Na spomendan svetog Fabijana, pape i mučenika, i svetog Sebastijana, mučenika, u subotu 20. siječnja 2024.godine u župi Krista Kralja u Brodskom Varošu proslavljena je dopodnevna misa koju je predslavio domaći župnik Božidar Nađ. U istoimenoj župi ovaj spomendan se ujedno slavi kao zimski zavjetni dan, a prvi spomen proslave datira još iz davne 1758. godine kada je bila procesija iz tadašnje župe sv. Stjepana Kralja, današnja župa i svetište Gospe Brze Pomoći u Slavonskom Brodu prema nekadašnjoj staroj crkvi svetoga Roka u Brodskom Varošu. Jednako tako zna se da je i kip svetog Sebastijana koji je nekada stajao na bočnom oltaru u staroj crkvi sačuvan i prenesen u sadašnju crkvu Krista Kralja gdje je povodom ovoga spomendana bio izložen na štovanje svim vjernicima.
U svojem nagovoru župnik Božidar istaknuo je nekoliko rečenica o životima mučenika svetih Fabijana i Sebastijana. „ Sveti Fabijan izabran je za papu 236. godine, a posebnu brigu je vodio o siromasima koje je uvijek promatrao kao one koje je Bog povjerio crkvi na kršćansku ljubav i skrb. Ubijen je za vrijeme Decijevih progona kršćana, a ostao je zapamćen kao primjer vjere i jakosti, pa samim time i ohrabrenje svima nama kršćanima da ustrajemo u vjeri, u nasljedovanju Krista, bez obzira na sve.“
- Sveti Sebastijan, drugi mučenik kojega slavimo, bio je vojnik, zapovjednik carske straže. No, u jednom trenutku je car Dioklecijan odlučio da svi kršćani moraju biti isključeni iz carske vojske, a kada su započeli veliki progoni kršćana, Sebastijan je pomagao uhićenim i mučenim kršćanima. Kada se to saznalo, bacili su ga u tamnicu i osudili na strašnu smrt. Privezali su ga za stablo, a cijela jedna kohorta vojnika, što je oko 480 ljudi gađala ga je strijelama. Kada su mislili da je mrtav, prišla mu je je jedna kršćanka Irena s nakanom da ga pokopa, ali je shvatila da je živ .Čudesnom Božjom intervencijom, Sebastijan je ozdravio, a nakon toga je otišao pred cara kako bi mu pokazao Božju moć. No, car je i dalje ostao tvrdokoran i slijep pred Bogom, te je dao Sebastijana premlatiti batinama do smrti. Ova dva primjera svjedoče svima nama što znači istinska vjera i predanje Bogu. Odlučimo zato već sada čvrsto pristajati uz Boga, bez obzira na sve“, završio je župnik svoje poticajno promišljanje.
Na koncu blagdanskog bogoslužja vjernici su prigodnom pobožnošću uputili svoje molitve i zahvale ispred kipa svetog Sebastijana, a oni stariji vjernici prisjetili su se kako se nekada za ovaj zavjetni dan župe pripremalo veliko pučko veselje s gostima iz drugih okolnih mjesta, a sve zajedno bilo je popraćeno tamburaškim sviranjem i pjesmom te tradicionalnim slavonskim kolom.
Anita Terzić
PRETHODNA VIJEST
.jpeg)
