećamo te se kao vrlo aktivnog ronioca, roniš li i dalje i s čim se baviš?
Dobro se sjećate, i mogu vas sa zadovoljstvom obavijestiti da još uvijek ronim. Jedan od razloga zbog kojih uživam tu gdje jesam je ronjenje. Neizmjerno sam zahvalan svojim ronilačkim temeljima u Slavonskim Brodu i Klubu Podvodnih Aktivnosti Marsonia. Moji prvi ronilački koraci na Savi i Jadranu su utkali put onome čime se danas bavim a to je komercijalno ronjenje i osjećam se vrlo sretno što sam svoj hobi i strast uspio pretvoriti u svakodnevni posao. U Kanadi mi se otvorila prilika da iz rekreativnog i polu profesionalnog kroz školovanje svoje vještine primijenim u puno profesionalno i komercijalno zvanje. Trenutno radim u akvatoriju Vancouver Islanda koji obiluje biljnim i životinjskim svijetom. Dok radimo, u moru se susrećemo s morskim lavovima, fokama, meduzama svih boja i veličina, na površini nas prate kitovi ubojice i delfini a na obali medvjedi. Bogatstvo života u vodama Pacifika i na obalama Britanske Kolumbije je nešto na što bi malo tko mogao ostati ravan, jedina otegotna okolnost je da ocean rijetko ljeti prelazi temperaturu od 13 stupnjeva tako da se moramo dobro zagrijati prije nego potonemo.
Na pacifičkoj obali zaplovio je SUP na kojem piše Marsonia? Sam si ga napravio?
Možeš Niđu izvući iz Broda ali Brod iz Niđe nikako. Čamac ili plovilo kako je radije zovem je Stand Up Paddle board ilitiga SUP, zapravo to je preteča današnjih daski da surfanje, a omogućuje osobi koja upravlja da stabilno stoji na nogama i uz pomoć malo dužeg vesla se efikasno kreće po vodi. To je tradicionalno plovilo havajskih domorodaca iz kojeg se razvilo surfanje kakvo danas postoji. Dok su surferske daske puno manje i trebaju val da se efikasno kreću, SUP daske omogućavaju da se kretanje postigne veslom, pa čak i da se na dasku postavi određena količina tereta, npr oprema za kampiranje.
Zavolio sam SUP još u Dubrovniku, ali nije mi se sviđalo što su daske uglavnom plastične (obično na napuhavanje) i nisu otporne na stalnu izloženost soli i suncu. Dok sam istraživao kakvu bi si dasku kupio u Kanadi naletio sam na grupu ljudi na društvenim mrežama koji ih sami izrađuju iz drveta. Poslao sam par upita i shvatio da nije to baš velik izazov napraviti. Oh, kako sam pogriješio. U početku gradnje slušajući loše savijete uspio sam napraviti sve moguće greške s kojima sam se borio sve dok nisam završio Marsoniju. Bilo je izazovno skoro sam odustao barem 20 puta i uložio sam preko 500 radnih sati, da ne pričam o tome koliko sam morao alata nabaviti i stega, i nekoliko puta sam morao mijenjati i tražiti novi radni prostor. Imao sam sreću, i upoznao sam dosta ljudi koji su mi htjeli pomoći pri izgradnji, među njima je i nekoliko Brođana koji su već duže u Kanadi i ovim putem moram se zahvaliti ekipi iz Tulek Enterprises i gospodinu Robertu Kneževiću koji mi je srdačno ustupio radni prostor na korištenje, dao mi pristup alatima i podijelio sa mnom svoje znanje i iskustvo obrade drveta.
Marsonia je imala porinuće prije nekoliko tjedana na samom kraju svijeta u jednom malom ribarskom \mjestu Tofino na samom zapadnom kraju Kanade. Uspjela je izdržati svaki val koji joj je Pacifik tada poslao u susret, a i ja skupa s njom. U Kanadi sam puno naučio o prvim nacijama, domorodcima iliti kanadskim Indijancima. Ono što je na mene ostavilo najveći utjecaj je spoznaja da je veliki komad njihove kulture i tradicije nepovratno ubijen tijekom kolonizacije ali i u moderno doba kroz sustav rezidencijalnog školovanja. Njihova muka mi je poslužila kao inspiracija za ime daske jer ne želim da neke kulturne vrijednosti koje nosim iz Broda padnu u zaborav. Nadam se da će daska plutati dugo godina i da će me i dalje ljudi u Kanadi pitati što mi znači to na dasci Marsonia a ja ću im ispričati priču o Brodu koji plovi.
Jesi li se bavio hobby stolarijom i u Brodu ili je to kanadska ljubav. SUP nije lako napraviti.
Osim što smo po Brodskom Brdu pravili praćke, lukove i strijele, prijašnjih ozbiljnih iskustava s obradom drveta nisam imao. Da sam imao malo sreće u početku gradnje, mislim da bi Marsonia bila gotova za manje od stotinjak radnih sati, ovako se malo odužilo ali mislim da je baš zbog toga gušt još i veći. Iako nije bilo lako napraviti SUP dasku, već sam počeo raditi dugu dasku za suprugu i ta je skoro gotova. Jedva čekam da u tandemu uživamo. Sad kad već imam iskustva mogu reći da gradnja napreduje puno većom brzinom, i djeluje poprilično opuštajuće. Dođe mi kao mala radna terapija na kraju dana da se spustim u garažu i nešto čačkam s drvetom.
Hoćeš li nastaviti s izradom SUP-ova ili si napravio jedan za svoj gušt?
Kroz ovaj projekt sam naučio i zavolio novu vještinu, već sam dobio i ponude da prijateljima i poznanicima izgradim SUP daske i mislim da ću se nastaviti baviti time. Već polako istražujem nove tehnike i oblike dasaka, a od budućih projekata radim na tome da napravim tradicionalni kanu i pušku za podvodni ribolov.
Što poručuješ ljudima koji planiraju doći živjeti u Kanadu?
Pametnom čovjeku savjet ne treba, budali ne koristi, ali o svemu možemo pričati. Moje iskustvo je takvo da mi nije prošao niti jedan dan otkad sam sletio u Vancouver, a da se nisam osjećao kao Alisa u zemlji Čudesa. Uspio sam se u manje od tri godine izgraditi u ljubavnom, profesionalnom i društvenom smislu. Ne mogu reći da mi je bilo lošije u Slavonskom Brodu i Hrvatskoj ili da mi je u Kanadi neizmjerno bolje, ali je u svakom smislu drugačije. Ovdje se drugačije živi i diše, a ja sam se uspio tome prilagoditi i zadržati neke Brodske navike poput pijenja kava i druženja. Kad sam odlučio doći u Kanadu dao sam si rok od dvije godine da se priviknem i prilagodim prije nego odustanem, čitao sam Šegrta Hlapića koji je išao u svijet tražiti dobre ljude, pa sam ga prekopirao i uzeo si i to kao radni zadatak. U manje od 6 mjeseci sam se uspio socijalizirati i integrirati a za godinu i pol profesionalno ostvariti. Nije bilo lako, i još uvijek poželim ujutro se probuditi kupiti vruće kifle i novine, na Korzu piti kavu i gledati kako Brod danas plovi i kako Sava teče. Ali moram za kraj mudrolije napomenuti da nisam požalio odluku da dođem u živjeti u Kanadu.
Barba Nikola, osim mora, voliš i letenje?
Da, letenje voli moja bolja polovica, a ja se tek polako navikavam na to da živim s pilotom i da mi je sve to wow. Polako se i tome učim i mislim da ću u skorije vrijeme više vremena posvetiti tome. Počeo sam sa suprugom provoditi vrijeme po hangarima, pistama i Air show-ovima. Nekoliko puta smo letjeli u sportskim avionima a i imao sam čast da me draga preleti iz Toronta u Vancouver na letjelici tipa Airbus-u 220. kojim upravlja za nacionalnu aviokompaniju. Moja Kapetanica istražuje kako da počne letjeti s hidroavionima a mene gura na školovanje jer joj treba kopilot.
Slavonski Brod također ima aero klub, može li se uopće povući usporedba?
Moje ograničeno iskustvo s letenjem u Brodu i poznavanjem rekreativnog letenja u Hrvatskoj kaže da mi u Slavonskom Brodu imamo prelijepu pistu s pogledom na Savu, Dilj i Tvrđavu i koje ne bi bilo da nema nekolicine entuzijasta koji to sve drže na životu. Nasuprot tome je Kanada koja je ogromna zemlja s potpuno razvijenim komercijalnim i civilnim zrakoplovstvom. Ovdje se i drveće na helikopterima iznosi iz šume, ali Kanada je puno uložila jer je to u ovakvom prostranstvu ponekad jedini način kako doći od točke A do B. Imamo ogromne potencijale za unaprjeđenje zrakoplovstva u Slavonskom Brodu ali mislim da ponajprije nedostaje ulaganja i poslovnih ideja. Od panoramskog razgledavanja koje je vrlo popularno u Vancouver-u, do osobnog transporta. Smatram da treba raditi na pristupačnosti obrazovanju u tom području koje je za većinu Hrvata u Hrvatskoj financijski nedostupno ili nedovoljno prezentirano a u Kanadi je standard takav da si to obični ljudi mogu priuštiti (licenca za sportskog pilota).
Trčiš li i u Kanadi? Svojevremeno smo pisali kada si se utrkivao na Škrapingu.
Više ne trčim, samo trčkaram, i uživam. Sad kako je Marsonia gotova možda potrčim i malo češće. Uživam trčati oko jezera Buntzen i promatrati kristalno šumsko jezero oko kojeg rastu cedrovi od 40 metara. Ali ipak se pribojavam da mi medo jednom ne presiječe put. Uz bočicu vode ovdje je standardna oprema za trčanje u prirodi i repelent sprej za medvjede i ako se baš pitate imali smo bliske susrete koji su odlično završili jer medo taj dan nije bio gladan niti zainteresiran da nas provjeri.
Kada ćemo te vidjeti u Slavonskom Brodu
Čim čim prije, tim tim bolje.
Neka tvoja poruka za kraj
Čitajte Hlapića, i tražite dobre ljude god bili.
PRETHODNA VIJEST
