Brodski kestenjar Ante: bez pečenih kestena jesen nije potpuna!

035portal

• 2016-10-19 07:55:13

„Na uglu ulice moje, posluje kestenjara

Kestenjara, trošna, stara,

Uvijek se dimi i huči: kesteni pečeni vrući!“

Sjećate li se te pjesmice iz osmoljetke, jedne od onih koju smo morali naizust u svako doba znati izrecitirati, ako bismo zaslužili fišek kestenja? Na upravo taj, svim generacijama lijep i topao jesenski motiv, nailazimo ovih dana i u našem Slavonskom Brodu, na uglu Široke i Korza, gdje je nemoguće proći i ne zastati pred zamamnim mirisima pečenih kestena.

„Kesteni su domaći, iz Hrvatske Kostajnice, sto posto hrvatski. Svake večeri smo ovdje već evo dva tjedna otkako je počela sezona kestenja, i nadamo se da će sezona biti još barem mjesec dana. Ove godine kesteni nisu baš dobro rodili, zbog proljetnog mraza, ali ima ga u šumama kod Kutjeva, Pakraca i Požege, ali mi nabavljamo iz Kostajnice jer su tamo slađi i krupniji“, kaže nam Ante Kovačević, poznati brodski kestenjar koji sa suprugom Katicom već dugi niz godina mnogim Brođanima pečenim kestenima začinjava jesenske večeri.

Odlučio je, kaže, baviti se tim poslom iz osobite pažnje prema zdravim plodovima koje nam daje priroda, a jesen bez pečenih kestena nije potpuna. No, to je samo jesenski posao. Bračni par Kovačević viđamo na istome uglu i u kasno ljeto u sezoni kuhanih kukuruza, a bave se i s još nekoliko poslova za koje su registrirali i vlastiti obrt. Bili su primorani, jer su oboje ostali bez radnog mjesta i sigurnih primanja. Imaju, kažu, sve potrebne papire i dozvole za ove uslužne djelatnosti. A, svake godine i sve više ljudi koji u redovima čekaju na svoj 'škanicl' pečenih kestena. „Ljudi nam kažu: kad vide mene i moju suprugu na uglu s kestenima, znaju da je jesen počela. Ja pečem, a supruga vodi računa o financijama“, kaže kestenjar Ante i nada se da ćemo još dugo godina imati

dobro očuvane i zdrave šume u kojima će biti i kestenja.

Kesteni su opjevani u mnogi stihovima i oslikani na brojnim motivima. Pamtimo i ovu Vjekoslava Majera:

„Kestenjar kroz okno gleda,

na licu mu čađa,

dim se diže, peć crveni:

kao mala lađa.



Usidrila se na trgu

kuće kestenjara,

vrećice papirne reda,

rumene od žara.



Zamiriše kesten vrući,

slutiš zimu lijepu,

a djeca pred kestenjarom

čekaju, u repu…“

Tekst i foto: Ivica Vlašić