Marta Kon, 24-godišnja edukacijska rehabilitatorica rođena u Slavonskom Brodu, ostvarila je svoj dugogodišnji san odlaskom u Afriku kako bi pomagala djeci u siromašnim zajednicama, javlja SiB.hr. Iako je odrastala u Županji i kasnije preselila u Zagreb na studij, već tijekom srednje škole otkrila je svoju strast za volontiranjem. Rad s djecom s poteškoćama u razvoju te aktivnosti u domovima, bolnicama i udrugama inspirirali su je da napravi korak dalje i postane dio misije u Tanzaniji.
„Odmalena sam gledala filmove i priloge o Africi. Zamišljala sam je kao daleku i gotovo nedostižnu, ali uvijek me privlačila. Tijekom studija počela sam istraživati udruge i misije. Nakon što sam završila četvrtu godinu fakulteta, pridružila sam se udruzi Kolajna ljubavi i među ponuđenim zemljama odabrala Tanzaniju,“ prisjeća se Marta.
Prije odlaska, Marta je prošla intenzivnu pripremu. „Morala sam završiti tečaj koji je uključivao učenje o volonterstvu, odnosu prema djeci, osnovama svahilija i medicinskoj zaštiti. Osim toga, trebala sam prikupiti 80 volonterskih sati i organizirati humanitarnu akciju. Slavonski duh potaknuo me da organiziram akciju za nabavu krave, jer sam znala koliko to može značiti jednoj zajednici.“
Svoj cilj ostvarila je uz podršku lokalne zajednice. „Jug Tanzanije je iznimno siromašan. Nisu imali novca za kravu koja bi im mogla omogućiti više mesa i mlijeka u prehrani. Odlučila sam prikupiti donacije prodajom rukotvorina u Županji, i uspjela sam!“
U lipnju, Marta je krenula na putovanje koje će pamtiti cijeli život. „Letjela sam iz Zagreba preko Istanbula do Dar es Salaama. Od tamo me čekala vožnja autobusom od 20 sati do sirotišta u Songei. Autobus je bio prepun, ljudi su unosili hranu, glasno razgovarali, a ja sam bila jedina bijela osoba. Isprva me sve to šokiralo, ali kada sam stigla i vidjela osmijehe te djece, zaboravila sam na sve.“
Njezin boravak u sirotištu bio je jednostavan i ispunjen radom. „Živjela sam gotovo jednako kao i djeca. Ponekad smo bili bez struje i vode, jeli jednostavne obroke – kukuruzni ugali, rižu, grah i povrće. Meso smo imali rijetko, možda jednom ili dvaput tjedno. Ipak, to me nije obeshrabrilo jer sam vidjela koliko su ta djeca zahvalna za sve što imaju.“
Dani su započinjali rano. „Ustajali smo u šest ujutro, doručkovali s djecom, a zatim ih pratili u školu ili vrtić. Dok su bili tamo, mi smo obavljali administrativne poslove – pregledavali račune, sređivali kumstva i planirali aktivnosti. Kad bi se djeca vratila, igrali smo se, čistili sirotište i zalijevali vrt. Vikendi su bili opušteniji, tada smo izrađivali igračke, crtali i šivali. Djeca su nevjerojatno kreativna i znaju iskoristiti sve što imaju.“
Rastanak s djecom bio je izuzetno emotivan. „Posebno su mi prirasli srcu petogodišnji Isaya i blizanke Alice i Herieth, koje su imale samo četiri godine. Na večeri prije mog odlaska djeca su mi pjevala pjesme i poklonila pisma. Sutradan, kad je Isaya došao i zagrlio me, počeo je plakati, a ja sam se ‘raspala’. Shvatite da te male osmijehe i ruke koje su vas svakodnevno držale, ostavljate iza sebe.“
Iako je nakon misije otišla na Zanzibar, gdje je posjetila bivšeg štićenika sirotišta, Raphaela, Marta već planira povratak u Afriku. „S djecom sam u kontaktu, a želim postati kuma nekom od njih, što bi mi omogućilo češće posjete. Afrika je sada dio mene.“
Marta ističe kako ju je iskustvo u Tanzaniji promijenilo. „Tamošnji ljudi nisu jadni ni tužni, kako često mislimo. Oni imaju to što imaju i s time žive. Naučili su me važnim životnim lekcijama – kako se prilagoditi i biti zahvalan. Primjerice, nestane struje ili vode, ali nema panike. Uzmete vodu iz bunara i prilagodite se. Sve je jednostavnije i opuštenije, a s vremenom shvatite da nije sve hitno i nužno.“
Svojim primjerom, Marta Kon inspirira sve koji razmišljaju o volontiranju. „Afrika nije za svakoga, ali ako imate želju i volju, nemojte oklijevati. Ta djeca i zajednice trebaju ljubav, a vi dobivate neprocjenjivo iskustvo koje vam mijenja život.“
Njezina priča o hrabrosti, ljubavi i predanosti ostavlja dubok dojam, pokazujući kako jedna osoba može napraviti značajnu razliku u životima onih kojima je pomoć najpotrebnija.
PRETHODNA VIJEST
SLJEDEĆA VIJEST
.JPG)
.jpg)